Mirela S. iz Sarajeva priča kako je na prirodan način pobijedila rak debelog crijeva: Oči u oči sa rakom i ja odnesoh pobjedu u teškom dvoboju!

Mirela S., (39) iz Sarajeva, hraneći se nezdravo i neredovno, izlažući se napornom radu i stresu te ne odmarajući dovoljno, obolila je od tumora na debelom crijevu. Zapravo je, saznat će to tek kasnije, neuredan način života samo “pojačao” negativan utjecaj štetnih zračenja kojima je bila izložena, a koji su u velikom procentu okidači najraznovrsnijih bolesti. A nakon stravične dijagnoze, Mirela odbija odlazak “pod nož”, te se odlučuje za alternativni način liječenja. Prije dvije godine krenula je njena potraga za zdravljem, a okončana je tek s dolaskom u ordinaciju sarajevske liječnice Trobradović

Piše: Prof. dr. Šuhreta Trobradović Seka (061/320-726)

– U roku od samo nekoliko minuta provedenih u ordinaciji sarajevske liječnice Šuhrete Seke Trobradović za koju sam čula preko interneta, dobila sam potvrdu dijagnoze koju sam znala i sa kojom sam živjela i borila se posljednje dvije godine. Tumor na debelom crijevu. Nakon tačne dijagnoze, prepuštam se u ruke doktorice Trobradović i tako započinje moj dvoboj sa ovom opasnom bolesti. Oči u oči, moja pobjeda je svakim danom izgledala sve izvjesnija. Na kraju sam onako, baš muški dotukla svog protivnika – kazuje nam Mirela S., (39), bankovna službenica po zanimanju.
Sreli smo je u ordinaciji liječnice Trobradović. Upravo se vratila iz Egipta. Vesela, napunjenih baterija, preplanula, djeluje nam poput nekog curetka. To joj i kažemo. Veli nam da od kako koristi preparate dr. Trobradović, svakodnevno na račun svog izgleda prima hrpu komplimenata. Ranije je kaže, bilo skroz drugčije.

– Priznajem, odala sam se totalno nezdravim navikama. Godinama sam živjela tako – nerazumno. Htjela sam više posla, više novca, bolji položaj u firmi. Promijenila sam nekoliko posova, radila prekovremeno, svaki vikend, bez truna predaha. Postala sam pravi radoholik zanemarujući činjenicu da mi niko neće odati počast za svo moje zalaganje i trud te da u životu ima i puno ljepših stvari od posla. Zaista sam nekvalitetno živjela život. Loša, neredovna i nezdrava ishrana – bilo je moje nepisano pravilo, previše kafe i cigareta, a našla bi se i poneka čašica žestokog pića uz koje bih lakše zaspala nakon iznimno napornog radnog dana – prisjeća se Mirela svoje, ne tako davne prošlosti.

Sa dobijenom dijagnozom, priča nam dok se prisjeća svih detalja, prva pomisao je bila: Ko će sada obaviti sav njen posao.

– U međuvremenu, odlazeći ljekarima i vadeći nalaze, izostala sam nekoliko puta s posla zbog čega sam dobila ukor i savjet da uzmem neplaćeni odmor ili da odem na bolovanje. To mi je bio jedan od težih momenata u životu. Kada upadnete u mašineriju, samo ste dio kotača. Nikome zapravo nije stalo do vas. Shvativši kako uistinu malo vrijedim poslodavcu i kolegama otišla sam na bolovanje, a nedugo zatim sam dala otkaz – prisjeća se naša sagovornica.

Predlažemo joj da nam opiše simptome koji su je naveli da zatraži liječničku pomoć. Progovara negodujući. Nerado se kaže, sjeća bilo čega što ima veze sa bolešću ali i svojim starim načinom života.

– Duže vrijeme sam osjećala slabost u nogama, mutnine neke u glavi, očima. Malo mi se i nesvjestalo ali sve sam to pripisivala obimnom radu, stresu i drugim nezdravim navikama. Počela sam tad uzimati neke multivitamine na svoju ruku nadajući se da će mi od njih biti bolje. No, sve bih se češće zatekla kako sanjam o udobnom jastuku, izležavanju, ljenčarenju. Stalno mi se spavalo pa sam u jednom momentu mislila kako imam epilepsiju ili tumor na mozgu.
– Ipak, dokoru još nisam išla. Nisam imala vremena. To mi je bio izgovor za sve. Nemam vremena, radim – kao papiga sam ponavljala svima onima koji bi me pozivali ina večeru, izlet, more, planinu, šoping…

– Nedugo zatim, primijetila sam kako gubim boju u licu. Bolila su me i leđa. Donji dio leđa. To sam pripisala dugotrajnom sjedenju pa sam dolučila upisati kakav kurs joge ili početi odlaziti u teretanu. Od toga natravno nije bilo ništa jer, imala sam svoj posao za izgovor i sebi i drugima a pri tome, zaista sam se slabo osjećala. Iznureno. A nakon što san se jednog dana samo srušila pred zabezeknutim kolegama, otišla sam doktoru. Prvo sam dobila infuziju, a kasnije lijekove za regulisanje probavnih smetnji sa zakazanim kontrolama.

– U tih nekoliko dana, moje se zdravstveno stanje drastično pogoršalo, a onda je došla dijagnoza – tumor na debelom crijevu. I zaista, sve dok se čovjek ne razboli, ne zna cijeniti zdravlje. Bolest me naučila da danas cijenim sve, a pokazala mi je da do tad nisam cijenila ništa. Sebe ponajmanje. Ubrzo nakon toga sam dala otkaz , te se okrenula liječenju. Prošla sam nekoliko ciklusa hemoterapije, no, nije bilo poboljšanja. Zatim mi je predložena operacija ali, to sam odbila.

– Umjesto toga, okrećem se prirodnom liječenju, trošim Eliksir sa Kavkaza i sebe i stan štitim Cedar Neutralizer pločama jer je dr. Trobradović ustanovila da živim direktno na izvoru štetnog zdračenja koje je polako ali sigurno slabilo moj organizam. Uglavnom, moj je oporavak tekao bez ikakvih nuspojava, preporovila sam se doslovno. Tijelo očistila od svih toskina, okrenula se posve zdravom načinu života. Nalazi su sjajni, a moj izgled mi je najbolji pokazatelj ispravnog pravca kojim se krećem. Živjela dr. Trobradović koja me ljudski primila, dala mnoge korisne savjete, izliječila…

 

 

error: Content is protected !!