Miroslav Maksimović, zmijoljubac iz Ljubovije: GOLIM RUKAMA HVATA ZMIJE, A STRAH GA MIŠA! (Video)

Ja zmijama prilazim s poštovanjem i iz ljubavi, bez straha i negativne energije. One to kao da osjete, rijetko koja će me ujesti. Zmije nikada ne napadaju ljude, ali su veoma opasne ako osjete da su ugrožene. Pogledajte video…

Miroslav Maksimović je veoma prijatan 31 – godišnjak iz Ljubovije, konobar bez zaposlenja, ali veliki meraklija, ljubitelj druženja, prirode, dobre pjesme, rakije i žena. Za njega će vam u Podrinju kazati da je poseban čovjek, čudo od momka! On hvata zmije rukama, hladnokrvno i brzo, sa njima spava, priča im, pjeva, tepa im, a one ga miluju i masiraju po cijelom tijelu.

“Zmije su moji kućni ljubimci. One su moj najbolji fizioterapeut. Niko me ne može tako lijepo izmasirati kao one. Kad bi ljudi znali kakav je osjećaj držati zmiju na vratu, svakim danom bi je držali. A kada bi znali kakvu čarobnu ljepotu organizmu daje njeno klizanje po vratu, kičmi ili stomaku… – gotovo ushićeno pokušava za portal “aura.ba” dočarati svoju ljubav prema zmijama Miroslav.

On se sa zmijama igra kao da su gumene igračke. Čak sa njima i razgovara. Veli da se oni odlično razumiju na samo njima znanom jeziku. Uhvatio je, kaže pedesetak različitih zmija, od smokova, koji nisu otrovni do šarki i poskoka – zmija otrovnica.

Golim rukama ih je počeo hvatati prije desetak godina, a ovom „zanatu” ga je naučio prijatelj Veran Perić. On je hvatao sve vrste zmija. Kasnije su bili atrakcija na vašarima, igrao bi se sa njima, a narod bi ih nagrađivao.

Od tada do danas kroz Miroslavove ruke prošlo je pedesetak zmija koje je hvatao, uglavnom, iz radoznalosti. Za portal “aura.ba” kaže, da se još nije desilo da zbog zmijskog ujeda završi u bolnici ili dobije napade trovanja. One su za njega veliki prijatelji. A i on njihov. Zmije to osjećaju. Ima svoj jezik za komunikaciju sa njima i tačno zna kada su uplašene, kada će napasti, a kada samo pokušavaju da pobjegnu.

“Bilo je slučajeva i da me ujede zmija, ali nisam imao neke jake reakcije, niti sam imao gušenja. Inače, kritična su dva sata nakon ujeda; tada se krećeš između života i smrti. Mene je više boljelo kada me ujeo stršljen, nego kada me ujede zmija. A ujedali su me i stršljenovi – kazuje  sagovornik portala “aura.ba”.

On zmiju još nikada nije ubio, niti će… Za sebe kaže da nije zmijolovac, nego zmijoljubac. I to je ogromna razlika. Miroslav nam otkriva da se zmija ne plaši, ali da ga je strah miševa.

“Miš je uistinu jedina životinja koje se plašim. Odvratan mi je, ljigav. Ljudi mi ne vjeruju, a ja govorim istinu. Zaista se plašim miša. Bukvalno bježim od njega, glavom bez obzira – kazuje!

Na kraju upozorava da je hvatanje zmija veoma opasno i rizično, pogotovo za ljude koji nemaju iskustva s njima. Zato, ne bi preporučio svakome da se upušta u ovu avanturu.

“Ja zmijama prilazim s poštovanjem i iz ljubavi, bez straha i negativne energije. One to kao da osjete, rijetko koja će me ujesti. Zmije nikada ne napadaju ljude, ali su veoma opasne ako osjete da su ugrožene.
On savjetuje i kako se ponašati u prirodi, gdje postoji opasnost od susreta sa zmijom. Kako se zmije plaše ljudi, dovoljno je da u hodu kroz gustu travu, samo truptati nogom. Zmija, naime, osjeća vibraciju i sklanja se prije nego što je neko nagazi.

Ukućani se razbježali

Jednom prilikom Miroslav je donio zmiju kući. Uhvatio je za vrijeme popodnevnog kupanja u Drini. Negdje predveče je izašla iz kamenjara. Brzo su, kaže, „našli zajednički jezik“ i zmija se sklupčala u njegovom džepu.

“Osvježavala me, njena hladnoća mi je baš prijala – kazuje za “aura.ba” Miroslav.

Zaspali su, kaže, zajedno u krevetu. Ujutro, kad se probudio, nigdje je nije mogao naći u sobi.
-Pitam ukućane, da tražim zmiju jaranicu. Oni u nevjerici slušaju, u početku mi nisu vjerovali, ali kad su shvatili da sam ozbiljan svi su pobjegli iz kuće. Kasnije sam zmiju našau u mojim panatlonama, uvukla se tamo gdje sam je prvi put stavio. Za nju je džep bio gnijezdo – priča Miroslav.

Bježanija iz kafane, konobar na šanku!

Jednom prilikom Miroslav s drugarom otišao u Šabac na stočnu pijacu. Bio lijep dan. U putu uhvatio dvije zmije, strpao ih u džep.

“Ujutro gužva u restoranu na pijaci, a meni se pije kafa. Nema šanse da nađemo slobodan sto i da na miru popijemo kafu. Inače, to je mala kafanica, a u njoj 50 duša… – priča za portal “aura.ba” Miroslav i nastavlja:

“Počela me nervirati ta gužva, pa odlučim da pustim zmije iz džepa. Aj, kad je nastala bježanija u kafani. Jedni se zaglavili na vratima, konobar se popeo na šank. U roku od nekoliko minuta prazna kafana, ja zmije vratim u majicu, u njedra da me hlade i masiraju. I uz put ćeifim uz jutarnju kaficu i narodnjake s Radio Šapca – kazao nam je na kraju ovaj po svemu neobičan momak iz Ljubovije. (aura.ba/E.M)

POGLEDAJTE VIDEO

 

Komentari

komentara