Moćne strave Fikrete Begović iz Sarajeva: LIJEK ZA SVE OSIM SMRTI

Samo oni rijetki sretnici, posjetit će kućicu u ulici Vitomira Lukića na broju 47, u naselju Stup 1 gdje živi žena, barem troduplo čudesnija od svih derviša i hodža zajedno i tu doživjeti čudo o kojem nije sanjao ni da postoji.
Fikreta Begović, godinama unazad, posljednja je i jedina luka spasa za mnoge nesretnike. Njen skromni dom miriše na toplinu, sigurnost, utočište. Vjera izbija iz svakog atoma ove žene ali i svakog kutka njenog doma kojim dominiraju vjerski motivi, replike džamija, svetih mjesta, lehvi…A znate li zašto bi vi trebali posjetiti ovu ženu u ulici Vitomira Lukića, broj 47, u sarajevskom naselju Stup, čak i ako nemate nikakve tegobe? Jer njene strave znaju odlično i prošlost i sadašnjost i budućnost, mogu vas upozoriti na nevolje koje bi mogle doći. Njene strave savjetuju, čuvaju, liječe, upozoravaju. Njene su strave jednostavno čudesne.

A ispred njene kuće nema gužve, redova. Nazovete, najavite se, sve bude gotovo za petnaestak minuta.

Ova bogobojazna žena liječi uz božju pomoć stravama, molitvama i posebnim savjetima.

– Rođena sam u Priboju prije 62 godine. Moja rahmetli nena Murija bila je posebna žena, saljevala je strave, pomagala ljudima. Ja o tome ništa nisam znala. Nije me pretjerano ni zanimalo. I onda, desit će se taj znak, s neba. Imala sam sedam godina, bio je ramazan, 27. noć, noć poznata inače kao vrijeme kada se želje ostvaruju. Pogledala sam ka nebu i vidjela kako se zvijezde pomiču, nebo rastvara. Vidjela sam Džennet. Tada sam dobila moć koju nisam ni koristila niti znala kako se koristi – prisjeća se Fikreta.

Odrastajući u pobožnoj porodici, Fikreta odlazi u mekteb, pokriva se, obavlja pet dnevnih namaza ali, to sve kao da nije dovoljno.
– Nešto je falilo i uskoro saznajem šta. Dobijam opomenu, upozorenje. Uoči jednog petka, nekako odmah nakon rata, snivam čudan san, naredbu da moram pomagati drugima na ispravan način. Taj čovjek koji mi je vrlo jasno došao u san, a kasnije se pojavljivao i na javi, imao je zeleno odijelo od čohe i bijeli turban na glavi- prisjeća se Fikreta.
Ton pojača u razgovoru samo kad naglašava šta ona ne radi.

– Nisam gatara, daleko od toga. Saljevam strave uz božiju pomoć. Ali, nije to puko, obično saljevanje strave kao što neke žene ili ljudi rade, da se otkloni strah. Uzima se abdest, uči sedam različitih dova, u hladnu vodu baca otopljeno olovo. Osoba kojoj se saljeva strava prekrivena je obavezno crvenim platnom. Crvena se boja koristi jer ona štiti od šejtana, šejtan ne voli crvenu boju. Olovo se prvo baca nad glavom i oblik olova otkriva uzrok straha, problema. Drugo bacanje je na prsima, tada se ustanovljava intenzitet, jačina straha, problema. Treće saljevanje ide na noge i služi za eliminisanje tog straha, problema – pojašnjava Fikreta.

Nakon toga, osoba kojoj se saljevala strava pije tri naredna dana vodu u kojoj se olovo bacalo. Smiraj nastupa momentalno.

– Obavezno je nakon saljevanja strave tri puta reći: U brdu strava, u srcu zdravlje, sreća i napredak. Pri tom se gleda u nebo i s time je saljevanje strave okončano. Čitav proces traje petnaestak minuta i u većini slučajeva, potrebno ga je ponoviti. Sve zavisi od vrste i intenziteta problema koji osoba ima. Preostalo olovo se baca u rijeku, a ja dok učim dove, često dobijem dodatne poruke, osim onog što vidim u olovu. Te poruke prenosim pacijentu. Nekad mi “izađe” da pacijent mora otići na turbe, dati sadaku, proučiti određene dove. Najbolji efekti se dešavaju kad se osoba koja je u nevolji – okrene vjeri. Abdest, pet vakata namaza, zikr – čuva od svakog belaja – kaže Fikreta.
Njen način rada specifičan je po mnogo čemu. Strave saljeva samo za vrijeme mijena i punog mjeseca. Ponedjeljkom ne radi. Taj dan nije njen.

– Ne znam zašto ali mi je tako naređeno. Ponedjeljkom nemam nikakvu moć – kaže i dodaje da evlije, posebne ljude, božije štićenike, često sreće i dan-danas, posebno kad nešto pogriješi.

– Dobijam redovno upute, savjete, smjernice…i naglašavam, ja sam samo čovjek koji je izunom pejgambera uplovio u ove vode. Ne liječim ja nego dragi Allah. Ja sam instrument viših sila – kaže Fikreta.

U minulim godinama stravarske prakse, izliječila je i pomogla Fikreta mnogima. O brojkama ne želi govoriti, nezahvalno je kaže. Ona je, opet to naglašava, skromna žena koja radi ono što joj je naređeno. Drugačije ne može i tačka.

Na upit zbog čega joj se najviše traži pomoć – odmahuje glavom.
– Anamoni. Šejtanska posla. Obuzmu insana, pa on ne zna šta bi od jada. Bil’ ženu prevario, u kladionicu otišao, odao se piću i drugim porocima. A jazuk je, sihir, nameti, nagazi…fine i čestite porodice unazade. Ima svega. Dođu žene, sterilne, neplodne. Nemaju djece, pa ja učim i dijete se rodi. Majka dođe, moli za sina, odao se onom najtežem poroku. Pa ja učim, dovim, tražim spas za njegovu dušu, pa ga anamoni popuste, pa on opet bude uzoran čovjek. Ima teških slučajeva, nijedan ne bih posebno izdvajala. Nije mi se pravo da vam kažem ni neki posebno urezao u sjećanje, jer, bilo ih je i previše, svaki čovjek nosi svoje breme, a ta bremena su različita. Možda bih pomenula svoj prvi slučaj, kad sam tek ulazila u stravarske vode – žena je imala ogroman strah, vodali je ljekarima, primala je infuzije, ležala po bolnicama. Na kraju, sudbina joj je bila da spas nađe kod mene. Danas ta žena putuje svijetom sama, bez pratnje, bez strahova. A svega se bojala!

– Dolaze mi i ljudi na vrlo visokim pozicijama, neki su pod sihirima, neki bezrazložno sumnjaju na magiju. Kome je Allah odredio lijeka – taj će ga i pronaći, a strava je bezopasna i vrlo učinkovita, tradicionalna metoda za otklanjanje straha i svih uzroka nesreće.

– Ljudi gube razum od sihira, promijene se, obole. Ali, uz Božiju pomoć, lijeka ima, samo ga treba tražiti i ne treba ga tražiti na pogrešnim mjestima. Hamajlije ne dajem nikome niti ih izrađujem – kaže na kraju našeg razgovora Fikreta.
Dok nas ispraća, čuje se ezan za akšam. Nebo kao da se opet rastvara, ali, slike drugih svjetova nema. Ona su rezervisana samo za posebne ljude.

 Kome treba strava?

Strava čisti čovjeka, a u svakom se kupi, taloži, negdje se na nešto nagazi, negdje pojede, popije, sve oko nas je negativno, stresovi…da čovjek ne bi pobudalio, zastranio, s pameti skrenuo, strava je preporučljiva. Pa pogledajte vi ljude oko sebe, malo koji ima normalan. Onaj ubije ženu, onaj siluje dijete, onaj zakolje majku, onaj se objesi…sve su to šejtanski nameti. Šejtani i automobilske nesreće izazivaju, na ubistva i samoubistva navraćaju insana, a insan k'o insan, krhak, lomljiv poput stakla…Strava čeliči, vraća volju u život. Samo se Bogu treba okrenuti i ne boj'te se ničega!

Iz Fikretine prakse
 Mirsada L. iz Sarajeva: Zašto je doktor odlučio klati svinje?

Kad mi je kći jedinica rekla da se udaje za Irnesa, obradovala sam se. U srednjoj sam mu školi predavala, bio je talentovan, vrijedan i inteligentan mladić. Završio je specijalizaciju, imao odličan posao, moja kći takođe. No, nakon rođenja kćerke, on je zatražio razvod. Napustio sve, prodao svoj i bakin stan, jedan na Skenderiji, drugi na Baščaršiji i sa pola miliona maraka u džepu otišao u neko selo u Srbiji da kolje svinje. Alimentaciju je odbijao plaćati, a ja se čudu nisam mogla načuditi da je doktor koji je mogao raditi šta je i gdje je htio, odlučio živjeti na selu i baviti se stokom. Ne bi me to ni zanimalo da mi se srce nije kidalo od unukinih suza i pitanja gdje joj je tata.
Izrevoltirana nehumanim postupcima, odlučih ne ćutati više. Predala sam ga na sud i pisala mu na Viber, ne birajući riječi. Iste noći završavam na hitnoj, a narednih dana ne dolazim sebi. Košmari, halucinacije, priviđanja, bolovi…i da skratim priču, odem ja kod Fikrete, da vidim šta me snašlo. I saznam, njega neka matora vračara našla na Fejsbuku, omađijala odvela u svoje selo…on klao svinje njenom ćaći, ona trošila novac od onih stanova. I moju je sliku našla na FB-u, začarala me. Fikretine strave su sve riješile, moje tegobe su prošlost, zet je opet s kćerkom, unuka je sretna što ima tatu, kći takođe, a ja…da vam ne pričam dalje ništa.

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!