Ljetno računanje vremena: PIJETLOVI I DALJE KUKURIČU PO SVOME; LJUDI I ŽIVOTINJE NIKADA SE NISU NAVIKLI NA PROMJENU SATA

Svađe oko vremena u Evropi traju duže od jednog vijeka, 2021. nastupit će kraj pitanja kojoj je prethodila luda istorija još od 1784. godine. Otkrivamo koje je ono „prirodno“ vrijeme te kada ćemo prestati pomjerati sat

Bosna i Hercegovina i ostatak Evrope s izuzetkom Islanda, Rusije i Bjelorusije vratit će se na ljetno računanje vremena u noći sa subote 28. na nedjelju 29. marta 2020. godine.
U nedjelju, u dva ujutro, satove koji se ne ažuriraju samostalno trebat će pomaknuti za jedan sat unaprijed, čime će se “izgubiti” jedan sat.

S ljetnim računanjem vremena sunce će kasnije izlaziti, ali će kasnije i zalaziti zbog čega će dani imati više svjetla u popodnevnim satima.

Evropska unija donijela je odluku kako će se ukinuti prelasci s ljetnog za zimsko vrijeme i obrnuto, a rok za ukidanje je pomjeren s 2019. godine i još nije sasvim sigurno kada će se dogoditi zadnje pomicanje sata u EU. Ni u BiH, ali i zemljama regiona, ništa nije precizirano. Očito, čeka se konačan stav EU.

Inače, u Evropi se ukidanje ljetno-zimskog vremena dpominje nekoliko godina zaredom. Primjera radi evropska javnost se još 2017. po prvi put ozbiljno pitala „je li ovo posljednje mijenjanje sata’. Ispalo je da nije.

Zašto još uvijek na prostoru Evrope imamo ovako postavljeno vrijeme, iako je još u ljeto 2018. Evropska komisija, nakon konsultacija s građanima EU-a, utvrdila da je 84 posto stanovnika za ukidanje sezonskog vremena? Naprosto zato što je stvar još u proceduri.

Tek 2021. ćemo prestati pomjerati sat
Evropski parlament prihvatio je ukidanje sezonskog vremena, ali je to stigao napraviti tek 26. marta 2019., što bi značilo da se odluka može primjenjivati od 2021., ne prije.
Zimsko vrijeme je zapravo standardno, dok je privremeni prijelaz na ljetno prvi put službeno uveden 1916. godine u Njemačkoj i njenim saveznicama u Prvom svjetskom ratu.
O drugačijem računanju vremena ljeti i zimi razmišljalo se duže vrijeme kroz istoriju. Začetnikom te ideje smatra se Benjamin Franklin, koji je smatrao kako se pomjeranjem satova može bolje iskoristiti sunčani ljetni period. Pristalica takve ideje bio je i britanski graditelj William Willett, koji je 1907. izdao pamflet “Uzaludno traćenje dnevne svjetlosti” u kojem je predlagao pomjeranje sata za 80 minuta unaprijed u aprilu, čime bi se uštedjelo na troškovima struje i učinilo dane produktivnijima.

Willett je nekoliko puta bezuspješno pokušao progurati taj zakon u britanski Parlament, no to se pitanje opet aktualiziralo za vrijeme Prvog svjetskog rata. Početkom 1914. Njemačka je bila prva zemlja koja je uvela ljetno računanje vremena.

Tokom sljedećih nekoliko nedjelja isto su napravile i Velika Britanija, Francuska, Italija, Rusija i Australija. SAD je pak prvu promjenu napravio 1918. godine. Samo nekoliko godina poslije toga Amerikanci su ipak odlučili prestati primjenjivati takvu izmjenu.

Ni u drugim zemljama oduševljenje nije dugo trajalo. Njemačka je prestala koristiti ljetno računanje vremena 1919., a Austrija 1921. godine, dok su Velika Britanija, Irska i Pariz nastavili. Upravo su Francuzi bili jako podijeljeni oko toga, s time da se populaciji ruralnih krajeva to uopće nije svidjelo, ali su za ljetno računanje vremena bili veliki gradovi. Tokom Drugog svjetskog rata praksa je ponovno zahvatila Evropu.

Nakon Drugog svjetskog rata prva je u Evropi primijenila sezonsko vrijeme Francuska, 1976. godine. U ondašnjoj Jugoslaviji sezonsko vrijeme prvi put je primijenjeno 1983. godine, da bi EU na svom teritoriju sezonsko vrijeme standardizirala 1996.

Ljetno računanje vremena pojavilo se ponovno kao ideja u doba naftne krize iz 1973. godine kada je OPEC uveo embargo, a cijene nafte skočile u nebesa i potaknule recesiju.

Ne pomjeraju svi kazaljke
Nakon završetka rata, neke su zemlje odbacile ljetno računanje vremena, prvenstveno zbog pritužbi farmera koji su tvrdili da takav ritam ne pogoduje poljoprivredi i stočarstvo, jer pijetlovi nisu upoznati s time da trebaju ranije početi kukurikati, a usjevi se odrositi. Neke države u SAD-u ni danas ne mijenjaju sat, kao niti Japan, Ekvador i države u tropskom pojasu. U Evropi sve zemlje mijenjaju sat, osim Islanda.

Pomjeranje kazaljki ne događa se u svim državama svijeta, niti se kod onih koji miču kazaljke događa u isto vrijeme. Rusija, Bjelorusija i Ukrajina ukinule su praksu pomicanja kazaljki, a Dmitrij Medvedev tu je odluku objasnio dobrom za zdravlje stanovništva.

Dokazi o štetnosti
Kokoši nosilice na farmama u prvom mjesecu nakon promjene sata nose manje jaja, češće su upale vimena kod krava zbog promjene vremena mužnje, a postoje i druge posljedice nametnute promjene vremena.U 20. Vijeku u naučnim krugovima se puno raspravljalo o pomicanju sata. Iako je glavna prednost tvrdnja da se takvom promjenom štedi na energiji, brojni liječnici upozoravaju kako ona loše djeluje na sveukupno zdravlje ljudi i životinja, što rezultira glavoboljom, hroničnim umorom i nesanicom.

Uzrok svemu je u unutrašnjem satu organizma, koji određuje jesmo li pospani ili ne, a njima upravlja svjetlost. Na sličan način kao što to jet lag čini, mijenjanje sata ima velik utjecaj na organizam, a to najgore pada “noćnim tipovima” ljudi.

Neka naučna istraživanja zvuče poprilično zabrinjavajuće, kao ono koje je pokazalo da se ljudsko tijelo nikad ne privikne na promjenu sata jer je ona vještačka, što rezultira trajnim podizanjem hormona stresa kortizola u krvi.

Krajnji zaključak je da nas gubitak sna čini nesretnima, a svaka ušteda na struji poništava se gubitkom produktivnosti radnika koja je dokazana. Stručnjaci su izračunali da zbog pomicanja sata samo SAD ima trošak od 434 miliona dolara, a druge kalkulacije pokazuju kako je mogući proračun i do 2 milijarde dolara. Taj se iznos višestruko povećava uzmu li se u obzir sve zemlje svijeta koje mijenjaju sat.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!