Mračne tajne zloglasnog i ukletog zatvora izlaze na vidjelo: Zatvorenici Alkatraza „gule“ kaznu i nakon smrti?

U hodniku u bloku C, gdje su tri kriminalca ubijena u pokušaju bijega, često se čuju neobični zvukovi, no kada bi netko otvorio vrata hodnika kako bi vidio ko proizvodi takve zvukove, oni bi prestali a hodnik bi zjapio prazan. Čim bi se vrata zatvorila, zvukovi bi se ponovno pojavili

Zbog manjeg prekršaja jedan čovjek dane i noći provodi u ćeliji 14D. Odjednom, iz ove ćelije se počinju prolamati zastrašujući krici. Vrištao je kako se u ćeliji zajedno s njim nalazi čudovište s asvijetlećim očima.Nitko od stražara se nije obazirao na njegovo vrištanje koje se nastavilo dugo u noć, sve dok nije naglo prestalo. Ujutro je jadnik pronađen mrtav, ukočenog i prestravljenog izraza lica, sa vidljivim otiscima šaka oko vrata.

Autopsijom je utvrđeno kako modrice koje su nastale usred gušenja nisu bile djelu ruku tog čovjeka, odnosno da se ne radi o samoubistvo. Nešto je udavilo tog čovjeka, nešto što je s njim ostalo zaključano u ćeliji, nešto za što tvrde da i danas vreba iz ćelije 14 D.

 Ćelije pune duhova

Početkom 1850-tih godina na njemu je uspostavljen vojni kompleks koji je kasnije pretvoren u zloglasni zatvor, u kojem su boravili najveći kriminalci. Među najpoznatijima je bio zasigurno Al Capone.  Zatvor je zatvoren 1963., a godinama su čuvari, a kasnije i posjetitelji, bili svjedoci mnogim „pojavama“ duhova, koji bi se samo pojavili, te pred očima svjedoka stajali kao čovjek od krvi i mesa, da bi nakon nekoliko trenutaka ponovno nestali. Zvukovi stenjanja, vrištanja, agonije i boli izvirali su iz samih zidova bez ikakvog vidljivog uzroka.

Cijeli otok je ispunjen jezivim osjećajem da nikada niste sami. Negativna vibra postoji i danas, prožima svakog ko stupi na taj otok. U hodniku u bloku C, gdje su tri kriminalca ubijena u pokušaju bijega, često se čuju neobični zvukovi, no kada bi netko otvorio vrata hodnika kako bi vidio ko proizvodi takve zvukove, oni bi prestali a hodnik bi zjapio prazan. Čim bi se vrata zatvorila, zvukovi bi se ponovno pojavili.

Osim zvukova ponekad bi se mogla vidjeti osoba, bolje rečeno duh u uniformi. Koliko god strah u kosti utjerivao blok C ipak postoji i mnogo strašnije mjesto u tom kompleksu.

Hladni prsti oko vrata

Blok D,  nadograđen kao mjesto veće sigurnosti i veće brutalnosti u kažnjavanju zatvorenika. Zatvorenici iz tog odjela nisu bili u doticaju s vanjskim svijetom. 5 od preostalih 6 ćelija poznate su pod nazivom „Hole“, bile su namijenjene najtežim prijestupnicima. Smještene su u najhladnijem dijelu cijelog kompleksa.

Ćelija 14 D s početka priče bila je jedna od ćelija u „Hole“. Danas posjetitelji i osoblje koje radi na ostrvu osjete „hladne tačke“ unutar bloka D. Kažu da su ćelije 12 i 14 D najaktivnije što se tiče paranormalnosti. Za 14 D je čak zabilježeno da je bila hladnija i za 20 stepeni od okolnih ćelija. Priča o otoku Alcatraz je jeziva i sama po sebi, bez ikakve „pomoći“ duhova i ostalih neobjašnjivih fenomena, no ovi paranormalni događaji nisu počeli samom izgradnjom kažnjeničkog kompleksa. Lovac na duhove Richard Senate je jednom prilikom sa vidovnjakom proveo noć zaključan u ćeliji 12 D, gdje kažu „stanuje“ zao duh. Čim su vrata ćelija bila zatvorena Senate je osjetio hladne prste na svom vratu, dok je vidovnjak imao vizije izobličenih tijela kao i tijela bez udova.

Priče o neobičnim događanjima s otoka danas su dobro poznate iako nikad naučno utvrđene, što je Alcatrazu donijelo nov i prikladan naziv među ljudima – Hellcatraz. Kako su očevici brojni, a mjesto vječno aktivno, lako se uvjeriti da ovo nisu priče za laku noć, nekakva energija vlada tim područjem, bilo izazvana samim umom promatrača kao neka vrsta autosugestije ili joj je izvor u onoj drugoj strani postojanja.