Legenda o Slendermanu, mitskom biću koje je inspirisalo mnoge horor hitove: VISOKI ČOVJEK BEZ LICA PROGONI I OTIMA DJECU

Ne zna se otkud dolazi niti kamo vodi svoje žrtve niti zašto je baš njih odabrao, ali oni koji ga primijete gotovo uvijek opsesivno počnu pisati neobične poruke i crtati slike bezličnih figura

Često opisivan kao visok i mršav čovjek u crnom odijelu, Slenderman svoje žrtve lovi po maglovitim i mračnim šumama širom svijeta. Ukoliko se ne ukočite od straha kada ugledate njegovo bijelo lice bez očiju i date se u bijeg, najvjerovatnije će vas zgrabiti jedna od njegovih monstruoznih pipaljki koje mu izbijaju iz leđa. Ako se ipak uspijete nekako otrgnuti iz njegovog stiska, velike su šanse da će se Slenderman uvijek naći ispred vas jer ovo biće ima sposobnost teleportacije.

Prema vjerovanju, Slenderman  je u stanju da produži ili skrati svoje udove kako bi izazvao neopisiv strah kod svog plijena, kao i da kod svoje žrtve izazove gubitak pamćenja, nesanicu, paranoju, napad panike (simptomi koji ukazuju na „Slendermanovu bolest“).  Nije previše probirljiv što se tiče odabira žrtvi. Dovoljno je da se nađete na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme i Vitki čovjek će vas početi progoniti.

Iako postoje nagađanja da svoje žrtve ubija ili ih odvlači u neku drugu dimenziju, nije poznato šta tačno radi sa nesretnicima koje uhvati, jer Slenderman iza sebe ne ostavlja nikakve tragove.

 

  Internet fenomen

Slenderman je rođen na Internetu u junu 2009., godine kada je na forumu Something Awful pokrenuto takmičenje u izradi paranormalnih fotografija. Od učesnika se tražilo da od običnih fotografija naprave strašne slike, pomoću digitalne manipulacije i da ih potom proslijede dalje kao autentične fotografije.

Većina korisnika je dijelila slike duhova, vampira,  prikaza i drugih čudovišta, a kao dokaz bi poslužilo svjedočenje lažnog svjedoka. Međutim, 10.6.2009., korisnik Viktor Surdž (pravo ime Erik Knudsen) je objavio dvije crno-bijele slike neimenovane djece, s kratkim opisom Slendermana – biće koje progoni i otima djecu.

U potpisu ispod prve slike je pisalo:„Nismo željeli da idemo, nismo željeli da ih ubijemo, ali njihova ustrajna tišina i ispružene ruke su nas plašile i tješile u isto vrijeme…“, slika snimljena 1983. godine. Nepoznat autor, pretpostavlja se da nije među živima.

Ispod druge slike je stajalo: „Jedna od dvije sačuvane slike iz požara u biblioteci u Stirling Sitiju. Značajna po tome što je snimljena na dan nestanka četrnaest djece od strane tzv. „Slendermana“. Požar u biblioteci se desio sedmicu nakon tog događaja. Snimljena 1986. Fotograf Mary Thomas, nestala 13.6.1986.“

Victor Surge

 Kvarovi na elektronskim uređajima ga razotkrivaju

Na prikazanim slikama, Slenderman većinom stoji mirno i staloženo usred bijela dana, ponekad negdje u daljini a ponekad napola iza najbližeg ugla. Često je sasvim vidljiv na snimkama i fotografijama; doduše, izdaleka. Ako je jako blizu, kamere se počnu kvariti, snimke i zvuk postaju distorzirane, što bi možda bio koristan način za otkriti njegovu prisutnost da se ne radi o tome da se smetnje javljaju samo kada je već vrlo, vrlo blizu. Ne zna se otkud dolazi niti kamo vodi svoje žrtve niti zašto je baš njih odabrao ali oni koji ga primijete gotovo uvijek opsesivno počnu pisati neobične poruke i crtati slike bezličnih figura.

To je bio početak masovne opsesije likom i djelom ovog bića. Legenda o Slendermanu je inspirisala ljubitelje horora i umjetnosti, te dovela do nastanka mnogih video-igara, filmova, stripova i književnih radova.

 Djevojčice izbole prijateljicu kako bi udovoljile Slendermanu

U maju 2014. godine svijet je potresla priča o stravičnom zločinu kojeg su počinile dvije dvanaestogodišnjakinje. Morgan Gejser i Anisa Vejer iz Viskonsina namamile su svoju drugaricu Pejton Lautner u šumu gdje su je napale i izbole 19 puta, kako bi „udovoljile“ Slendermanu.

Pejton

Pejton je nekako uspjela preživjeti krvavi napad i dokopati se ceste gdje ju je spazio biciklist i pozvao policiju i hitnu pomoć. Nakon što su maloljetne napadačice uhvaćene, rekle su kako ih je na zločin nagovorio „Visoki mršavi čiko“, o kojem su čitale na internetu. U suprotnom, Slenderman bi naudio njima i njihovim porodicama.

Nakon zločina, planirale su da se sakriju u kući u šumi za koju su vjerovali da je Slendemanov dom. Jedna od uhapšenih djevojčica rekla je kako joj Slenderman dolazi u snove te da je čitavo vrijeme promatra i čita joj misli.

Morgan Grejser trenutno služi kaznu zatvora od 40 godina koje će provesti u psihijatrijskoj bolnici, dok je Anisa osuđena na 25 godina. Sudija u Viskonsinu Majkl Boren odlučio je da Morgan odredi maksimalnu kaznu zatvora s obzirom na njene godine, uz objašnjenje da će je zatvoriti kako bi zaštitio zajednicu.

Morgan i Anisa

Na portalu thoughtcatalog.com mogu se pronaći brojna svjedočenja ljudi koji tvrde da su preživjeli susret sa ovim strašnim bićem. U nastavku pročitajte neke od njih.

  Čudan san

Ovo mi se desilo kad sam imao sedam ili osam godina. Kao i svako drugo dijete, plašio sam se mnogih stvari, ali me je jedan događaj preplašio više nego ijedan drugi.

Nakon napornog dana u školi, otišao sam da spavam oko 22 sata. Većinom se ne sjećam onoga što sanjam, ali te noći se veoma dobro sjećam.

Sanjao sam veoma čudan san. Vidim sebe kako koračam kroz dug, uzak i taman hodnik. Jedino svjetlo dolazi kroz vrata na samom kraju prolaza. Polako se približavam toj sobi, i što se više bližim, primjećujem kako je jako svijetla, potpuno bijela. Prelazim preko praga, ali ne primjećujem ništa.

Taman kad sam završio s razgledanjem, okrećem se ka vratima, a ispred njih ugledam – nepoznatog čovjeka koji nepomično stoji. Primijetim njegovo dugo, crno odijelo i crvenu kravatu. A tada pogledam u njegovo lice…

Nije imao lice. Ispred mene stoji bezlično biće, visoko preko 3 metra.

Kao i svako dijete, počinjem da vrištim od straha.

Vrisak me vraća u svjesno stanje. Znojim se i srce mi užurbano lupa. Na satu stoji 1 sat. Otac upada u moju sobu i pita me šta se desilo. Do današnjeg dana se sjećam da sam rekao:

„Strašni Visoki čiko“.

  Izgledao je kao Voldemort

Imam osamnaest godina i živim u Oklahoma Sitiju, a ovaj događaj mi se desio prije tri godine. Moja prijateljica, koja je bila sa mnom tokom incidenta, živjela je u prilično mirnom naselju, u kući petnaestak minuta udaljenoj od najbliže prodavnice. Povremeno bismo kasno naveče znale skoknuti tamo da kupimo grickalice i sokove.

Na putu prema prodavnici sa lijeve strane se nalazi park u kojem su postavljene neke čudne figure, ali na njih smo svi u gradu već navikli. Bilo je kasno, oko pola jedan ujutro i sa prijateljicom sam se zaputila ka prodavnci. Dok smo prolazile pored parka ugledale smo jednu neobično visoku figuru. Dopirala je do prvih grana obližnjeg drveća. Činilo mi se da je lik bio obučen u potpuno crnu odjeću, a lice mu je bilo bijelo poput kreča. Stajao je mirno i posmatrao nas… Osjećala sam nervozu ali ipak me zanimalo ko je, ili šta je ta stvar u parku. Povikala sam više puta prema njemu, ali nije bilo odgovora.

Pobjegle smo odatle i kasnije komentarisale da je stvorenje u parku najviše ličilo na visokog Voldemorta zbog svog neprirodno blijedog lica. Dvije godine kasnije prvi put sam od prijatelja čula za Slendermana i shvatila da je to što sam vidjela te noći izgledalo baš poput njega.

 Dotakao me svojim ledenim prstima…

Živim u Tampi, Floridi i sinoć mi se desilo nešto veoma čudno… Ne mogu to objasniti.

Bilo je oko devet i petnaest… Prije odlaska u krevet izvela sam svog psa Daisy u zadnju večernju šetnju. U posljednje vrijeme sam često osjećala mučninu, glavobolju i bila sam veoma paranoična. Znala sam da me On ponovo prati. Stajala sam pored ograde koja razdvaja moje i komšijino dvorište i posmatrala kako Daisy trči u mrak. Tada sam osjetila neku težinu…

Znala sam da me odnekud posmatra. Dok sam stajala leđima okrenuta ka ulici, sjetila sam se gdje sam ga prvi put vidjela. Stajao je ispod ulične lampe preko puta moje kuće. Okrenula sam se i ugledala ga kako stoji na istom mjestu. Sledila sam se, i ugrizla za jezik kako ne bih vrisnula i natjerala mamu da izađe iz sigurnosti doma. Panika me pogodila poput munje, mišići su mi se stegli, a srce mi je lupalo u grudima…

Stajala sam tako oko pet sekundi kad sam konačno trepnula. U tom djeliću sekunde, Slenderman je nestao ispod ulične lampe i stvorio se nekoliko centimetara ispred mene. Sve se desilo tako brzo da nisam imala vremena da se iznenadim i skočim unazad. Ipak, on je bio tu. Stajao direktno ispred mene, a od pogleda sa njegovog praznog lica sam ostala ukopana u mjestu. Bila sam toliko uplašena da mi se povraćalo… Mislim da sam se pokušala pomjeriti, ali nisam više sigurna. Tada se desilo.

Pogled mi je pao na skoro neprimjetan pokret njegove blijede mršave ruke koju je podigao ka mojoj glavi. Ledenim prstima mi je prešao preko lica… „Hladno“ je prva riječ na koju sam pomislila u tom trenutku. Zatvorila sam oči očekujući da ću se probuditi u Raju nakon što ih opet otvorim, ali to se nije desilo. Vidjela sam samo ulične svjetiljke… Daisy je stajala pored mene i gledala me zbunjenim očima. Ošamućena, uzela sam je u naručje i otrčala u kuću. Njemu nije bilo ni traga. Bilo je gotovo…

Ali i dalje se pitam: Zašto? Zašto je želio da me dotakne? Imao je idealnu priliku da me otme, ali to nije učinio, zašto? Da li taj dodir nešto znači? Molim vas, prestravljena sam i ne znam šta će mi se dogoditi, ili još gore, ljudima oko mene… – napisala je anonimna djevojka.

Komentari

komentara