MOSTARSKI TRAVAR RADE MARUŠIĆ: Skoro 400 objavljenih receptura, sedam objavljenih knjiga i 27 verificiranih receptura

Kod Zavoda za pružanje lijekova u promet verificirao sam prve recepte, počeo državi plaćati porez – prisjeća se Marušić i dodaje da je od davne 1968. godine do danas kroz njegovu apoteku prošlo stotine hiljada pacijenata. Rijetki su oni koji su se ponovo vraćali nezadovoljni djelotvornošću njegovih preparata i terapije.

Mostarac Rade Marušić, čovjek kojeg ni pozne godine nisu uspjele prikovati za penzionersku stolicu, iako meterolog po profesiji, danas slovi za jednog od najpoznatijih travara i fitoterapeuta u regiji. Cijeli svoj život posvetio je biljkama. Ljubav, kaže, prema ovom poslu, potiče čak iz gimnazijskih dana i evo, nije presušila ni danas. No, kao fitoterapeut, Markušić se nije mogao posvetiti samo biljkama, pa je detaljno prostudirao, najprije anatomiju, a onda i ostale segmente medicine. Ipak, naglašava, da nije ljekar, nego fitoterapeut i travar.

Skoro 400 objavljenih receptura u mnogim uglednim listovima širom bivše Jugoslavije, 27 verificiranih receptura kod najpoznatijih proizvođača lijekova, te sedam izdatih knjiga – nesumnjivo su najbolja Marušićeva lična karta. Njegova posljednja knjiga “Ljekovitim biljem do zdravlja”, ujedno je i kruna dosadašnjeg rada. Štampana je u tiražu od deset hiljada primjeraka. Marušić nije bez razloga dobio titulu -“genije svjetskog kalibra”!?

Prve pacijente ovaj Mostarac počinje primati negdje 1968. godine, a već ‘74. daje otkaz u Hidrometeorološkoj službi Mostara i počinje se ozbiljno okretati fitoterapiji.

“Bili su to pacijenti sa problemima probavnog trakta, dišnih puteva, poremećaja metabolizma, alergije… No, ubrzo nakon toga, po nagovoru svojih prijatelja, ulazim u ozbiljnije projekte. Kod Zavoda za pružanje lijekova u promet verificirao sam prve recepte, počeo državi plaćati porez – prisjeća se Marušić i dodaje da je od davne 1968. godine do danas kroz njegovu apoteku prošlo stotine hiljada pacijenata. Rijetki su oni koji su se ponovo vraćali nezadovoljni djelotvornošću njegovih preparata i terapije.

Marušić se često voli našaliti da tokom minulog vremena nije liječio samo Josipa Broza Tita, mada, imao je priliku i za to.

“Predlagali su mi, neposredno pred njegovu smrt, da ga odem pogledati, ali sam smatrao da je to gotov slučaj i da Brozu nema lijeka. Kasnije se, nažalost, tako i pokazalo. Eto, Broz nije, ali zato njegovi najuži saradnici poput Kardelja i Bakarića, redovno su bili moji gosti, kao i mnoge druge ugledne ličnosti.

“Moji lijekovi su potpuno prirodni. Zbog toga ih ljudi i vole. Nema niti jedne trunke hemije. Čak štaviše, od neke obične hrane spravljam odlične lijekove. To sam naučio jedne prilike boraveći u prekrasnoj Kini. Recimo, jednu prehladu liječim poparom (jelo koje se dobije prelijevanjem hljeba bijelim lukom, uljem i sirom,). Tad se dobije jelo, ali i antibiotik koji potpunu suzbija upale, nahlade, prehlade i ostalo – otkriva nam Marušić.

Već odavno je penzioner, ali kao da nije. Bolesni, nesretni i očajni mole ga za pomoć, posjećuju ga, traže savjete…. On im nesebično pruža usluge i daruje ih – zdravljem.

  Skoljanova sam demantirao

Osamdesetih godina, kada je jedan bugarski profesor, Andrejov Skoljanov, na sva usta pričao kako je Bugarska treća zemlja po kvaliteti i kvantiteti ljekovitog bilja, Marušić je dobio zadatak da kao vrstan poznavalac ljekovitog bilja napravi usporedbu kvaliteta i kvantiteta ljekovitog bilja u cijelom svijetu, te javnost upozna sa činjenicama.

“Tad sam na svojoj “biserki” (pisaća mašina) na šest listova otkucao tekst koji je objavljivan po najuticajnijim medijima širom bivše Jugoslovije (zagebačka “Arena”, beogradska “Borba”, “Politika”….). Bio je to demanti na koji mi Skoljanov nikada nije odgovorio. Tad sam kazao da prvo mjesto kad je u pitanju kvalitet i kvantitet ljekovitog bilja zauzima Meksiko, sa jednim manjim djelom Teksasa i manjim djelom Paname. Na drugo mejsto dolazi Kina, i to od Pekinga do Šangaja, ali ovamo prema pustinji Gobi. Na treće mjesto dolazi Jugoslavija, ali sa Italijom i Albanijom. A Bugarska sa Gruzijom, obuhvativši Crno more, pa čak i jedan sjeverni dio Turske, možda može doći na četvrto mjesto. Poslije sam tražio da se on i ja suočimo, ali nije mi se više nikad javio. To sam, naravno, smatrao svojom pobjedom. (aura.ba)

 

 

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!