Mala plišana čudovišta: Istinite priče o opsjednutim igračkama

Čitajući ovakve priče čovjek se zapita šta bi to moglo navesti ove slatke plišane igračke na ovakvo neobjašnjivo ponašanje. Zašto su baš oni veoma česte mete paranormalnih sila? Niko sa sigurnošću ne zna, ali postoje neke ideje. Moguće je da ove igračke privlače i upijaju energiju svojih vlasnika, koja zatim djeluje kao magnet za demone i druge zle duhove.

 

Bez obzira koliko nevino ili neodoljivo izgledaju, morate priznati da su sve lutke jednostavno jezive. Kao da ih okružuje neka uznemirujuća aura. Prizor tamnih dugmića umjesto očiju na vrhu ukočenog, vječno nasmijanog lica dovoljan je da nam upropasti miran san, a kako i ne bi kada je snimljeno toliko horor filmova i napisano gomilu priča sa ukletim lutkama u glavnim ulogama. Pomislite samo Chuckya kako vas ganja sa velikim nožem u sićušnoj ruci i sve će vam biti jasno.

Fenomen opsjednutih igračaka prisutan je od davnina, a istorija je zabilježila brojne slučajeve opsjednutosti jedne od najdražih dječijih lutaka koja je istovremeno obilježila djetinjstva miliona djece širom svijeta. Riječ je naravno o plišanom medi, popularnom Teddy Bearu, a na Redditu je moguće pronaći na stotine svjedočanstava ljudi čiji su se životi pretvorili u pakao nakon što su odlučili da prisvoje jednog ovakvog plišanog prijatelja.

 

 Nevidljivi gost u spavaćoj sobi

Korisnica Reddita iz Amerike ispričala je kako je na jednoj dvorišnoj rasprodaji kupila malog crnog plišanog medvjedića. Igračka je bila očigledno stara, sa crnim dugmadima umjesto očiju. Od vlasnika je saznala da je medo pripadao njegovom sinu, te da je riječ o starinskoj igrački iz ranih 1900-ih. Kupila ga je za samo tri dolara. Bila je to odluka koju će uskoro zažaliti.

  • Malo sam ga očistila kada sam došla kući i stavila među druge plišane životinje koje sam držala na krevetu. Kasnije sam ih sve gurnula u stranu kako bih malo odspavala, i sjećam se da se crni medo nalazio blizu moje ruke. Pretpostavljam da sam brzo zaspala, jer kada sam se probudila napolju je već počeo padati mrak. Osjetila sam kako me neke nevidljive ruke drmaju kao da hoće da me probude, i krajičkom oka sam vidjela kako se crni medo pomjera.
  • Izgledalo je kao da ga neko povlači, ali u sobi nije bilo nikoga osim mene. Instinktivno sam zgrabila medu i čvrsto ga zagrlila, još uvijek osjećajući kako me neko gura. Ustala sam i upalila lampu. Medo je pao na pod – možda sam oborila sama ili je to bio nevidljivi gost, u svakom slučaju odlučila sam da će medo biti pod ključem u staklenoj komodi.
  • Ko zna, možda je to bio duh predhodnog vlasnika kojem se nije svidjelo to što mu je omiljena igračka prodana na dvorišnoj rasprodaji… – ispričala je.

 

 Plišani zaštitnik

Istraživačica paranormalnih pojava i ukletih igračaka Gina Lainer u svojoj dugogodišjoj karijeri naslušala se svakakvih priča. Jedna takva tiče se plišanog medvjedića u posjedu djevojčice koju je godinama zlostavljao očuh. Medi se to očito nije svidjelo, a priča kazuje da se jedne noći iskrao iz djevojčicine spavaće sobe i strateški smjestio na stepenice kako bi se zli očuh sapleo i pao. Zanimljivo, te noći je očuha probudila neobična buka, a kada je krenuo niz stepenice da istraži o čemu se radi, sapleo se o igračku i završio u bolnici.

  • Ovo je veoma zanimljiv slučaj. Prije svega, čini se da je plišani medo čvrsto odlučio da naudi osobi koja je nanijela zlo djevojčici. Takođe, niko osim očuha nije čuo neobičnu buku koja ga je natjerala sa siđe niz stepenice. Bio je uvjeren da bi ga igračka ubila da nije vrištao dovoljno glasno da probudi cijelu kuću! A kada se konačno vratio kući iz bolnice, stvari su se samo pogoršale – kaže Lainer.

  • Opsjednuta igračka se počela pojavljivati na mjestima u kući gdje nikako ne bi trebala biti, a muškarac je više puta svjedočio kako se plišani medo pomjera sam od sebe. Očuh koji se još uvijek oporavljao od povreda bi se ponekad probudio u svojoj sobi, a prvo što bi ugledao bile su crne oči plišanog mede kako zure u njega iz ćoška sobe. Ukućani bi se zaklinjali da ne znaju kako se igračka stvorila u njegovoj sobi i svi u poricali da su je oni pomjerili.
  • Jedne noći očuh se probudio, a medo je sjedio na njegovoj povrijeđenoj nozi. Ovaj posljednji incident bio je dovoljan da prestravljeni muškarac zauvijek napusti kuću, nakon čega su se paranormalne aktivnosti plišanog mede smirile, a on je ponovo postao samo obična igračka – ispričala je Gina Lainer.

 

 „Volim da budem zločest“

Teddy Ruxpin, plišani medo koji priča bio je veoma popularan 80-ih godina prošlog vijeka i predstavljao je pravu malu revoluciju u svijetu igračaka zahvaljujući sposobnosti da pomjera oči i usta dok „čita“ priče snimljenje na ugrađenom audio uređaju. Jedan svjedok koji je imao zastrašujuće iskustvo sa ovom igračkom, ispričao je kako je njegova majka na dvorišnoj prodaji pronašla ovu igračku i donijela ga kući. Nedugo potom lutka je pokazala sposobnost da „govori“ stvari za koje nije programirana, i koje se nisu nalazile ni na jednoj od dostupnih kaseta.

  • Počeo je sa pjevanjem ove jezive pjesmice koja je otprilike glasila ovako: Dodirni mi srce, sa mnom možeš pričati i otkriti mi sve svoje tajne, vidi kako je zabavno“. Zatim bi rekao: „Mogu li ti reći tajnu? Ponekad volim da budem zločest“. Iako sam isprav bio prestravljen, nastavio sam razgovarati s njim, pitao sam ga kako se zove i šta voli da radi…
  • Postajao je sve jeziviji. Pričao sam s tim čudom nekih dvadesetak minuta, a nakon što bi mi odgovorio na par pitanja, odjednom je prestao i rekao „Ćao-ćao“! Morao bih ponovo pritisnuti dugme da bih ga natjerao da govori. „Volim ići na plivanje sa prijateljima, a šta ti voliš da radiš naveče? Ponekad sam tužan. Šta tebe čini tužnim?“ – govorio bi Teddy.
  • Njegovi odgovori su uvijek bili brzi i jasni. Jednom mi je rekao da ne voli visoka mjesta, a kada sam mu zaprijetio da ću ga staviti na policu iznad vrata, dugo je šutio a onda rekao: „Žao mi je što tako misliš. Ćao-ćao!“. I pričao bi samo kada bih opet pritisnuo dugme – ispričao je svjedok.

Medo piroman

Zanimljivo, ovaj medo je zavisno od osobe sa kojom je pričao imao drugačije odgovore i teme za razgovor.

  • Kada bi moja mama pokušala pričati s njim, uvijek je govorio kako voli da bude nevaljao. Sjećam se da je jednom prilikom rekao: „Ponekad volim da se igram sa šibicama iako znam da to ne bih smio raditi. Jesi li se ti ikada igrala vatrom?“.
  • Moja mama je oduvijek voljela vatru i jednom je zamalo zapalila našu staru kuću pokušavajući da spali korov u dvorištu. Kako je plišana igračka to mogla znati?!
  • Moj mlađi brat koji ima 14 godina bi s njim znao razgovorati satima, a teme su često bile veoma eksplicitne. Teddy bi mu govorio stvari poput „Ponekad volim da budem nevaljao, šta ti voliš da radiš noću kad legneš u krevet? Ja volim da spavam sa svojim prijateljima, sa kim ti voliš da spavaš? Jesi li ti ikada nevaljao?“…
  • Moja mama je jednom čula igračku kako priča noću u sobi mog brata iako bi on tada čvrsto spavao i nije ništa odgovarao. Kada je ušla da isključi zvučnu kutiju ugrađenu u Teddy-ju, dugme je već bilo u „off“ stanju. Pomislila je da bi problem mogao biti u elektronici pa ga je opet upalila i ugasila, ali medo je nastavljao da priča bez obzira šta uradila.
  • Palila ga je i gasila nekoliko puta a onda je Teddy rekao: „To stvarno boli! Da li je tebe ikad iko povrijedio? Meni možeš reći sve svoje tajne…“. Mama nije ništa odgovorila, a nakon par trenutaka Teddy je upitao: „Jesi li još uvijek tu? Znam da me čuješ“. Bili smo totalno isprepadani i htjeli smo da ga prodamo, ali moj brat nam nije dozvoljavao. I dalje spava s njim u svojoj sobi, ali mi ostali i dalje ne smijemo ni da mu priđemo – podijelio je neimenoviani mladić svoju priču na portalu ThoughtCo.com.

  Ima neka mračna veza

Čitajući ovakve priče čovjek se zapita šta bi to moglo navesti ove slatke plišane igračke na ovakvo neobjašnjivo ponašanje. Zašto su baš oni veoma česte mete paranormalnih sila? Niko sa sigurnošću ne zna, ali postoje neke ideje. Moguće je da ove igračke privlače i upijaju energiju svojih vlasnika, koja zatim djeluje kao magnet za demone i druge zle duhove.

  • Čvrsto vjerujem da postoji neka energija u ovim igračkama koja se povezuje sa njihovim vlasnicima, i ta energija je veoma privlačna za duhove, kako one dobre, tako i one koji žele da nam naude. Ovi duhovi dobijaju još više energije kada se dijete poveže sa igračkom i s njom ostvare prisnu vezu – objašnjava Gina Lainer.

Druga teorija kaže da plišane mede uopšte nisu izvor ovih uznemirijućih pojava, već da služe kao svojevrsni provodnici djetetovog potisnutog bijesa i psihičke energije. U tom slučaju, igračka postaje sredstvo pomoću kojeg se takva energija otpušta u svijet.

  • Sretala sam se sa ovakvim slučajevima u domovima gdje je vladala negativna energija ili gdje je postojala istorija zlostavljanja djeteta. Igračke su u takvim okruženjima najčešće izložene energiji straha i ljutnje koju dijete nije u stanju da ispolji. U takvim situacijama nije neuobičajeno da se nakupljena energija centrira u najdražoj djetetovoj igrački, a to je u većini slučajeva popularni Teddy. Tada se dešavaju ovakve jezive i često neobjašnjive stvari – smatra Gina Lainer.