Legenda o krvoločnoj kamili iz pustinja Arizone: Crveni teror Divljeg zapada

Rančeri i rudari često su pričali kako ih je zvijer napala, a iako se počelo vjerovati da se radi o podivljaloj kamili, i dalje je pričama dominirao element nadnaravnog. Jedan takav slučaj tiče se grupe lovaca na zlato koji su kampovali na obali rijeke Verde. Usred noći probudio ih je užasan krik od kojeg se zatresla zemlja. Ispričali su kako su vidjeli crvenog monstruma dugog barem deset metara, sa velikim crnim krilima kako se spušta sa neba i ruši obližnje kočije

Kada čujemo izraz Divlji zapad, najprije pomislimo na kauboje, Indijance i odmetnike kako jašu nepreglednim vrelim ravnicama i pustinjama američkog Juga. To je mjesto brojnih mitova, legendi, pripovijetki koje su se pojavljivale i prepričavale u pionirskom vremenu tokom 19. vijeka. Iz divljine ove neukroćene zemlje dolaze razne priče o duhovima, čudovištima i ostalim sablastima. Jedna takva priča koja je ušla u anale Divljeg zapada dolazi iz Arizone, gdje se vjeruje da luta krvoločno demonsko stvorenje.

Ovo je neobična priča o ogromnom čudovištu sa kopitima koje je terorisalo ovu regiju, i koje je vremenom postalo poznato kao Crveni duh.

 

Izgažena na smrt

Bilo je proljeće 1883. godine, napeto vrijeme obilježeno terorom ratnog poglavice Geronima koji je zajedno sa svojim ratnicima sijao smrt gdje god je prošao. U skromnoj kolibi nadomak mjesta Eagle Creek, živjele su dvije žene sa svojim porodicama. Bila je topla noć, a žene su čuvale su djecu dok su muškarci bili vani na zadatku. Sjedile su u mraku i s nestrpljenjem su čekale da im se naoružani muževi vrate, jer su se plašile mogućnosti napada Indijanaca. Jedna od žena je iznenada ustala i rekla da ide do obližnjeg bunara da donese malo vode. Trebao je to biti brzi zadatak, ali čim je otišla porodični psi su počeli da glasno laju, zavijaju i prave galamu. Iz pravca gdje se nalazio bunar iznenada su se prolomili strašni krci, glasno zapomaganje, a zatim tišina. Žena se nikada nije vratila kući.

Druga žena je brzo dotrčala do prozora i pogledala u vanjski mrak. Rekla je da je vidjela nešto ogromno i crveno kako galopira, dok mu na leđima „jaše Đavo“. Uplašena, žena je zabarikadirala vrata i čekala da dođe pomoć. Nije znala gdje je crveni demon nestao niti kakva je sudbina druge žene. Tek kada su se muškarci konačno vratili kući,krenula je potraga za ženom koja je pošla po vodu. Pronašli su je pored bunara, a njeno tijelo je bilo slomljeno do neprepoznatljivosti. Kao da je izgazila neka podivljala zvijer. U zemlji oko nesretne žene ostali su misteriozni otisci kopita, puno veći od bilo kojeg konja, a u žbunju je bilo nekoliko neobičnih pramenova crvene dlake.

Iako se sumnjalo da je ženu neko ubio, histerična žena koja je vidjela zvijer, tvrdila je da su crveno čudovište i sablasni jahhač odgovorni za njenu smrt. Iako je uzrok smrti službeno klasifikovan kao „nepoznat“, ovo nije bilo posljednje pojavljivanje Crvenog duha.

 Fantomski jahač   

U danima nakon ovog tragičnog incidenta, počeli su da se gomilaju izvještaji istraživača koji su tvrdili da su vidjeli ogromno crveno stvorenje kako luta divljinom. Oči su mu svijetlile, a na leđima je jahao fantom. U jednom izvještaju, rudar je ispričao da je vidio zvijer kako nestaje u zraku, a drugi se zakleo da je vidio kako ubija medvjeda.

Zvijer je navodno ničim isprovocirana ubijala i konje. Jedna od poznatijih priča tiče se grupe rudara koji su odmarali u svojim šatorima. U jednom momentu, pažnju im je privukla neljudska buka koja je dolazila izvana. Jedan od muškaraca je skupio hrabrost da pogleda o čemu se radi i vidio je „nevjerovatno visokog konja“, koji je ispustio stravičan krik, a zatim otrčao u noć. Stvorenje je uništilo jedan šator, ostavivši iza sebe ogromne otiske kopita, dva puta veće od konjskih, kao i crvenu dlaku se razletjela na sve strane.

Sve ove priče vremenom su postale dio urbanih legendi, priča koje se šapuću oko logorske vatre, svaka bolja od prethodne, a Crveni duh, poznat i kao Fantasia Colorado, za kratko vrijeme je dobio status legende. Opisivali su ga kao demonsku zvijer koju jaše fantomski kostur iz pakla, i svima je tjerao strah u kosti.

 Kamila sa lobanjom na leđima

Logičnih objašnjenja za ovu sablasnu pojvu nije bilo, sve dok ugledni i bogati rančer Sajrus Hamblin nije i sam svjedočio Crevnom duhu. Sajrus je okupljao stoku u blizini mjesta Salt River, i dok je posmatrao duboku klisuru, ugledao je veliko crveno stvorenje kako se probija kroz gusto rastinje. Kada je zvijer izbila na čistinu, Hamblin je mislio da ga oči varaju jer je bio uvjeren da gleda u duha kamile. Pokušao je da se približi kako bi bolje pogledao životinju, i kasnije je izjavio da se činilo kao da kamila na leđima nosi čovjeka, iako nije bio siguran.

U međuvremenu, ljudi su i dalje viđali Crvenog duha, a i dalje je važila priča da se radi o nekoj vrsti nadnaravne zvijeri ili demonu, koji nestaje kad hoće, koji se ne boji ničeg i nemilsordno napada svakog ko mu se približi. Nekoliko sedmica nakon Hamblinovog susreta sa Crvenim duhom, grupa lovaca na zlato kazali su da su naišli na svorenje u blizini doline rijeke Verde. Bili su naoružani i istovremeno su pucali u zvijer, ali meci kao da su prolazili kroz nju. Dok je trčala dalje od muškaraca, sa njenih leđa je nešto palo. Lovci su se približili i shvatili da se radi o „ljudskoj lobanji koja je još uvijek imala nekoliko komadića mesa i pramenova kose na sebi.“

Iako je nepoznato kome je lobanja pripadala, oni sujevjerni su tvrdili da se radi o još jednoj žrtvi krvoločnog čudovišta. Ipak, najvjerovatnjne se radilo o jahaču kamile koji je umro od izloženosti, a njegovo tijelo se polako raspadalo dok je kamila nastavila svoj put kroz užarenu divljinu. Iako se čini čudnim da kamila luta Arizonom, ta mogućnost itekako postoji. Naime, 1855. g. Amerikanci su imali korpus kamila koje su se koristile za vojne operacije u pustinjama američkog jugozapada. Međutim, kamile su se pokazale kao neposlušne, za razliku od konja, a čitav projekat je propao 1863. godine, kada je većina kamila završila na aukcijama, ili su puštene u divljinu. Vjeruje se da je većina ovih kamila na kraju umrlo, ali moguće je da je jedan broj njih uspio preživjeti. Da li je moguće da je jedna od njih postala izuzetno agresivna uslijed godina zlostavljanja od strane vojnika, i na kraju postala Crveni duh?

  Crveni monstrum sa crnim krilima

Misterija Crvenog duha postala je još zanimljivija kada je lobanja koja je pala sa leđa kamile pažljivije ispitana. Utvrđeno je da su trake od sirove kože bile zavezane na takav način koji sugeriše da je leš čovjeka namjerno bio pričvršćen za leđa kamile. Nije poznato da li je u tim trenucima i dalje bio živ. U članku tadašnjih novina Mohave County Miner napisano je:

„Pitanje je samo da li je čovjek zavezan iz osvete ili kao morbidan pokušaj humora nekoga ko je imao kamilu i leš viška.“

Ko je bio ovaj čovjek i zašto je zavezan na leđa kamile? Niko ne zna. Zanimljivo, priče o viđenjima Crvenog duha su se nastavile. Rančeri i rudari često su pričali kako ih je zvijer napala, i iako se počelo vjerovati da se radi o podivljaloj kamili, i dalje je pričama dominirao element nadnaravnog. Jedan takav slučaj tiče se grupe lovaca na zlato koji su kampovali na obali rijeke Verde. Usred noći probudio ih je užasan krik od kojeg se zatresla zemlja. Ispričali su kako su vidjeli crvenog monstruma dugog barem deset metara, sa velikim crnim krilima kako se spušta sa neba i ruši obližnje kočije. Prestravljeni muškarci su se razbježali, a kada su skupili hrabrost da se vrate u kamp dočekala ih je poznata scena; otisci divovskih kopita u zemlji i crvene dlake razbacane na sve strane. Da li je ovo bila tek još jedna priča koja je trebala da udahne novi život u legendu koja je polako blijedila? Da li je riječ o podivljaloj kamili željne osvete, ili u pustinjama Arizone ipak vreba neko demonsko čudovište?

U svakom slučaju, ljudi će i dalje u godinama koje će uslijediti prijavljivati susrete sa ovim stvorenjem, sve dok je njeno pojavljivanje postala prava rijetkost.

  Posljednji susret

Posljedni zvanični susret sa Crvenim duhom opisan je u novinama Mohave County Miner, 25. februara 1893. godine;

„Završena je još jedna priča o duhu. Još jednoj legendi iz tajanstvenoh južnih pustinja je došao kraj. Nestao je još jedno stvrenje zbog kojeg su se Meksikanke „prekovremeno“ izgovarale molitve. Mizoo Hastings iz Orea bio je sveštenik koji je istjerao ovog demona. Mizoo posjeduje ranč malo iznad kampa na rijeci San Francisko. Probudio se jednog jutra i kroz prozor kabine ugledao veliku crvenu kamilu kako žvaće repu iz njegove bašte. Mizoo je ugrabio pušku, polako se namjestio, nanišanio i opalio. Kamila je pala na zemlju. Približio se kako bi je bolje pogledao. Životinja je bila prekrivena ožiljcima, i mrežom kožnih traka koje su bile toliko dugo na njoj da su joj se neke trake urezale u kožu. „

Zvanično, ovo je bio kraj sage o Crvenom duhu, ali priče i nepotvrđeni izvještaju su se nastavili. Možda jer je u divljini Arizone i dalje lutalo misteriozno crveno čudovište. Da li je obična kamila ubila ženu sa početka priče? Čije je tijelo bilo vezano za njena leđa i ko je zaslužio takvu groznu sudbinu? Na kraju, možemo zaključiti da je riječ o zanimljivoj priči sa dozom novinarskog senzacionalizma i misterije, kakve se često prepričavaju kasno navečer uz logorsku vatru.

  Potrošna roba Divljeg zapada

„Topsi“ je bila divlja kamila koja je slobodno lutala Kalifornijom i Arizonom. Nakon što je uhvaćena, odvedena je u prirodni rezervat Griffith Park. Međutim, životinja se teško prilagođavala promjeni, a u aprilu 1934., Oakland Tribune je objavio da je umrla „posljednja američka kamila.“

Kamile su šetale kontinentom Amerike milionima godina prije pojave prvih ljudi. Ovdje su evoluirale čitave porodice konja i kamila koje su se prije milion godina proširile i na istočnu hemisferu od Aljaske do Sibira.

Nekada davno, pustinjama Arizone je lutao veliki broj kamila. Prije nego što su se pojavije željeznice, tadašnji ratni sekretar Džeferson Dejvis smatrao je da su kamile idealno rješenje za problem transportacije. Nakon što je poslao veliki broj kupaca na Bliski Istok, 1856. godine, prve kamile su stigle na američki jugozapad.

Dejvis je imao pravo. Kamile su se odlično snašle u pustinji Arizone, a od velike pomoći su im bili i arapski treneri koji su bili zaduženi da se brinu o životinjama. Najpoznatiji od njih bio je izvjesni Hadži Ali, koji je postao poznat kao Haj Džoli. Za razliku od njegovih kolega, Hadži Ali je ostao u Americi sve do svoje smrti 1902. godine. Na groblju u Kuartsajtu nalazi se spomenik u obliku piramide na čijem vrhu se nalazi kamila, podignut u njegovu čast.

Kamile su dakle, bile uspješno rješenje. Vojska, istraživači, farmeri, svako ko je morao prenositi velike količine tereta sa jednog mjesta na drugo koristio je kamile jer su bile daleko izdržljivije od mazgi, a za hranu su im bile dovoljne oskudne travke koje su nalazile putem. Međutim, izbijanjem Građanskog rata, projekat sa kamilama je okončan. Neke životinje su prodane rudarima, ali većina je završila u pustinji. Nije poznato koliko njih je uspjelo preživjeti, ali postoje izvještaji iz 1960-ih godina prema kojima je jedan primjerak ove vrste viđen u pustinji Arizone.

D.K.

Komentari

komentara