Maneken i glumac Richard Grieco, otvoreno o iskustvu sa paranormalnim događajima : Živio sam u kući vještice!

Iz toga sam izvukao iskustvo koje želim podijeliti sa drugima, a ono glasi ovako: Vještice, duhovi i sve te okultne stvari – postoje, a ako se susretnete s njima, ne dirajte ih, ne gledajte ih – već bježite glavom bez obzira.

Ričard Greko (Richard John Grieco Junior), rođeni Njujorčanin od oca Italijana i majke Irkinje, na svijet je došao 1965. godine. U svojoj bogatoj karijeri, Greko se profesionalno u mladosti bavio fudbalom i hokejom, a onda je nauštrb sportskog talenta – zaplovio u svijet manekenstva, potom i muzike. I ovdje je postigao zapažene uspjehe, snimio je CD, a nosio je Armanijeve, Chanelove i K. Klein revije. Nakon toga se okrenuo ka Holivudu, stremeći ka zapaženim filmskim i serijskim ulogama od kojih su to neke – i bile.

Ovaj svestrani umjetnik okušao se u još nečemu – prizivanju duhova. Bilo je to godine 1987., u Los Anđelesu.

– Uselio sam se u jednu prelijepu kućicu u Roki kanjonu. To iskustvo pamtiću cijelog života jer sma se uvjerio da postoje moderne vještice. Iz toga sam izvukao iskustvo koje želim podijeliti sa drugima, a ono glasi ovako: Vještice, duhovi i sve te okultne stvari – postoje, a ako se susretnete s njima, ne dirajte ih, ne gledajte ih – već bježite glavom bez obzira – kaže Ričard.

 Sablasni glas sa kasete

Kuća u koju se uselio – svidjela mu se na prvi pogled. No, unutrašnjost kuće bila mu je odbojna tim više što je primijetio neke čudne stvari.

– Kuća je bila puna nekakvih lutki. Poredane su bile posvuda, neke su visile sa plafona. Jednima su falile ruke, drugima noge. Kod trećih su bile izvađene oči.

– Bože, šta je ovo – pitao sam se, zaključivši potom da su tu sigurno živjela neka nestašna djeca.

– No, tu nije bio kraj čudnim stvarima. U kući sam primijetio nekakav veliki, stari sanduk. Radoznalost me nagnala da provjerim sadržaj tog kovčega. Unutra sam našao neke tarot karte, audio kasete. Odlučio sam vidjeti šta ima na kasetama. Bolje da nisam. Isprva se čulo samo neko šuštanje, a zatim ženski glas koji je jezivim tonom izgovarao riječi nekakve molitve. Slušajući kasetu, osjetio sam ledene srse svukud po sebio a pored mene je strujao val ledenog zraka – prisjeća se Ričard.

Nakon toga, redoslijed čudnih dešavanja je ubrzao svoj intenzitet. Čudni zvukovi, slike koje su padale sa zidova, glasovi – sve je to uplašilo Ričarda. Odlučio je u kuću pozvati i svoje prijatelje, provjeriti da li će i oni primijetiti nešto neobično.

Krevet prepun crva

– Priznajem, bilo me malo strah. Nekako sam se osjećao sigurnije u kući punoj ljudi. Njima sam pokazao kasete i karte, a oni su rekli da je bolje da te stvari ne diramo. Ipak, naveče sam htio uplašiti veselo društvo, pa sam pustio one kasete. Čim se začuo onaj sablasni glas sa trake, vatra u kaminu koja je dotad tinjala – buknula je, a kamin je eksplodirao.

– Nakon toga smo otišli na spavanje. U sred noći probudio me vrisak prijatelja. Otrčao sam u njegovu sobu. Vrištao je izbezumljen, tvrdeći da mu nešto gamiže po licu, tijelu. Ja nisam vidio ništa. Zatim sam digao madrac sa kreveta. Ajme, dole je sve vrvilo od crva!

– Otrčali smo po kantu da ih pokupimo, a kad smo se vratili, nije bilo nijednog. Ustanovili smo da je mjesto opsjednuto. Odmah sam nazvao vlasnicu kuće rekavši da je kuća puna duhova.

– Da nisi slučajno puštao one kasete – upitala je?

– Kad sam odgovorio potvrdno, rekla mi je da je ona vještica i da ne smijem dirati njene stvari. Dodala je da mi se mogu užasne stvari desiti. U tom je momentu nestalo struje, veza se prekinula, a mene su zgrabile nevidljive ruke. Nekakav glas je ponavljao:

– Ti ne pripadaš ovdje!

– Iste noći sam napustio kuću zajedno s prijateljima. Zaključio sam da sam dirao stvari koje nisam smio – ispričao je Ričard.

(arhiv Aure)

 

Komentari

komentara