Ljubav, bolest, svađe, tuče, pijanstva, droga, seks – sve to i još ponešto, vezano je za život slavnih sportista: Uzrok smrti – ne spominjati!

Skandali sa pićem i drogom, bolesti, tuče i još ponešto, u životu slavnih sportista oduvijek su bili najslađa medijska poslastica, ali ništa manju znatiželju ne pobuđuje ni njihova smrt, pogotovo ako se desila pod misterioznim okolnostima

Postoji izreka da su sve bokserske priče tužne. Ona se posebno odnosi na Sonija Listona (1932 – 1970), velikog maga četverougla oivičenog konopcima. Bio je jedan od najpopularnijih boksera na svijetu, sa reputacijom najstrašnijeg borca teške kategorije. Bolji od njega bio je samo Kasijus Klej, odnosno Muhamed Ali. Klej je 1965., pobijedio slavnog Sonija i od tog dana za Listona stvari ubrzano kreću nizbrdo. Okačivši rukavice o klin, počeo je da radi kao utjerivač dugova za mafiju, a onda se ubacio u biznis dilovanja droge.

Niko nije bio posebno iznenađen, kada je 1970. godine nađen mrtav u svom luksuznom apartmanu. Kraj njegovog tijela pronađeni su, kako pedantno piše u policijskom izvještaju, čaša votke, krst, pištolj i heroin. Uzrok smrti bio je prevelika doza ovog narkotika. Izvještaj je uzburkao američku i svjetsku javnost, jer je bilo općepoznato da se Soni-boj užasavao od špriceva. Jednu verziju pratila je druga: da je uzrok Sonijeve smrti bila kongestija pluća, no, njegovi prijatelji ostali su pri svome – magičnom Listonu presudila je mafija.

Skandal za skandalom

Ljubav, bolest, svađe, tuče, pijanstva, droga, seks – sve to i još ponešto, vezano je za život slavnih sportista, čiji su skandali oduvijek bili i bit će najslađa medijska poslastica. Ništa manju znatiželju ne pobuđuje ni situacija kada je ono najgore u pitanju – smrt pod spletom misterioznih okolnosti. Neke od ovih priča, sa tragičnim krajem se i dan-danas prepričavaju: smrt velikih sportista na vrhuncu karijere, u trenutku kada je sportista mogao još dosta da pruži, golica maštu čitalaca, a neshvaćene, nerazjašnjene i ponekad bizarne okolnosti samo predstavljaju “šlag na tortu”.

Poput Listona, u svijet kriminala ušao je i Englez Fredi Mils (1919 – 1965), svjetski prvak u poluteškoj kategoriji od 1948. do 1950. godine. Po završetku karijere, novac je uložio u ekskluzivni noćni klub, postavši prijatelj sa ozloglašenom braćom Krej. Završio je kao i većina onih koji su se družili sa “opasnom braćom”, sa rupom od metka posred čela. Nađen je u Sohou, 1965. godine, kraj kante za đubre. Nakon kratke istrage, Skotland Jard je saopćio da se radi o samoubistvu, dok se u kuloarima pričalo da je Mils, otac dvoje maloljetne djece, uhvaćen u javnom toaletu u društvu djevojčica sa kojima je “vršio bludne radnje” i , da bi izbjegao suđenje i sramotu, presudio sam sebi.

Druga verzija kaže da je bokserskog šampiona ubila kineska mafija, čuvena po lažiranim samoubistvima, da bi se domogla njegovog profitabilnog kluba. Na Milsa i njegovu zlosretnu sudbinu odavno bi se zaboravilo da se nedavno nije pojavila knjiga u kojoj piše da je Mils između 1959. i 1965. godine ubio čak osam prostitutki. Kada je policija počela oko njega da steže obruč, Fredi je pucao sebi u glavu. Slučaj engleskog šampiona kazuje pravu istinu – poznati sportisti osuđeni su na ogromnu medijsku pažnju, htjeli to oni ili ne – pored dostignuća na sportskom borilištu, javnost sa ogromnom pažnjom prati njihov privatni život.

Djevojka Klara

Čuveni košarkaš Dražen Petrović (1964 – 1993), posljednju utakmicu je odigrao u dresu Hrvatske, protiv Slovenije, u okviru kvalifikacija za evropsko prvenstvo. Dražen je bio član elitnog NBA karavana i na vrhuncu karijere kada je preminuo na autoputu Frankfurt – Minhen, pod krajnje bizarnim okolnostima. Za volanom “golfa” bila je njegova djevojka Klara koja se, u punoj brzini, zabila kolima u šleper. Ona i njena majka, na mjestu suvozača, pretrpjele su samo lakše povrede, dok je Dražen, koji je spavao na zadnjem sjedištu, poslije udara preletio preko njih, izletio kroz šoferšajbnu i poginuo na licu mjesta.

I pored kasnije čudnog ishoda nesreće, niko nikada nije javno govorio o nečasnim namjerama, ali i 15 godina poslije njegove smrti, mnogi sumnjaju da je čitav udes izvanredno izrežiran. Po jednoj verziji iza ubistva je stajao Tuđmanov, a po drugoj Miloševićev režim, jer ni jednima, ni drugima nije odgovarao čestit Srbin. Tuđman je želio etnički čistu Hrvatsku, a Milošević nije mogao podnijeti da jedan Srbin, kakav je Dražen, igra za Hrvatsku. Usto i da bude istaknuti član HDZ-a!!! U centru tih i drugih nagađanja, kasnije se našla čudna djevojka Klara, navodno Draženova djevojka, a u stvarnosti – registrovana minhenska prostitutka, čiji su “klijenti” uglavnom bili sportisti i slavne ličnosti.

Nekoliko čuvenih alpskih skijaša izgubilo je život na drumu. Poznati Austrijanac Rudolf Nirlih, zvijezda “bijelog cirkusa”, kombijem je sletio sa autoputa i na mjestu ostao mrtav, dok je njegov zemljak, Peter Virzberger, poznati vozač u disciplini spusta, također u punoj brzini sletio sa puta, pronašao jedno jedino drvo na dionici dugoj 25 km i u njega se zakucao. Skijaš Jože Kuralt, reprezentativac ondašnje SFRJ, izgubio je život gotovo pod identičnim okolnostima kao Nirlih i Virzberger.

Čuvaj se vrača!

Slučaj tragične smrti još jedne zvijezde “bijelog cirkusa” također SFRJ reprezentativca Roka Petrovića, koji je zadivio svijet sa pet uzastopnih pobjeda u slalomu, postavši usput i prvak Evrope, spada u krajnje opskurne. Nakon blistave profesionalne karijere, od 1983. do 1986., Rok, pomalo filozof, penzionisao se i preorijentisao na istraživačko pomorsko ronilaštvo. Udavio se, roneći kraj Korčule, na lokalitetu na kojem je prije toga boravio ispod vode najmanje sto puta.

U smrt čuvenog italijanskog bicikliste Fausta Kopija, pobjednika prestižne trke “Tour de France”, umiješali su se afrički vračevi. Kopi je preminuo prilikom svečane posjete tadašnjoj Gornjoj Volti, a kao razlog smrti navedena je malarija. To bi i ostala zvanična verzija kraja slavnog bicikliste da se nije umiješao francuski benediktski svećenik Adrijan, Faustov prijatelj, angažovan oko vođenja crkve u obližnjoj Burkini Faso. On je tih godina tvrdio da su Kopija otrovali smrtonosnom mješavinom trava, za kaznu što je jedan “gurač pedala” iz Obale Slonovače, krajem pedesetih godina, poginuo kad je u finišu trke izguran sa staze.

U toj trci pobijedio je italijanski šampion. Sveštenik Adrijan je kasnije mnogim medijima izjavljivao da se često kao brojni uzrok smrti ljudi na afričkom kontinentu, spominju malarija i sida, a da je, ustvari, najčešći uzrok trovanje travama, za čije su pripravljanje vračevi iz Afrike pravi majstori i da je, upravo njihovom zaslugom, Kopi otišao u “vječna lovišta”.

Novinaru francuskog “La soara”, tada vrlo utjecajnom, Adrijan je pokazao svesku sa nizom imena afričkih sportista, uglavnom fudbalera i ragbista, za čiju su smrt indirektno optuživani utjecajni vračevi. No, kada je trebalo da opatova istraživanja budu predočena javnosti, on je poginuo (sletio je biciklom u rijeku), a sveska sa imenima i dokazima netragom je nestala.

Crna loptica

Treba spomenuti i slučajeve kada su sportisti tragično okončali svoj vijek na borilištima. Sportske arene često se pretvaraju u arene smrti, posebno kada je riječ o tzv. ekstremnim sportovima. Podsjećamo na tragične pogibije vozača Formule 1 i listu udesa koja je odavno prešla brojku od 50 imena, među kojima su najslavnija Aertona Sene, Žaka Vilneva i Elija de Anđelisa.

Slučaj pogibije austrijske skijašice Urlike Majer, posebno je upečatljiv – njenu smrt je gledala cijela njena porodica, uključujući njenu trogodišnju kćerkicu. Teniser Vitas Gerulajtis (1954 – 1994), koji je plijenio publiku kako svojim humorom, tako i skandalima, bio je odličan igrač, ali i osoba koja je konzumirala razne vrste opijata. U prvi mah, po njegovoj smrti, pomislilo se da je uzrok prevelika doza ušmrkanog kokaina, ali nije bilo tako. Razlog je bio – ogromna količina ugljendioksida koja je ispunila sobu, šireći se iz pokvarenog frijača za bazen. Teniska zvijezda umrla je ležeći u krevetu, sa crnom lopticom u ruci, gladajući TV program. Mehaničar, koji je instalirao grijač, tek se vratio sa dugogodišnje robije, optužen je za ubistvo iz nehata, kao i firma, proizvođač ovog uređaja.

Svijet su na tragičan način, poput Dražena Petrovića, napustili mnogi košarkaši, među njima je i jedan po umijeću neprevaziđen igrač u cjelokupnoj historiji evropske košarke. Riječ je o Radivoju Koraču (1938 – 1969), popularnom Žučku, koji je bio ikona našeg sporta. Samo godinu dana nakon što mu je grudi ukrasila srebrena medalja sa Olimpijskih igara u Meksiku Sitiju, Korač je poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima. Naime, prilikom povratka sa revijalne utakmice između BiH i “”ostatka” Jugoslavije, odigrane u Sarajevu 1. juna, Korač je, hitajući svojim “fijatom 1300” za Beograd, okončao vožnju sudarivši se sa autobusom prilikom preticanja. Bio je još živ kada su ga dovezli u sarajevsku bolnicu, ali prve izjave da će se oporaviti bile su preuranjene. Korač je preminuo i otišao u legendu, a obdukcija njegovog tijela nije urađena, pa se ni do danas ne zna tačan uzrok smrti. Tužne priče sa smrtnim ishodom, neraskidivi su dio sporta i sportskih legendi. Za utjehu, mnogi su iza sebe ostavili djela, po kojima će ih pamtiti mnoge generacije.

 

(aura.ba)

Komentari

komentara