Momak koji živi u strahu da će zaspati: Geofre N. je osoba koja pati od boljke “paraliza sna”

Sve je počelo u osnovnoj školi. Odjednom, postalo je potpuno uobičajeno da ostanem budan, ali paralisan u krevetu. Uhvaćen između sna i jave, izgledalo je kao da mi je mozak aktivan, ali istovremeno nisam mogao da pričam, ni da se pomjeram.

Paraliza sna je usko povezana sa različitim tipovima narkolepsije, ali realno može svakome da se dogodi. Karakteriše je paraliza određenih udova u trenucima kada osoba pada u san i kada se iz njega budi. Može da uključuje i halucinacije – najčešće osjećaj da je još neko u sobi sa vama – ali to nije uvijek slučaj.

 

Mračna dama

Kao klinac, zaspao bih u majčinoj sobi i ona bi me čula kako uzdišem/stenjem u snu. Pozvala bi me i ja bih se odmah probudio. To me je uvjeravalo da sam imao neku vrstu štita/zaštite. Kako su godine prolazile, počeo sam striktno da odbijam da spavam sam u sobi. Bio mi je potreban neko ko će biti uz mene.

To mi se uvijek dešavalo kada zaspim. Osjećam se paralizovano i mislim da se tamna i mutna pojava kreće oko mene. Sjenka lagano pluta okolo i neumoljivo mi se približava dok zatvaram oči. Obilato se znojim, ali mogu da osjetim hladnoću koja nema veze sa stvarnom temperaturom.

Prvo čujem zvuk kada dolazi. Onda njena sjenka počinje postepeno da raste – prvo lagano, a zatim sve brže.

Obično je vidim u ženskom obliku, kao “mračnu damu”. Doduše nekoliko puta mi se pojavilo i u muškom obliku. Prvo čujem zvuk kada dolazi. Onda njena sjenka počinje postepeno da raste – prvo lagano, a zatim sve brže. Sjenka sjedi na mojim grudima i odbija da ode dok se ne osjetim potpuno ukočeno. Nekoliko minuta kasnije, eksternalizujem svoj strah i odjednom uspijevam da se pomjerim.

 Potraga za odgovorima

Ne mogu da izbrojim koliko puta se ovo dogodilo, ali sam naučio da živim sa ovim neprijatnim osjećanjem neshvaćenosti. To je kao matematička jednačina koju ne možete da riješite. Kao klinac sam mislio da se to samo meni dešava, pa nisam ni sa kim pričao o tome. Tek sam kasnije, kao tinejdžer potražio odgovore. Shvatio sam da nisam jedina osoba koja se suočava sa paralizom sna.

Već sam imao dvadeset godina kada sam naišao na rad doktora koji je patio od iste bolesti. On, osim stresa i traume, nikada nije našao nijedan opipljiv naučni dokaz koji bi ga odveo do konkretnih odgovora. Izgleda da do današnjeg dana problem paralize sna još uvijek nije adekvatno naučno obrađen.

Geofrre kaže da je vremenom naučio kako da kontroliše svoj strah. Danas se trudim da gledam u mračnu figuru i komuniciram sa njom. Nekad čak postanem agresivan prema njoj i počnem da je vrijeđam. Ranije mi je trebalo malo vremena da se saberem i ponovo zaspim. Sada samo sačekam da pojava nestane i momentalno zaspim.

Duh koji lomi krevet

Paraliza sna poznata pod različitim imenima u mnogim kulturama. U Kini je nazvana Gui ya Chuang – “Duh koji lomi krevet”. U muslimanskim zemljama je poznata kao Djinns. U Kambodži, odakle je moja porodica, ljudi takođe govore o osjećaju slomljenosti i prisustvu zla.

Tokom Srednjeg vijeka, demoni u ženskom obliku poznati kao Sukubi su zavodili muškarce u snu. Ova stvorenja su navodno služila Lilit, prvoj Adamovoj ženi po Talmudu i Kabali.

(aura.ba)

Komentari

komentara