Miodrag Stanić, pobjednik dijabetesa: Hvala Bosancu Krnjiću, vratio me u mladost!

Želim da pošaljem poruku koja će ohrabriti i probuditi nadu i vjeru kod mnogih ljudi – nije tačno da je dijabetes neizlječiva bolest! Iz našeg iskustva se pokazalo da je riječ o izliječivoj bolesti i to bez obzira na vremenski period bolovanja. Moj otac je vraćen u život i danas je izliječeni dijabetečar zahvaljujući terapiji gospodina Mirsada Krnjića

„Moj otac Miodrag konačno je izliječeni dijabetečar!“, ushićeno poručuje njegova kćerka Slavica čiju smo priču objavili krajem prošle godine. Ova doktorica ekonomskih nauka iz Beograda tada nam je detaljno opisala borbu njenog oca Miodraga (67) čiji su organi uslijed teškog zdravstvenog stanja bukvalno počeli otkazivati jedan po jedan.

Nakon više od 30 godina bolovanja od dijabetesa i liječenja metodama konvencionalne medicine, otkriven mu je III stepen HIB (hronične insuficijencije bubrega). U tom periodu, stanje mu se toliko pogoršalo da nije mogao da se kreće i bukvalno je pao u krevet. Desna ruka je počela velikom brzinom da mu otiče, postaje sve crvenija pod upalom i gubi funkciju.

Zatim je lice počelo da mu otiče, stalno je spavao, naglo je izgubio apetit, krvna slika mu je bila izuzetno loša, krvni pritisak se kretao od najnižih do enormnih vrijednosti koje aparat za krvni pritisak nije mogao da registruje. Potpuno je ostao bez životne energije i jedva je mogao da govori, a kao strastveni pušač izgubio je i želju za pušenjem. Sve je to sada u prošlosti jer je Miodrag nakon trideset godina muke konačno zdrav čovjek.

Sa Slavicom smo se čuli krajem mjeseca jula kako bi nam potvrdila divne vijesti i pružila riječi podrške svima koji prolaze kroz iste muke, i poruči im da nikada ne smiju gubiti nadu u ozdravljenje.

Miodrag i Slavica Stanić

Kraj višedecenijskog bolovanja

– Prva terapija otpočela je 20.02.2017.godine. Tog dana moj otac je imao šećer 10 i uzimao je 24 jedinice inzulina. Već poslije nekoliko dana, njegovo zdravstveno stanje počelo je postepeno da se mijenja na bolje. Počeo je da uzima hranu, polako ustaje iz kreveta i lagano šeta po sobi.

Sa drugom terapijom, stanje se rapidno popravilo, šećer je lagano počeo da se smanjuje, otoci ruke i lica počeli su da se povlače, kao i da se postepeno vraćala funkcija prstiju i šake. Sa trećom terapijom, stanje je već bilo dosta dobro, vratila mu se energija tako da je počeo 2 puta dnevno da šeta, otoci su nestali i počeo je samostalno da se hrani – kazuje Slavica.

  • Nakon početnog poboljšanja, moj otac je nastavio da kontinuirano primjenjuje terapiju gospodina Krnjića (čajeve i sirup), i njegovo stanje je bivalo sve bolje. U tom periodu, sve vrijeme je koristio inzulin, ali smo postepeno počeli da smanjujemo dnevne jedinice koje je primao.
  • Naši okvirni planovi bili su da ćemo za vremenski period od godinu dana uspjeti da ga izliječimo, međutim njegov oporavak trajao je nešto duže i nije išao tako idealnim tokom kako smo mi zamislili – trebalo je još pet dodatnih mjeseci, što niko nije mogao da predvidi – priča Slavica.

Kada su potpuno izbacili inzulin iz upotrebe, Miodragovo stanje je bilo zadovoljavajuće, međutim, rezultati svakodnevnog mjerenja glukoze malo su prekoračivali propisane vrijednosti. Zbog toga su bili prinuđeni da kao prelazno rješenje uvedu terapiju lijekovima (amaril i siofor), koji su u veoma kratkom roku doprinjeli stabilizaciji glukoze.

Nakon tridesetogodišnjeg bolovanja, rad Miodragoviih bubrega je  potpuno normalizovan, što je od izuzetnog značaja jer mu je početkom prošle godine dijagnostifikovan III stepen hronične insuficijencije kao posljedica višedecenijskog bolovanja i očigledno neuspješnog liječenja od dijabetesa.

Taj prelazni period trajao je oko mjesec dana, s tim što smo postepeno smanjivali dnevnu dozu oba lijeka, da bi ih na kraju potpuno izbacili iz upotrebe. Nakon toga, moj otac je uradio neophodne analize koje su pokazale da su tromjesečne vrijednosti glukoze normalne, kao i funkcija pankereasa. Od čovjeka koji je bio gotovo nepokretan, postao je aktivan čovjek kome se vratila ne samo životna energija, već i tjelesna kilaža koju je izgubio.

  • Sada mogu potvrditi ove divne vijesti – moj otac Miodrag Stanić konačno je izliječeni dijabetečar, nakon godinu i pet mjeseci primjene terapije gospodina Mirsada Krnjića – zadovoljna je Slavica.

Miodrag Stanić

Proširiti priču o „alternativi“

Slavica ne krije oduševljenje postignutim rezultatima, a kako i ne bi kada je voljenog oca uspjela sa ivice smrti vratiti u život.

  • Želim da pošaljem poruku koja će ohrabriti i probuditi nadu i vjeru kod mnogih ljudi – nije tačno da je dijabetes neizlječiva bolest! Iz našeg iskustva se pokazalo da je riječ o izliječivoj bolesti i to bez obzira na vremenski period bolovanja. Moj otac je vraćen u život i danas je izliječeni dijabetečar zahvaljujući terapiji gospodina Mirsada Krnjića, kao i nesebičnoj podršci i pomoći koju su nam u svakom momentu pružali bračni par Ana Trkulja i Mišo Vučković iz Beograda – kazuje Slavica.

Ona dodaje da iz svakodnevnih kontakata sa ljudima koji koriste ovu terapiju, svi zajedno svjedoče procesu postepenog oporavka i konačnog izliječenja kod mnogih, a rezultati su zaista fascinantni.

  • Dragi ljudi, nikada ne gubite nadu u sebe, izlaz uvijek postoji, samo treba tragati za rješenjem i nikada ne odustati! Vrata će se otvoriti kada možda najmanje b udete očekivali, ali morate biti otvorenog duha da poruku preoznate, shvatite a potom i primjenite. Veoma često rješenja se nalaze u našoj najbližoj okolini, a mi ne znamo da ih prepoznamo.

 

  • Čitajte i informišite se se svakodnevno, proširite priču o „alternativi“, mada to zapravo nije nikakva alternativa kao što se predstavlja, već zdrav način života. Njegujte harmoničan odnos sami sa sobom, a potom i sa svojom okolinom jer je to preduslov da sačuvate svoje zdravlje i pronađete dublji smisao života. Cijenite i njegujte prirodu jer nam ona višestruko uzvraća svojom ljepotom i djelotvornošću – kazuje Slavica Stanić.

 Stanići se okrenuli zdravom načinu života

Slavica je zahvalna i na još jednoj blagodati savremenog doba – Internetu pomoću kojeg se korisne i necenzurisane informacije šire munjevitom brzinom u sve dijelove svijeta. Zato, savjetuje Slavica, treba iskoristiti sve pogodnosti savremenog načina života.

 

  • Zahvaljujući Internetu i magazinu „Aura“, ja sam došla do početne informacije o gospodinu Krnjiću, ali sam imala dovoljno sluha da prepoznam priliku i krenem u tu priču (kada niko u porodici u to nije vjerovao). Zahvaljujući svemu tome, moj otac je je na kraju izašao kao pobjednik – kaže Slavica.

Pored toga, iz cijele ove priče proizašla je još jedna korist – čitava porodica Stanić se okrenula zdravom načinu života i liječenja, pa su čajevi, kretanje i korigovani način ishrane sveprisutni. Probudila se i vjera kod okoline jer je „nemoguće“ postalo moguće, tako da i oni sada mijenjaju svoj odnos prema životu.

  • Smatram da sam ovim svjedočenjem ispunila svoju moralnu obavezu koju sam kao čovjek osjećala – da to je da prenesem drugim ljudima spoznaje i saznanja do kojih sam došla u ovom procesu iscjeljenja, kao što sam ja u jednom momentu hvatajući se za slamku spasa kako bih pomogla svom ocu, došla do informacija koje su njemu spasile život, a koje su neki drugi nesebični ljudi podijelili sa nama. Ova formula može se primijeniti na sve životne oblasti, u momentu kada čovjek poklekne i počne da sumnja. Zato tragajte, i pronaći ćete rješenje!

 

  • S osobitom zahvalnošću i poštovanjem prema cjelokupnoj redakciji magazina „Aura“, porodici gospodina Mirsada Krnjića, a posebno njegovom ocu gospodinu Osmanu Krnjiću kao začetniku i idejnom tvorcu terapije, porodici Vučković-Trkulja i svim dragim ljudima koji su podijelili i koji će tek podijeliti svoja životna iskustva sa svima nama i učiniti ovaj svijet boljim, plemenitijim i humanijim mjestom za život – zaključuje Slavica Stanić.

 

error: Content is protected !!