Legenda o Ružici Garićkoj: U zidinama Garić grada i danas živi zmija-djevojka!

Tko izdrži da mu se zmija tri puta provuče kroz rukav košulje, a da se ne strese od hladnoće gujine kože, pojavit će mu se Ružica u svom prvobitnom obliku mlade djevojke, a svojem spasitelju bi za nagradu dala sva blaga kojih je mnogo, a sakrio ih je stari Knez ispod zemlje.

Piše: Slavenka Polojac

Garić grad se nalazi na samom vrhu Moslavače gore, okružen gustim šumama. Sagrađen je 1256. godine, uporedo sa Medvedgradom. Okolni stari gradovi Jelen-grad, Košuta-grad su spaljeni u srednjem vijeku te nisu obnavljani.

Garić-grad se drži. Odolijeva zubu vremena, a odatle i ide legenda koju su prepričavali stariji žitelji kojih više nema, i radi kojih i pišem ovo da se ne zaboravi.

Godina je 1545. U zidinama Garić grada, prema narodnoj predaji živjeli su knez i kneginja sa kćeri Ružicom. Ružica je imala 16 godina, a u to vrijeme su započela osmanlijska osvajanja. Nakon pada i spaljivanja Košuta grada i Jelen-grada, na red je došao Garić-grad, koji nikako nije spustio svoj pokretni most, i tako je odolijevao napadima.

 Daj mi ključeve da te izdam

Osvajači su se dosjetili kako da bez borbe uđu kroz gradska vrata. Jedan mladi vojnik je primijetio kneginjicu Ružicu dok je šetala, te je započeo razgovor s njom, sve češće i sve duže.

Ružica se brzo zaljubila u naočitog mladog vojnika i nakon nekoliko dana, vojnik ju je uspio nagovoriti da mu sama donese ključeve od gradskih vrata. Ružica je znala gdje ključevi stoje i ni časa nije oklijevala da ih da voljenom mladiću, želeći što prije da se nađe u njegovom zagrljaju.

No, mladić je ključeve želio za drugu svrhu. Predao ih je svojim nadređenim i vojska je bez muke ušla kroz gradska vrata.

Shvativši šta se dogodilo i da je za sve kriva njegova rođena kći, knez ju je prokleo sljedećim riječima: “Dabogda se u zmiju pretvorila!”.

A kako knez reče, tako i bi. Od mlade, lijepe, djevojke, ispred njega se pojavi zmija i odpuza daleko.

Knez i kneginjica su pobjegli podzemnim putem koji je i napravljen za ovakve slučajeve. Imao ih je gotovo svaki dvorac onog doba. Garić grad je spaljen u prolazu i ostao tako do 19. stoljeća, kada je služio kao sklonište lokalnim hajducima. Kako je to bilo na Đurdevdan, prema gregorijanskom kalendaru, postoji priča, da mladi i bez grijeha mladić bi se trebao pojaviti baš na Đurđevdan, u sam cik zore sjesti na kamen, a ispred njega bi se pojavila ogromna zmija. Tko izdrži da mu se zmija tri puta provuče kroz rukav košulje, a da se ne strese od hladnoće gujine kože, pojavit će mu se Ružica u svom prvobitnom obliku mlade djevojke, a svojem spasitelju bi za nagradu dala sva blaga kojih je mnogo, a sakrio ih je stari Knez ispod zemlje.

Danas je podzemni prolaz zapušten, nema više ni jame za mučenje kmetova. No Garić grad odolijeva zubu vremena. Obnavlja se, ali sporo. Za ovo se mjesto veže još jedna zanimljiva pripovijest, legenda.

Kletva namučenog vola

Naime, kako se Garić grad nalazi na nadmorskoj visini od 356 metara, kamen za njegovu gradnju dovozili su kmetovi iz podnožja na volovskim kolima. Gradnja je bila u toku, kmetovi su se doslovno gonili da uz strmo brdo tjeraju volove s punim kolima kamena, penju se ka mjestu gdje su se zidale kule, i zidine kojima je grad bio opasan. Jedna kola nikako nisu uspijevala preći preko povećeg kamena koji se tu našao. Kmet je tukao volove, a volovi ni makac. U tom času, gledajući sirotu životinju kako se muči, kamen je od tuge pukao na pola, samo da volovi mogu prevesti kola dalje. A prema legendi, vo je zaplakao i progovorio: “Proklet bio Garić gradu, vječno se rušio, a nikad se ne srušio”.

Koliko je ova legenda tačna može se samo nagađati, ali “pukli Kamen” zaista postoji, samo što je zarastao i samo ga uporni turisti odista i nađu.

Komentari

komentara