Mirsad Krnjić, najpoznatiji bh.“specijalista” za šećernu bolest: Prirodnim inzulinom izliječio na hiljade ljudi

Majka priroda je farmaceut, a listovi, kora, zrnasti plodovi, cvjetovi, sjeme i korijen biljaka su njeni lijekovi

Iz netaknute prirode ovih krajeva, a po recepturama starim stotinama godina, među kojima posebno mjesto imaju iskustva čuvenog Sadika Sadikovića, ovaj travar se “specijalizirao” za pripremu prirodnog inzulina, koji se dokazao kao sjajan prirodni lijek kod šećerne bolesti.

Zvanična medicina još uvijek nema lijek za liječenje dijabetesa. Tabletama, ili u težim slučajevima inzulinom, tek ga može držati pod kontrolom.

– Dijabetes je bolest od koje se ne umire ako se drži pod kontrolom, ali sa kojom se, nažalost – umire! – kažu ljekari.

Ni alternativna medicina, koja također pokušava dati svoj doprinos kod liječenja ovog oboljenja, ne nudi trajno rješenje, ali su prirodni lijekovi prihvatljiviji od farmaceutskih, jer ne štete organizmu, prije svega ne oštećuju sluznicu želuca i crijeva, niti uništavaju korisne bakterije u organizmu.

– Tamo gdje je moguće, bolje je koristiti prirodne lijekove – savjetuju stručnjaci.

Konjički spasitelj

Mirsad Krnjić, konjički travar, nadaleko je poznat po svom sirupu i čajevima uz pomoć kojih smanjuje povišen dijabetes. Na hiljade onih koji su zahvaljujući njegovoj terapiji odbacili tablete, a neki čak i inzulin, i danas imaju uredan život.

– Živi sam svjedok da Mirsadove terapije djeluju. Šećer mi je sa 25 spao na šest jedinica! – potvrdila je Hasna P. u nedavnom razgovoru s novinarima Aure. Od dijabetesa je oboljela tokom ratnih stradanja. Bila je u logoru, a od brige kako za sebe tako i za muža i sina, osijedila je te “zaradila“ šećer. Varirao je između 20 i 25 jedinica. Problem će, kaže, riješiti tek kada je počela uzimati Mirsadovu terapiju.

– Više nemam problema sa šećerom – kaže Hasna.

Da se uz Mirsadov sok, pravilan režim ishrane i fizičku aktivnost, dijabetes može držati pod kontrolom, potvrdio nam je i Konjičanin Nail Lj. (40), trgovac komercijalista, osjetivši pozitivne promjene na vlastitoj koži.

– Šećer mu je naglo skočio za vrijeme jedne od prehlada. Dodatno prehladom iznureni organizam, jasno je “stavio” na znanje da ga je dijabetes napao.

– Izjutra je iznosio oko 8 podioka, popodne oko 24. Bio sam na inzulinu, ležao i u bolnici. Neko mi je rekao za Mirsada, pa još kad sam saznao da je moj sugrađanin, odmah sam ga pozvao. Uzeo sam terapiju pored koje sam koristio i “milion” nekih drugih lijekova, ovih narodnih. Čajeva, sirupa, ma svega. Pazio sam se i ishrane. Sad mi je šećer normalan, izjutra 6, a poslijepodne između 5 i 6 podioka – priča Nail.

Krnjićevog je sirupa za liječenje dijabetesa potrošio oko osam litara. Terapija je trajala oko četiri mjeseca.

– Šećer sam redovno mjerio kad dođem s posla i naravno, izjutra, čim ustanem. Već godinu dana sam bez inzulina. Dosta ljudi hvali Mirsadovu terapiju, nemam razloga da sumnjam. Meni je prijala. Osim nje, koristio sam stabljiku borovnice, prije nego procvjeta. Kažu da su njene bobe “živi inzulin”.

Lijek prezentiran i Titu

– Koristio sam i list duda, onda mljeo limun i celer…ma svašta, samo da mi bude bolje, i evo, hvala Bogu jeste – ispričao nam je Nail.

A da je šuma najbolja apoteka, kaže to i Mirsad Krnjić. Naslijedio je ovaj humani posao od oca Osmana koji je bio jedan od najpoznatijih travara na našim prostorima. Mirsada ćete pronaći ako se iz Sarajeva zaputite prema Konjicu i selu Brđani.

– Moj otac rahmetli se od rane mladosti posvetio sakupljanju ljekovitih trava, spravljanju čajeva, mehlema i dr. Specijalizirao se za šećernu bolest. Njegov sok za dijabetes poznat je u narodu, pa čak i u nekim medicinskim krugovima kao “prirodni inzulin”.

– Ovaj zanat je pekao u porodici, a prvi put je svoje sposobnosti i znanje prezentirao na Titovom brodu, gdje je čajevima, mješavinama i mehlemima liječio i najbliže Titove saradnike i članove posade.

– Uglavnom, onima koji žele da počnu zdravo da žive savjetujem da prvo koriste biljke koje pročišćavaju krv: sremuš, koprivu, veroniku, maslačak i bokvicu – savjetuje ovaj poznati hercegovački travar.

Iz netaknute prirode ovih krajeva, a po recepturama starim stotinama godina, među kojima posebno mjesto imaju iskustva čuvenog Sadika Sadikovića, ovaj travar se “specijalizirao” za pripremu prirodnog inzulina, koji se dokazao kao sjajan prirodni lijek kod šećerne bolesti.

– Majka priroda je farmaceut, a listovi, kora, zrnasti plodovi, cvjetovi, sjeme i korijen biljaka su njeni lijekovi. Biljni lijekovi, ili botanički preparati, mogu da se koriste u liječenju skoro svakog oboljenja, s tim što su oni često jeftiniji, bezbjedniji i djelotvorniji od sintetičkih lijekova. Naravno, da biljni lijekovi ponekad ne mogu da zamijene lijekove koji se izdaju na ljekarski recept – kaže Krnjić.

Dolaze mu, najčešće, pacijenti kod kojih je šećerna bolest uzela maha, pa su već počeli plaćati danak ovom opakom oboljenju. Nikada nikome, kaže, nije rekao da odustane od medicinske terapije, ali jeste predlagao da je postupno reducira.

– Najvažnije je da se pacijent disciplinirano pridržava propisane terapije kod uzimanja mojih čajeva, soka i, naravno, ishrane. Rezultati se primijete veoma brzo, a normalizacija šećera uslijedi u roku od nekoliko mjeseci – objašnjava naš sagovornik.

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!