Legende o cvijeću: Sa bosiljkom u njedrima djevojka se brže uda, a kaloper simboliše njenu spremnost za udaju

Kako je po grčkoj legendi „rođena“ plava i mirisna ljubičica, ili šta kaže narodna predaja o visibabi, koja uz ljubičicu i jagorčevinu predstavlja prve vijesnike proljeća u našim krajevima? Uz ljekovita svojstva cvijet kaloper predstavlja simbol djevojke spremne za udaju, dok su bosiljak djevojke nosile u njedrima kako bi se prije udale. Kako je cvijet „svekrvin jezik“ dobio ime?

Od pamtivijeka cvijeće je ljepotom i raskošem boja, mirisom, pa i ljekovitošću privlačilo pažnju čovjeka, ali i drugih Božijih stvorenja od čudesno lijepih leptirova, preko neobično majušne ali spretne ptice kolibra, do pčele, najvrijednijeg i najkorisnijeg insekta. Dok neke ptice i insekti sišu sokove i ubiraju polen, čovjek u cvijeću vidi ljepotu i simboliku. Brojni biolozi i botaničari skloni su kazati kako cvijeće „govori“: cvijetom, listom, laticama, bojom…

No, nije priroda obdarila jedino čovjeka da zna „čitati“ takav „govor“. U harmoničnom skladu flore i faune, možda nigdje tako nije u saglasju životinjski instinkt i ljudski razum. Govor ili jezik cvijeća, nazvan još i floriografija, u viktorijansko doba smatran je idealnim sredstvom komunikacije za direktno izražavanje osjećaja.

U nekim zemljama na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće poznavanje jezika cvijeća smatralo se dijelom opšte kulture. Za takve poruke bilja i danas vezujemo određene emocije. Postoje nepisana pravila koju boju cvijeća odabrati za buket dragoj osobi ili osobama koje su vam nečim pomogle u životu.

Od najstarijih vremena vjeruje se da pronalazak prvog proljetnog cvijeta može pomoći u otkrivanju inicijala imena ili prezimena budućeg supruga ili supruge. Naprimjer, ako pronađete visibabu, jagorčevinu i ljubičicu, vaš partner će zasigurno imati slova “V”, “J” ili “LJ” u svom imenu. To nikako ne znači da tim slovima moraju započinjati njihova imena.

LJUBIČICA

Osvaja ljepotom plave boje i opojnim mirisom. Posjeduje i ljekovita svojstva. Grčka legenda kazuje o nimfi po imenu Io, koja je bila Zeusova ljubav. Kad je Hera, njegova žena posumnjala u to, Zeus je da bi prikrio istinu, Io pretvorio u bijelu kravu. Nakon toga, kada bi Io plakala suze su joj imale ukus grube trave. Da ublaži njenu patnju Zeus joj je suze pretvorio u male slatko-mirisne cvjetiće ljubičice.

Rimska legenda pak govori o mladoj, nevinoj djevojci koja je bila žrtva bijesa božice Venus. Kad je Kupido proglasio tu nevinu djevojku najljepšom ikad viđenom ljepoticom, Venus je bolesna od ljubomore, djevojku bjesomučno tukla sve dok jadnica nije u potpunosti poplavila. Tad se pretvorila u mali cvijet i tako je nastala ljubičica.

VISIBABA

U našim krajevima je među prvim vijesnicima proljeća. Iznikne i procvjeta prije nego što okopni snijeg i po tome je neki nazivaju “cvijet proljetne radosti”. Skoro da je zaboravljena narodna predaja o usamljenoj starici koja je živjela u kolibici, na rubu napuštenog sela. Jedina radost i njezini jedini prijatelji bilo je cvijeće koje je (čudom!) najbujnije cvalo baš oko njene kolibice. Usamljenost i godine pogrbile su je.

Jednog hladnog januarskog jutra jedva je ustala, teškom mukom izašla pred svoju kolibicu okruženu snijegom i osjećajući da umire, zaplakala je jer njenih prijatelja – cvijeća nije još bilo, nije se imala od koga oprostiti. Na mjestima gdje su na snijeg pale njene suze, pojavili su se nježni cvjetići, pognuti poput nje…

ČUVARKUĆA (Sempervivum tectorum L.)

Trajna biljka s mesnatim, sočnim listovima koji završavaju šiljastim vrhom i tvore prizemnu rozetu široku do 8 cm. Razmnožava se vegetativno, preko bočnih izdanaka iz kojih nastaju nove rozete.

Latinskim imenom, koji u prijevodu znači “uvijek živuća”, svjedoči o svojoj neuništivosti u najrazličitijim uvjetima života, a o omiljenosti u narodu govori velik broj imena pod kojima je poznata: pazikuća, gromovka, zečiji kupus, uhovnik, vazdaživ, gromovna trava, divlje smilje, rosa u zlu dobra, cmilić, netres…

Prema narodnoj predaji, kad je na kućnoj strehi, čuva kuću od oluje i udara groma, a koristila se i za liječenje.

BOSILJAK (Acimum basilicum)

Ljekovita biljka koja se upotrebljava i kao začin, odiše prodornim ugodnim mirisom. Simbol je čednosti i djevičanstva. Vjeruje se da listovi bosioka sadrže magičnu moć i koriste se za pripremanje crvene ljekovite vode. Djevojke su bosiljak nosile u njedrima kako bi se čim prije udale. U nekim se krajevima svijeta listovi bosioka koriste za otklanjanje zlih uroka i kao zaštita protiv zlih duhova. Sanjati bosiljak, napredak u radu. U narodnoj medicini koristi se protiv kašlja, bubrežnih bolesti, glavobolje i depresivnih raspoloženja, a čaj od ove biljke koristi se protiv menstrualnih tegoba, te da bi potakao menstruaciju. Sok od lišća koristi se protiv hunjavice i upale ušnog bubnjića. Bosiljak je simbol čednosti.

Oholost prema snahi

“SVEKRVIN JEZIK” (ili sabljica) je  kućna cvijetna biljka iz porodice kaktusa koja se može vidjeti posebno u seoskim domaćinstvima, nije zahtjevna, pretvara ugljikov dioksid u kisik, posebno noću, i stoga je ova cvijetna vrsta korisna u spavaćim sobama.

Narodan predaja veli da je dobila ime po svekrvi koja je nerijetko iskaljivala bijes galamom na snahu. Bodljikavi listovi više kazuju od riječi.

(aura.ba)

 

 

Reklama dali

Komentari

komentara