Martina D. iz Mostara suočila sa sa teškom dijagnozom: tumor limfnih čvorova: Od hemoterapije su mi opale trepavice, obrve, kosa…

Teško sam podnosila hemoterapiju, već sam htjela odustati od liječenja, a onda mi je pomogla dr. Šuhreta Seka Trobradović. Danas sam zdrava i sretna osoba.

Prof. dr. Šuhreta Trobradović Seka (061/320-726)

Sve se odvijalo vrlo brzo. U jednom trenutku izgledalo mi je da je sa mnom gotovo. Da mi nema spasa. Tumor limfnih čvorova!? Dijagnoza koja, smatrala sam, ne ostavlja nimalo nade. Nisam prije toga imala nikakvih bolova, nikakvih naznaka o tome kakva će me opaka bolest zadesiti. Krvna slika koja se radi za uobičajenih kontrolnih pregleda bila je u granicama normale. Nisam osjećala malaksalost, koja je, kako sam poslije čula, propratna pojava koja upozorava na tu bolest.

Limfom na vratu

Činilo se da sam zdrava. Da, imam visok pritisak, ali nisam to smatrala ozbiljnom nevoljom, nije to nešto od čega ću umrijeti. I, uostalom, bila sam ga u stanju uspješno držati pod kontrolom. Ali, onda se iznenada pojavio limfom na vratu, a kada su ga punktirali, liječnici su ustanovili da je riječ o zloćudnom tumoru.
Bio je to veliki šok, nisam mogla shvatiti i prihvatiti da mi se tako nešto događa. Trebalo mi je puno vremena da se koliko–toliko priberem i suočim s opakom bolešću. Fizički sam se i dalje osjećala dobro. Kao da nisam teško bolesna, ali psihički sam nezadrživo tonula. Posebno kada sam počela primati kemoterapiju. Zapravo, prvu sam kemoterapiju još dosta dobro podnijela, osim prvog dana, kada sam povraćala. Poslije je bilo sve lošije, svaka me iduća kemoterapija slabila. I fizički i psihički.
Ta četiri dana, dok dok sam uzimala citostatike, bila su mi vrlo teška i mučna. Povlačila sam se u sebe, nisam željela ni s kim komunicirati. Jedina svijetla tačka, koja me je držala, bili su moji mali unuci.
Početkom prošle godine liječnici su počeli primjenjivati i ciljanu terapiju, kojom se uništavaju samo zloćudne ćelije. Znala sam šta se dešava kada je čovjek na hemoterapiji. Bila sam spremna na to da će mi kosa opadati, racionalno sam sebi objašnjavala da je to najmanji problem. Ipak, kada se to desilo, ostala sam šokirana. Opadali su mi kosa, obrve, trepavice. Psihički sam bila sve slabija, došla sam na ivicu odluke da dignem ruke od svega, da jednostavno odustanem od terapije. Liječnici su mi govorili da moram ustrajati, da u mom liječenju sve ide uobičajenim tokom.

Nevolja zakon mijenja

Objašnjavali su mi da je riječ o tumoru koji se nikada ne može potpuno izliječiti. Navodno se sve može dovesti u granice normale, ali da ga svaki negativni događaj može ponovo aktivirati i pokrenuti. Teško mi je bilo da se s tim pomirim, ali druge nije bilo.

– Zašto ne pokušaš sa alternativnom medicinom? – upitala me jedna kolegica kada sam joj ispričala šta me muči. Tada sam malo kome govorila o svojoj bolesti, nisam osoba koja se lako povjerava.

– Ne mislim da mi to može pomoći – odgovorila sam rezignirano, jer tada zaista nisam vjerovala ni u kakvu alternativnu metodu liječenja. U tom pogledu bila sam pravi nevjerni Toma – sjeća se naša sagovornica.

Nevolja, zakon mijenja! Plašeći se za sutrašnjicu, Martina je odlučila da potraži spas i u alternativi. Dugo je istraživala bioenergiju i fitoterapiju, raspitivala se o najboljima i najsposonijima. Nakon što su zagrebački mediji iznijeli brojne hvalospjeve o dr. Trobradović, ali i bosanskohercegovački, odlučila je da ga posjeti.

– Već nakon prvog susreta osjetila sam neki posebni fluid. To mi je ulilo veliko povjerenje. I tako sam krenula na terapije.Pregledim, razgovori, konsultacije, Cedar neutralizer ploča, Eliksir sa Kavkaza i drugi posebni lijekovi…Prije tretmana gotovo da nisam mogla stati na noge, koliko sam bila oslabila od hemoterapije, a već poslije nekoliko dana sam trčala bez da se zadišem. U međuvremenu sam završila s hemoterapijama i nalazi su ostali isti, ali tri mejseca nakon dolaska kod dr. Trobradović, pokazalo se da je sa mnom sve uredu. Svi su nalazi bili u granicama normale. Kako sam samo bila sretna! Sada je sve drugačije, oni strahovi i tmurne misli ostali su za mnom. Sve se vratilo na svoje mjesto, bolesti kao da nikad nije bilo ni blizu mene…ispovijedila se Martina za Auru.