Mirza Vranj o polimiozitisu, reumatoidnom artitisu i Sjorgenovom sindromu – autoimunim bolestima, čija je žrtva devet godina: Aronija, med i refleksologija me dižu iz mrtvih!

Mirza Vranj je dugogodišnja novinarka, vlasnica popularnog portala Senzacija.ba, omiljeno TV lice već godinama. A odnedavno i političarka. No, to nije sve. Ona je heroina modernog doba. Jedna nadasve hrabra žena koja nije poklekla pred teškom bolesti. Ne jednom, nego tri. Polimiozitis, reumatoidni artritis, Sjorgenov sindrom… Kad u nasoj zemlji nije uspjela naći lijek odlazi u Tursku, pa Mađarsku…za Auru kaže da vjeruje kako će opet biti kao nekad, ona stara, zdrava i puna energije. Dodaje kako su ljudi koji vjeruju – u stanju da planine pomjere.

 

 

Poznato TV lice, voditeljica i novinarka Mirza Vranj, prije devet godina se suočila s respiratornim distresom, smrtonosnom bolesti. O bolesti i oporavku, Mirza je i tada govorila za Auru. Danas, tu su neke nove dijagnoze, borba za zdravlje još uvijek traje. BiH, Turska, Mađarska, lijekovi iz Amerike, Njemačke, promijenjen iz korijena način života, okrenutost prirodi, sebi, odmoru. Mirza je u razgovoru za naš magazin otvoreno ispričala kroz šta je sve prolazila, na kakve doktore je nailazila i šta su uzroci njenom autoimunološkom oboljenju.

Pomalo iscrpljena, na intervju je stigla kao i uvijek, tačno na vrijeme. Profesionalna čak i u ovim teškim momentima.

– Osjećam se dosta bolje nego prije, kada sam pila po 10 tableta dnevno, kada su mi od terapija opadali nokti i kosa i nisam se mogla kretati, niti jesti – kaže na početku, a zatim se vraća unazad, u 2009. godinu, kada je sve počelo.

– Sve je krenulo sredinom te 2009. godine kada sam, tek tako, iz čistog mira, počela da otičem. Ujutro sam se budila s tom nekom čudnom zategnutošću u šakama. Ruke su oticale, a sve sam pripisivala stresu, umoru. Radila sam po 15-16 sati dnevno i moram napomenuti, niko me nije tjerao na to, ja sam takva osoba, takav radnik. Htjela sam raditi, zaraditi, dokazati se.

 Prsti kao buhtle

– Uglavnom kako su mi ruke oticale, prsti su mi kao buhtle bile. Na poslu su mi govorili nije to u redu, idi vadi nalaze. I počela sam, s nalazima, ali sam i dalje mislila kako mi samo treba odmor, više sna. I ja sam tako, odlazila na posao otečenih ruku, zglobova, nogu, koljena; u papučama sam dolazila na posao, a nisam znala šta mi je. Međutim, doktorica Abadžić Amira, u fazi kad sam se jedva kretala, ono, sve mi gore i teže, jedva idem, na noge se ne oslanjam dobro i ne mogu ni psihički da se pomirim da me neko vodi za ruku jer nemam snage da deset koraka sama prepješačim, mi govori da meni nije ništa strašno, iako sam ja teško disala, kao Hulk, laik bi vidio da sa mnom nešto ozbiljno nije u redu. No, ona tvrdi da je riječ o streptokoku i  da trebam primati penicilin injekcije. šalje me na kućno liječenje, ja odlazim na injekcije, nije mi ništa bolje i tad se dešava taj kolaps organizma. Bila sam kod kuće kad me pokosilo.

– Nisam mogla da dišem, da se krećem. Tata je došao s posla, odvezao me u Hitnu, dežurni ljekar mi je rekao da sam u teškom stanju, da je čudo što sam živa. Maltene mi je sve otkazalo. Tad sam dakle preživjela smrtonosno stanje, respiratorni distres. Rijetko ko to preživi – prisjeća se Mirza.

Zbog otežanog disanja, hitno je prebacuju na Kliniku za plućne bolesti Podhrastovi, a onda na Treću internu, Kliniku za bolesti srca i reumatizma.

Nestručna doktorica Amira

– Tu su mi ustanovili upalu pluća s obje strane, upalu srčane ovojnice koja je otežavala rad srca, upalu zgoblova i svih mišića. A nestručna Amira Abadžić reče da mi nije ništa! Uglavnom, uključili su mi kortikosteroide i jaku dozu terapije Endoksana koja je po jačini jednaka kemoterapiji, od koje mi je tada opala kosa i nožni nokti. No, cilj terapije je bio da ostanem živa. Kolege su dolazile da se oproste sa mnom, bilo je pitanje momenta da li ću ostati živa. Jedne noći toliko sam se zakašljala da je doktor Šekib Sokolovic rekao mojoj kolegici Aidi Mahmutović kako je mislio da mi je kraj. A on se tada nalazio na prizemlju, a ja na trećem spratu – prisjeća se Mirza.

U nastavku bitke za zdravlje, Mirza se vodi pod dijagnozom polimiozitis. Na momente nastupa poboljšanje, pa pogoršanje…

– Imala sam faze, kad nemam snage da se presvučem  i tako legnem u džemperu i farmericama, ne mogu mamu da budim da je ne sekiram, samo se uvjeravam da će biti bolje. Nastojala sam da ne tonem psihički. Uvijek sam ljekarima dolazila tip-top sređena – priča Mirza.

– U nastavku cijele ove priče, ljekari kažu da je polimiozitis moje osnovno oboljenje, niko ne pominje respiratorni distres. Postoji dakle mogućnost da ja od početka bolujem od ovog automunog oboljenja koje je izazvalo sve ove ostale bolesti, dijagnoze – upalu svih mišića, Sjögrenov sindrom i reumatoidni artritis.

Puno rada, a malo sna – uslov za bolest

– Uglavnom, u ovih devet godina, desi mi se da jednom do dva puta godišnje kolabriram, završim u bolnici. No, nikad nisam mogla to prihvatiti, da ja ovako mlada budem ovisna o ljekarima, sve sam se tješila da je to od puno posla, a malo sna. Pa ja sam znala nekad samo po dva sata spavati. Osjećala sam ja umor, stizao me svakodnevno ali sam pila kafu na kafu, jela brzu hranu, eventualno po neki energetski napitak. Sad se hranim onako kako moram. Sad mi je zabranjeno mlijeko, zbog artritisa. Ukinuto mi je brašno i slatiši. To mi je ukinula doktorica refleksologije, Melinda Kolar, iz Mađarske.

– Na preporuku prijatelja, kod nje odlazim prvi put 8. marta ove godine. Prva tri mjeseca sam išla jednom sedmično. Sad idem jednom mjesečno i ostajem po četiri dana.

– Ona me vodi, kontroliše ishranu, ona mi je ukinula brašno, slatko, mlijeko. To je privatna bolnica, a doktorica refleksoterapijom podstiče moj organizam da se sam bori s bolestima, da preuzme ulogu tableta. Masira nervne završetke na nogama, tertman je jako bolan i traje desetak minuta. Imam dnevno po tri tretmana i super mi je nakon i od tih terapija. Jedna terapija košta 4000 mađarskih forinti što je oko 13 eura. Do sada,sve sama finansijski podnosim, ne znam dokle ću moći, ali, predaje nema – priča Mirza.

– Što se tiče uopćeno mog stanja, javio se još reumatoidni artritis, fizikalnim terapijama to vraćamo u neko prvobitno stanje, a posljedice Sjorgenovog sindroma skoro da više ne osjećam, a koje se očitavalo u vidu isušenih usta i očiju; vjerujem da je to rezultat refleksologije. Doktorica je i rekla da će se pozabaviti prvo najnovijim oboljenjem, pa artritisom, pa polimiozitisom.

– Mišljenje ljekara ali i moje je da sam brzim tempom života i nezdravim navikama, razorila svoj organizam. Puno rada i stresa, malo odmora i sna – idealno je za razvoj autoimunih bolesti. Danas spavam po sedam-osam sati, idem redovno na tretmane refleksologije, koristim med i aroniju, pekmez od zukve, Rainsoils, najbolji antiokisdans na svijetu koji nema nikakve hemije u sebi i koji nabavljam iz Amerike, vitamine, suplemente, kortikosteroide koje nabavljam iz Njemačke jer su ovi naši “žklj” kategorije. Mjesečno na lijekove izdvajam oko hiljadu maraka, a dosad sam na zdravlje potrošila “jedan dobar stan”. No, šta je tu je, idemo dalje, a Aurinim čitateljima iskreno želim da sebe stave na prvo mjesto i da čuvaju zdravlje. Izbacite stres iz života, uvedite redovne obroke…Jer, bez zdravlja, sve je ništa…

Glam Blam je na pauzi

Nakon deset godina koliko je postajala, emisija Glam Blam je sada na pauzi. Zaleđena. Nisam sve mogla stizati, bila je tu bolest, pa odlasci u Mađarsku, pa moj politički angažman. Ono što sam radila za Hayat, sad radim za sebe. Snimim ponešto svojom kamerom, dignem na svoj YT kanal Senzacija.ba i istoimeni portal. Zadovoljna sam svojim uspjesima, jer, velika je to stvar biti vlasnik portala koji dnevno ima jedinstvenu posjetu od 80.000korisnika. Ne mogu samo leći i čekati da bolest sama od sebe prođe ili da neko drugi za mene plaća sve te silne bolničke račune. I dalje, mada smanjenim tempom, radim intervjue, postavljam na YT, sama sam svoj gazda, snimim, montiram, produciram, organizujem…

E. KARAHMET/aura.ba

 

Komentari

komentara