Marina V. iz Mostara suočila se sa teškom dijagnozom: tumor limfnih čvorova: Bioenergijom na zloćudni tumor!

Htjela sam odustati od hemoterapije, liječenja, doktora, života svega. Onda se kao svjetlost na kraju tunela, u mom životu pojavila bioenergija Ramiza Imamovića…

– Prije dvije godine sam se suočila s poražavajućum i nimalo optimističnom dijagnozom: tumor limfnih čvorova. Dijagnoza koja, smatrala sam, ne ostavlja nimalo nade. Nisam prije toga imala nikakvih bolova, nikakvih naznaka o tome da je moje tijelo već napala nekakva bolest.

Prije toga sam radila krvnu sliku, neke osnovne nalaze, urinokulturu. Sve je bilo u granicama normale. Nisam osjećala malaksalost, koja je, kako sam poslije čula, popratna pojava koja upozorava na tu bolest. Nisam osjećala ništa loše, ama baš ništa nije dalo naslutiti da je bolest već zaposjela moje tijelo – prisjeća se Marina.

Bučni pijanac u hladnoj noći

A onda je dijagnoza došla, ljutito zalupala na vrata, kao promrzli pijanac u sred noći. Bez prethodne najave, banula u život, poremetila sve što se može poremetiti.

– Sve se nekako prebrzo odigravalo. Ja sam i dalje mislila da sam zdrava jer me ništa nije bolilo, uvjeravala sam čak i pred samu punkciju ljekare da su mi dali pogrešne nalaze, nečije tuđe. Punkcija je pokazala drugačije, nalazi su bili moji, a tumor je bio zloćudni. Onaj pijanac na vratima bio je sve veća opasnost…

Iako se i dalje osjećala potpuni fizički dobro, Marina je morala krenuti na hemoterapiju.

– Nisam se imala kad ni pribrati od dijagnoze, a već sam počela osjećati svo zlo koje hemoterapija nosi sa sobom. Povraćala sam po cijeli dan, izgubila apetit, bila razdražljiva. Psihički sam potonula. Posebno u dane kad bih trebala otići po dozu hemoterapije.

Dane u kojima sam uzimala citostatike, bili su mi vrlo teški i mučni. Povlačila sam se u sebe, nisam željela ni s kim komunicirati. Jedina svijetla tačka, koja me je držala, bila je moja porodica.

A onda su liječnici počeli primjenjivati i ciljanu terapiju, kojom se uništavaju samo zloćudne ćelije. Znala sam šta se dešava kada je čovjek na hemoterapiji. Bila sam spremna na to da će mi kosa opadati, racionalno sam sebi objašnjavala da je to najmanji problem. Ipak, kada se to desilo, ostala sam šokirana. Opadali su mi kosa, obrve, trepavice. Psihički sam bila sve slabija, došla sam na ivicu odluke da dignem ruke od svega, da jednostavno odustanem od terapije. Liječnici su mi govorili da moram ustrajati, da u mom liječenju sve ide uobičajenim tokom.

Nevolja zakon mijenja

Objašnjavali su mi da je riječ o tumoru koji se nikada ne može potpuno izliječiti. Navodno se sve može dovesti u granice normale, ali da ga svaki negativni događaj može ponovo aktivirati i pokrenuti. Teško mi je bilo da se s tim pomirim, ali druge nije bilo.

– Zašto ne pokušaš sa bionergijom? – upitala me jedna kolegica kada sam joj ispričala šta me muči. Tada sam malo kome govorila o svojoj bolesti, nisam osoba koja se lako povjerava.

– Ne mislim da mi to može pomoći – odgovorila sam rezignirano, jer tada zaista nisam vjerovala ni u kakvu alternativnu metodu liječenja. U tom pogledu bila sam pravi nevjerni Toma – sjeća se naša sagovornica.

No, nevolja zakon mijenja! Plašeći se za sutrašnjicu, Marina je odlučila da potraži spas i u alternativi. Dugo je istraživala bioenergiju i fitoterapiju, raspitivala se o najboljima i najsposobnijima. Posjetila je Ramiza Imamovića na kraju.

– O njemu nije bilo nigdje nijedne loše riječi napisane. Već nakon prvog susreta osjetila sam neki posebni fluid. To mi je ulilo veliko povjerenje. I tako sam krenula na terapije. U početku, dok bih ležala na stolu, kada bi me god Ramiz nešto pitao, ja bih priznula u plač. Ali, brzo se sve promijenilo. Prije tretmana gotovo da nisam mogla stati na noge, koliko sam bila oslabila od hemoterapije, a već poslije prvog tretmana izašla sam laganog hoda. Tretmani su svaki put trajali dvadesetak minuta. Jačala sam, bioenergija je otklanjala posljedice hemoterapije, a onda i limfom.

Pokazali su to i zadnji nalazi. Limfoma nema, nalazi odlični, ja se sjajno osjećam…

Prepoznajte simptome!

Obavezno posjetite liječnika ukoliko se neki od sljedećih simptoma javljaju duže od dvije sedmice: bezbolno oteknuće limfnih čvorova u vratu, preponama ili ispod pazuha, povišena temperatura, umor, gubitak težine i svrbež kože. Ukoliko postoje simptomi, liječnik će oprezno provjeriti postojanje oteknuća na vratu, preponama i ispod pazuha.

 

 

 

Komentari

komentara