Mirsad Pirsa Mulahasanović, fudbalski as sa Neretve: PREMA PROGNOZAMA MOJI KUKOVI SU BILI NA IZDISAJU, BILJNIM LIJEKOVIMA SAM IH PODMLADIO!

Eliksir za kosti „OMOSINTEX“ je Mirsad počeo koristiti tokom 2015. godine. Bio strpljiv i uporan. Istovremeno je uzimao i ulje za masažu kukova. Već nakon desetak dana je osjetio da bolje hoda, da lakše ustajem sa WC šolje, a nakon mjesec dana mogao je hodati sam, bez ičije pomoći. Kako tada – tako i danas

Da ima lijeka za oronule kosti i zglobioce, najbolje svjedoči 61 – godišnji Mirsad Pirsa Mulahasanović, fudbalski as sa Neretve. Nema nogometnog zaljubljenika na prostorima bivše Jugoslavije da ga ne pamte po igrama na poziciji beka sjajne i najzlatnije generacije „Rođenih“ od 1973. do 1983. godine.

“Tada se, kaže, igrao najbolji fudbal na Balkanu!

Bila je to generacija koju je rodio fudbalski boem i mag Sulejman Rebac; dva puta visešampioni Jugoslavije, četvrtifinale Kupa UEFA i opći utisak da Mostarci igraju najljepši fudbal u tadašnjoj državi. Fudbalsku abecedu je završio kod velike fudbalske legende Mostara Lea Hrvića, a Sulejman Rebac mu je dao priliku da zaigra sa tadašnjim nezamjenjivom postavom. I tako je uz Pirsu, Marića, Bajevića, Topića, Vladića… čitava jedna generacija Mostaraca i Hercegovaca je rasla i odrastala, dijelila sreću i tugu.

Opanak obuvati kašikom

Danas je Pirsa 61 – godišnjak i živi na dvije adrese – onoj mostarskoj iz centra grada na Neretvi i goraždanskoj, selo Ilovača – Vladičići, smješteno na 860 metara nadmorske visine.

“U Goraždu sam radi ćeifa i biznisa, ali i radi urbanizacije. Hoću da naš seljak opanak obuva kašikom za cipele i da imamo uličnu rasvjetu od mraka do sabaha, a ne da u selima bježimo u kuću i u krevet čim se krave pomuzu!

U biznisu je 2008. godine, tada kao 55 – godišnjak, želeći da stvori što povoljnije uslove za penzionerske dane, pokrenuo porodično poljoprivredno gazdinstvo. Skontao je da je to najbolji recept da državi ne daješ ništa, a stvaraš uslove za penziju.

Samo što je sredio papirologiju, započeo poljoprivrednu djelatnost u Goraždu, krajem te 2008. godine zdravstvene kočnice su počele popuštati. Te godine nešto ga je, kako kaže, počelo u kukovima žigati i probadati.

Poster legendarne postave Veleža iz 77. godine, u kojoj je i Pirsa

“Baš sam bio u belajima. Nije svejedno kada te u srednjim godinama tako nešto snađe. Noge, kukovi, kičme su me počeli izdavati. Kad napadne ta osteoporoza, u meni je od bola sve pucalo. Od bolova se nisam mogao kretati. Vuk'o sam se ko prebijena mačka.– priča fudbalski as sa Neretve.

Nakon detaljnih pretraga u Mostaru, koje je lično nadgledao i njegov prijatelj dr. Damir Jugo, dijagnoza je bila šokantna, prognoze nimalo ohrabrujuće. Osteoporoza i koksatroza su uzele maha. Našao se pred problemom za koji tada je imao samo jedan izlaz – savjet mostarskog dr. Juge.

– Ovo se samo može spasiti operacijom – savjetovao je liječnik, a Pirsa, kao istopa, odgovorio:

– Ja pod nož neću. Jok operacija! Tražiću lijeka po svijetu. Valjda ću se spasiti!

Nisu ga uplašile liječnikove riječi da za njegovu bolest nema lijeka, čak ni u Americi. Strah od noža je bio mnogo veći.

Još se gegam uz brdo

Trebalo mu je vremena da se pomiri sa činjenicom da mnogo toga ne smije, ali je gurao, trpio bol, liječio se hranom, vježbama i snagom volje, ali i svim mogućim saznanjima o osteoporozi. Prilično se potkovao znanjem o toj bolesti.

– Krenuo sam s narodnom medicinom. Naručivao sam neke biljne preparate iz Beograda. Poskupo sam ih platio, ali nije bilo rezultata Onda mi je jedan zagrebački doktor predložio recepturu sa ljuskama jajeta izmiješanim u medu. To ko da mi je malo pomoglo. Uz to sam uzimao i želatin – prepričava neke od epizoda iz svoje borbe sa osteoporozom Pirsa.

Preko našeg magazina je, kako kaže mostarskim žargonom, „nabas'o je“ na Denisa Jurišića, sarajevskog travara koji se godinama „specijalizirao“ za bolesti kostiju. Za njega Pirsa kaže:

„Denis je loš za komunikaciju, ali su mu biljni pripravci za kosti zlata vrijedni. Da se ja pitam u svim medicinskim ustanovama bi se kao redovna terapija za sve bolesti kostiju preporučivo Omosintex, masti i ulja za bolesne zglobove i kosti.

OMOSINTEX je Mirsad počeo koristiti tokom 2015. godine. Istovremeno je uzimao i ulje za masažu kukova.

„Bogami, nakon desetak dana sam osjetio da bolje hodam, da lakše i ustajem sa WC šolje, a nakon mjesec dana mogao sam hodati sam, bez ičije pomoći. Nisam puzao i nije boljelo.

Danas se Pirsa po asfaltu sjajno kreće, na imanju čak i kosi, bere voće, pravi sokove, rakiju, džemove.

„Jedino mi je malo teško penjati se uz brdo, kao da se malo gegam. Ali, važno je da me ništa ne boli. Gledao sam Dragana Okuku; on se više gega od mene.

Virus prodaja

Preventivno i dalje koristi „Omosintex“, ima poseban režim ishrane i forsira namirnice koje jačaju kosti. Za ovaj preparat kaže da je izuzetno efikasan lijek i da bi ga 90% ljudi danas koristilo.

„Jako je puno onih koje muči kostobolja, ali problem je besparica. Ova terapija za bosanske prilike i nije baš jeftina. A šta ima skuplje od zdravlja? – pita se naš sagovornik i nastavlja:

„Kod nas su takva vremena da oni koji imaju novac – ozdrave, a oni koji sastavljaju jedva kraj s krajem ne mogu stići do spasonosnog lijeka i terapije. Žalosno je, ali je istinito da se kod nas za većinu svijeta samo može prodati lijek do 5 KM. Sve preko je preskupo!

Pirsa je imao tu sreću da je svoju bolest upoznao do najmanjih detalja, te da se hrabro uhvatio u koštac, borio se i izborio. Dr. Jugo mu je dao realnu sliku, bez uljepšavanja ili strašenja situacijom, a on se odlučio na onu narodnu filozofsku izreku “da za svaku bolest u prirodi ima lijek”. I nije se pokajao!

U sjajnoj je formi. Od proljeća do kasne jeseni je u Goraždu, a preko zime se spusti južnije – u Mostar. Na obalama Drine se posvetio ekološki zdravoj hrani, bez šećera i konzervansa. Podigao je eko – ranč, na kojem ima oko 550 voćaka. Proizvodi domaći pekmez, jabukovo sirće i sokove od jabuke, kruške, šljive… Uspio je ujediniti zdravu ishranu i naprednu tehnologiju.

„Često kažem da je domaći proizvod slika karaktera čovjeka. Zaista, ako si iskren, dobronamjeran i odgovoran u ovom poslu, ti ćeš proizvesti zdravu i kvalitetnui hranu! Zar to nije slika karaktera i proizvođača, i hrane, i zemlje iz koje dolaziš? – kaže Pirsa.

Za njega kažu da proizvodi najbolje prirodne viljamovke, šljivovicu i jabukovaču na Balkanu. Radi ih po vlastitim recepturama. Sve što proizvede kupuju mu domaći biznismeni, te Austrijanci, Nijemci, Hrvati, Francuzi, Šveđani…

„Ne mogu proizvesti koliko mi se traži robe. “Virus prodaja” je čudo, najbolja i najsigurnija. Kupci ti vjeruju, šire dobar glas o tebi i to je poput virusa – kazao nam je na kraju razgovora Mirsad Pirsa Mulahasanović, fudbalski as sa Neretve. Njegov kontakt telefon je 062 425 219. Kontakt telefon travara Jurišića je 061 373 581 ili 066 390 279. Pozivni za BiH je 00387.

Lijek za bolesne kosti u Vlakovu, pored Sarajeva

Poput većine Mostaraca i Pirsa je uvijek raspoložen za šeretluke. Ispričao nam je kako je dr. Jugi, kazao da je lijek protiv osteoporoze našao u Vlakovu, pored Sarajeva. Tamo, inače, živi travar Denis Jurišić!

– Kada me dr. Jugo pitao kako sam uspio pobijediti bolest, kazao sam mu da ima lijek u Vlakovu, a on pomislio da ga nešto zezam, jer je u Vlakovu groblje.

Bilo je to ovog ljeta. Kako je Pirsa bio u žurbi, prozvao je doktora da izađe pred bolnicu (inače su dobri prijatelji decenijama).

– On mislio ja došao na operaciju. Kad me vidio kako s lakoćom izlazim iz auta i kako sam skočio da ga pozdravim, gledao me u čudu i pitao šta sam to uradio. Velim mu: “ja imam lijek za osteoporozu”. On pita “gdje”. Odgovorim mu u Vlakovu, u Sarajevu!
On pomislio na groblje, pa će:

– Nije valjda ilovača s groblja? –

– Jok, bola’ – velim – Nego u Vlakovu ima travar Denis Jurišić koji pravi od bilja lijekove za jake i zdrave kosti. Povjerovo mi je dr. Jugo, ali neće javno o tome da kazuje.(aura/arhiva/ E. Milić)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!