Misteriozni istok Sjeverne Amerike: Kamen “ljudožder” guta prolaznike, a Đavolja stijena čuva ukleto groblje

Jedino možemo zamisliti da je riječ o velikom kamenu, dovoljno velikom da čovjek na njega može stati. Ali kada se neko nasloni ili stane na njega, kamen postaje manje čvrst, mijenja svoj oblik poput neke žive stvari i guta nesretnog prolaznika. Za planinu Glastonbury se vežu brojni nestanci. Da li je moguće da su svi ti ljudi zapravo bili žrtve jednog proždrljivog  kamena?

 

Nova Engleska je regija na istoku Amerike koja slovi za jedno od najmisterioznijih mjesta ovog kontinenta. Tu se mogu čuti svakojake priče o duhovima, čudovištima, raznim paranormalnim pojavama i bizarnim susretima. Jedna takva priča tiče se brojnih i velikih stijena koje su razbacane ovim zelenim krajolikom.

Na planini Glastenbury u blizini Benningtona u Vermontu, krije se jedna takva stijena za koju se vežu mnoge čudne priče . Ovo područje već dugi niz godina predstavlja pravi epicentar paranormalnih pojava poput neobičnih bljeskova svjetla na nabu, duhova, susreta sa legendarnim Bigfootom, a upravo su ovakve priče razlog zašto su Indijanci ovu planinu zaobilazili u širokom luku.  Zbog niza slučajeva ljudi, koji su bez traga ovdje nestali u periodu između 1945. i 1950. godine, područje je danas poznato kao Benningtonov trougao.

 Ljudi kao da u zemlju propadaju

Prvi nestanak desio se u novembru 1945. godine, kada je iskusni lovac i vodič Middie Rives zajedno sa grupom kolega, zašao iza jedne krivine i nestao sa lica zemlje. Jedini trag koji je kasnije pronađen bio je jedan metak koji je ležao na zemlji pored potoka. Sljedeće godine, prvog decembra 1948., osamnaestogodišnja Paula Jean Weldon je šetala Glastonbury planinom kada je i ona nestala bez traga. Dvoje svjedoka koji su bili s njom i hodali odmah iza nje prije nego što je žena zašla iza jedne krivine, nisu vidjeli niti čuli ništa neobično, a žena nije pronađena do današnjeg dana uprkos intenzivnim potragama.

Niz neriješenih nestanaka nastavljen je 1949. godine kada je u decembru te godine James E. Tetfort ušao u autobus za Bennington, sa kojeg nikada nije sišao. Pronađen je njegov prtljag i red vožnje autobusa, ali Tetfort više nikada nije viđen, uprkos tome što su ga drugi putnici vidjeli u autobusu prilikom polaska. Čovjek je jednostavno nestao.

Sljedeće godine na istom području, osmogodišnji Paul Jepson je sjedio u porodičnom kamionetu kada je njegova majka odlučila da ode i nahrani svinje. Kada se vratila, malenog Paula nije bilo. Pokrenuta je ogromna potraga, a jedini trag kojeg su nanjušili lovački psi završavao se u obližnjoj šumi. Potraga je završena bez uspjeha. Iste godine Frieda Langer je zajedno sa rodicom šetala u blizini mjesta Somerset Reservor kada se okliznula i pala. Rodici je rekla da nastavi dalje te da će je ona kasnije sustići, ali to se nikada nije desilo. Frieda je nestala i tako postala samo dio crne statistike. Njeno tijelo je pronađeno nekoliko mjeseci kasnije na području koje je temeljno pretraženo, i to će biti posljednji slučaj nestanaka u Benningtonovom trouglu.

 Živo kamenje

Godinama kasnije pojavile su se brojne teorije o ovim slučajevima, a uglavnom se kao glavni krivci spominju vanzemaljci, Bigfoot i međudimenzionalna vrata. Možda najzanimljiviju i ujedno najstrašniju teoriju dao je autor i istraživač paranormalnog Joseph Citro, koji je prvi i smislio termin Benningtonov trougao.

U svojoj knjizi iz 2009. „Vodič za čudovišta Vermonta“, Citro navodi da su svi ovi ljudi možda bili žrtve misterioznog kamena sa apetitom za ljudsko meso, koji se spominje u folkloru američkih Indijanaca. Prema predanjima, ova stijena je ljude gutala u jednom zalogaju. Izgledala je poput običkog velikog kamena, ali kada bi se neko naslonio ili stao na njega, površina kamena bi se pretvorila u velika usta koja bi gutala svoje žrtve.

„ Ne postoji niko ko je vidio ovaj proždrljivi kamen niti preživio susret sa misterioznom anomalijom na planini Glastonbury. Indijanci su znali za nju i upozoravali su ljude da se klone tog područja. Jedino možemo zamisliti da je riječ o velikom kamenu, dovoljno velikom da čovjek na njega može stati.

Ali kada se neko nasloni ili stane na njega, kamen postaje manje čvrst, mijenja svoj oblik poput neke žive stvari i guta nesretnog prolaznika. Za planinu Glastonbury se vežu brojni nestanci. Da li je moguće da su svi ti ljudi zapravo bili žrtve jednog gladnog kamena?“, navodi Citro u svojoj knjizi.

I dok kamen ljudožder iz Glastenburyja možda samo postoji u mitovima i legendama, širom Nove Engleske postoji i drugo jezivo kamenje koje je itekako stvarno.

 

  Đavolji potpis na stijeni

Obavijen velom misterije i folklora, u Sjevernom Mančesteru u državi Maine nalazi se kamen u kojem su prema legendi utisnuti đavolji otisci. Sama stijena izgleda kao da su u njoj utisnuta tri otiska stopala, dva koja nalikuju na ljudske, a jedan koji na liči na rascijepljeno kopito kakvo ima Đavo.

Priča iza ove ove neobične pojave kaže da su prvi rani doseljenici Mančestera pokušavali da kroz ovo mjesto izgrade cestu kada su naišli na ogromne stijene koje su im blokirale put. Negdje u blizini današnjeg Case groblja, radnici su naišli na jedan posebno velik i zastrašujuć kamen. Svi pokušaji da ga sklone sa puta bili su bezuspješni, a radnici su se brinuli da neće nikako moći proći kroz stijenu koja je ugrožavala čitav projekat.

Tada je jedan od radnika došao na ideju da svoju dušu proda Đavolu kako bi se stijena konačno pomjerila sa puta. Sljedećeg dana kada su se radnici ponovo okupili na istom mjestu, stijena je zaista bila pomaknuta nekoliko metara u stranu, oslobađajući put. Na stijeni su ostali otisci stopala kao pečat na zaključeni dogovor.

Čovjeku koji je prodao dušu nije bilo ni traga, a otisci su se objašnjavali raznim teorijama. Najpopularnija od njih kaže da se radi o otiscima stopala demona koji je čovjeka ganjao kako bi mu uzeo obećanu dušu. Iako sve ovo zvuči poput običnog folklora, đavolji kamen je danas dio zida koji ograđuje lokalno groblje, i koje je zadnjih decenija pravo poprište paranormalnih pojava. Iznenadni padovi temperature, sjene,  čudni zvukovi i svjetla često se pojavljuju u neposrednoj blizini uklete stijene…

(aura.ba/D.K.)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!