MANASTIR POSVEĆEN SVETOM GEORGIJU U VRAĆEVŠNICI: Mjesto gdje se čuvaju blaga i rješavaju značajne stvari!

Do Vraćevšnice se stiže putem od Gornjeg Milanovca prema Kragujevcu. Desetak kilometara od Ibarske magistrale se skreće lijevo a zatim se nastavlja dobrim, ali uzanim kolovozom. Na samoj raskrsnici je postavljen putokaz, a sljedećih pet kilometara ne morate ništa pitati. Put vas vodi pred sama manastirska vrata.


Srpski srednjovjekovni manastiri su rijetko bili mjesto gdje se narod samo okupljao i Bogu molio. Većina ih je tokom burne prošlosti bila i riznica narodnog blaga, središte kulturnog i duhovnog života i nijemi svjedok istorijskih događaja. Izuzetak nije ni manastir Vraćevšnica. Podignuta sredinom prve polovine 15. vijeka, na južnim obroncima Rudnika, okružena gustom šumom i daleko od carskih drumova, zadužbina Radiča Postupovića j bilo je pogodno mjesto da se nešto važno sačuva ili nešto značajno riješi.

Ovde je, na primjer, 1812. godine Karađorđe upoznao narod sa odredbama Bukureškog mira koji se, kako se pokazalo, bio koban za sudbinu Prvog srpskog ustanka. Na istom mjestu, tri godine kasnije, Srbija je ponovo vaskrsla. Odluka o podizanju Drugog srpskog ustanka je donijeta upravo ovdje, u noći uoči narodnog zbora u Takovu, na Cveti 1815. godine. Ipak, i pored besputnosti i skrovitosti, Vraćevšnica je često stradala. Paljena je tokom ratnih pohoda, ali i u mirnim vremenima. U posljednjoj velikoj nesreći, 1920. godine, požar je uništio konak kneza Miloša i zajedno sa njim veliku zbirku slika, knjiga i drugih kulturnih vrijednosti. Ali i ono što je sačuvano i kasnije obnovljeno, vrijedno je vidjeti i doživjeti.

Do Vraćevšnice se stiže putem od Gornjeg Milanovca prema Kragujevcu. Desetak kilometara od Ibarske magistrale se skreće lijevo a zatim se nastavlja dobrim, ali uzanim kolovozom. Na samoj raskrsnici je postavljen putokaz, a sljedećih pet kilometara ne morate ništa pitati. Put vas vodi pred sama manastirska vrata. U sredini porte je crkva posvećena svetom Đorđu. Iza nje, na sjevernoj strani, podignut je spomenik baba Višnji, majci Miloša Velikog. Pored nje je sahranjeno i troje maloljetne kneževe djece, a vladareva namjera je bila da ovdje počivaju i drugi Obrenovići. Želja mu se nije ostvarila. Nešto dalje, uz same manastirske zidine, vidi se i malo monaško groblje. U dva reda, obilježenih samo krstom i cvijećem izbrojah dvadesetak humki. Isto toliko ima i monahinja.

Niko zauvijek ne umire

Svako prebiva u svom svijetu i niko nikom ne smeta. U vjeri koja uči da niko zauvijek ne umire, valjda je i to razumljivo. Manastirsku crkvu opasuje zid kru žnog oblika. Sa unutrašnje strane, jedna do druge, nižu se konak, trpezarija, riznica, biblioteka i druge potrebne zgrade. Potiču iz različitog doba, različiti su i stilovi gradnje, ali sve predstavlja skladnu cjelinu. Prošetasmo kamenim, lijepo uređenim stazama i taman kada smo pomislili ko je sve njima tokom vijekova hodio, naša domaćica poče da nabraja…

Osim Obrenovića, u manastir su dolazili ili su u njemu kraće boravili i Joakim Vujić, Feliks Kanic i drugi putopisci. Za vrijeme službovanja u Kragujevcu, tokom ljetnjih raspusta, ovdje je živio i slikao Đura Jakšić. Mnoga vrijedna djela je ovdje ostavio, ali sem portreta kneza Miloša, sve drugo je vatra progutala. Ipak, manastirska riznica i dalje čuva vrijedne tragove prošlosti. Veliki broj starih bogoslužbenih knjiga je ukrašen gravirama u tehnici drvoreza ili bakroreza, a tu su i slike, ikone, tekstilni i metalni predmeti sačuvani tokom vremena.

S obzirom na značaj manastira tokom 19. vijeka, ali i ulogu igumana Melentija Pavlovića uoči i za vrijeme Drugog srpskog ustanka, ne čudi što je Vraćevšnica najviše darivana u tom periodu. Tu se i danas čuvaju dijelovi odjeće prvog mitropolita obnovljene Srbije, a među brojnim poklonima članova dinastije Obrenovića izdvaja se i dar kneginje Ljubice – cjelokupno „odjejanije“ mitropolitovo od zlatnotkanog brokata sa vezom od srme. Mogu se vidjeti i autentični putir, kadionica i druga oprema koju je iguman koristio u svakodnevnom životu i radu. Među njima je i originalni Takovski krst, upravo onaj koji su ustanici cjelivali uoči Ustanka i koji se i danas može vidjeti na poznatnom platnu Paje Jovanovića.

Posebnu atrakciju predstavlja autentični namještaj koji su upotrebljavali članovi porodice Obrenovića. Tu je veliki gvozdeni krevet kneza Miloša i raskošni salon kralja Aleksandra i kraljice Drage. Salon čine kabinet, dve fotelje, dvije visoke stolice, dvije obične stolice i dva stočića. Izrađen je od orahovine i ukrašen duborezom sa oznakama dinastije. Vraćevšnica je oduvijek privlačila umjetnike i slikare, ali je malo šta preživjelo tokom vremena. Ipak, sačuvana je tradicija pa u ovom manastiru i danas postoji umjetnički atelje u kome se rade ikone u maniru žičke ikonografske škole.

Ispunjeni zavjet

U blizini manastira protiče Vraćevšnička rijeka po kojoj je, vjerovatno, hram i dobio ime. Ipak, narodno predanje naziv tumači jednim događajem uoči Kosovskog boja. Naime, polazeći na Kosovo, vojvoda Milutin Postupović je poveo i svog mlađeg sina Radiča. Uoči polaska, Radič se pomolio svom zaštitniku – svetom Đorđu i obećao da će sazidati crkvu ako se živ i zdrav vrati kući. Vratio se i zavjet ispunio. Inače, Radič je vaspitavan na dvoru kneza Lazara u Kruševcu i do kraja života je ostao odan kneževom sinu – Stefanu Lazareviću. Zbog velike pravičnosti, mudrosti i hrabrosti, bio je omiljen u narodu koji ga je opjevao i nazvao „Oblačić Rade“.

Manastir u Vraćevšnici je posvećen Svetom Georgiju, svetitelju o kome sam pisao u jednoj od prošlih Aura. Posebno mjesto u manastirskoj riznici zauzima veliko ogledalo, poklon kraljice Natalije, čija veličina znatno nadmašuje visinu tavanice, pa je izloženo ukoso. Osim položaja, neobičan je i povod darivanja. Naime, sredinom druge polovine 19. vijeka planirana je posjeta kraljice ovim krajevima. Zbog lošeg vremena i još lošijih puteva, ali i činjenice da se i sama nije osjećala dobro, supruga kralja Milana Obrenovića se pokolebala i riješila da odustane od ovog puta. Narod je, kome je bila važna kraljičina posjeta, na neki način preduhitrio. Predanje kaže da je svako na put iznio šta je imao – slamarice, ćilime, jastuke i drugu posteljinu, time izravnjao rupe na drumu i omogućio da se kraljičina kočija nesmetano kreće. Ovaj gest je Nataliju duboko dirnuo, došla je i u znak zahvalnosti narodu podarila veliko ogledalo sa zlatnim ramom.

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!