Legenda o Goatmanu, hibridnom čudovištu: Urla poput đavola dok sjekirom ubija svoje žrtve

Iako opis čudovišta varira od države do države, neke stvari se uvijek pominju, poput njegovog čudnog i grotesknog izgleda i ponašanja. Opisan je kao hibrid čovjeka i koze, sa gustim i masnim krznom koje mu prekriva gornji dio tijela. Izobličeno lice prekriveno je gustom dlakom, a na glavi se ističu šiljaste uši i naravno – rogovi. Monstrum hoda na dvije noge, tačnije rascijepljenim kopitama i sa sobom uvijek nosi sjekiru kojom napada žrtve

„Hibridno čudovište Čovjek-jarac vreba i sjekirom ubija ljude još od pedesetih godina prošlog vijeka!“ Zvuči kao početak uzbudljivog scenarija za neki horor film B kategorije, zar ne? Dodajte tome i apetit za ljudskim mesom i brojna svjedočenja ljudi koji su navodno uočili ovog krvoždernog rogatog monstruma, i dobićete pravu urbanu legendu koja se već decenijama prepričava među stanovnicima uspavanog gradića Bowie, na jugu Marylanda, odakle je ova legenda i potekla.

 Rezultat propalog eksperimenta?

Ako prošetate blijedim ulicma Bowia i upitate prolaznike da vam ispričaju ponešto o legendarnom Čovjeku-jarcu, dobit ćete razne odgovore o njegvoom porijeklu. Ipak, priča koja odbija da padne u zaborav i domen naučne fantastike kazuje da je ovo rogato čudovište zapravo nekada bio naučnik koji je radio na bizarnom eksperimentu u Poljoprivrednom istraživačkom centru u Bletsvillu.

Naučnik Stephen Fletcher došao je na „brilijantnu“ ideju da pokuša spojiti DNK koze sa DNK svog asistenta. Stvar je otišla po zlu, a dr. Fletcher je završio kao mutirani Čovjek-jarac koji sjekirom napada auta i prolaznike na zabačenim i maglovitim cestama.  Postoji i druga verzija priče, prema kojoj je Čovjek- jarac zapravo obični pustinjak i skitnica koji živi u šumi, i kojeg su ljudi često viđali kako noću šeta duž Flechertown Roada.

Naravno, ima i onih koji su svemu dodali i dozu paranormalnog, pa Čovjeka-jarca upoređuju sa Đavolom, uglavnom zbog zaglušujućih krika koje pravi dok sjekirom ubija svoje žrtve. Čudovište navodno živi u pećini ispod mosta u blizini Fletcher Rouda,  gdje su 1957., svjedoci prvi put prijavili kako su vidjeli ovo rogato stvorenje. Upravo je Čovjek-jarac 1962., godine okrivljen za ubistvo 14 planinara koji su se navodno previše približili njegovoj pećini. Legenda kaže da je krvoločni monstrum urlao poput samog Đavola dok je svoje žrtve sjekao na komade.

 

Demon sa sjekirom

Prema riječima stručnjaka za urbane legende Berija Paersona sa Univerziteta u Marylandu, legenda o Čovjeku-jarcu je zapravo stara nekoliko vijekova, a priča je postala poznata široj javnosti kada je Čovjek-jarac okrivljen za ubistvo jednog lokalnog psa.

Pearson smatra da su za opstanak legende o ovom čudovištu najviše zaslužni „besposleni tinejdžeri koji su godinama prepričavali istu priču o rogatom monstrumu koji napada i siluje muškarce i žene, a ponekad i provaljuje u kuće svojih žrtava. Iako opis čudovišta varira od države do države, neke stvari se uvijek pominju, poput njegovog čudnog i grotesknog ponašanja. Opisan je kao hibrid čovjeka i koze, sa gustim i masnim krznom koje mu prekriva gornji dio tijela. Izobličeno lice prekriveno je gustom dlakom, a na glavi se ističu šiljaste uši i naravno – rogovi. Monstrum hoda na dvije noge, tačnije rascijepljenim kopitama i sa sobom uvijek nosi sjekiru kojom napada žrtve.

Posljednih godina, monstrum je navodno izašao iz granica Merylanda, tako da se javljaju oni koji su Čovjeka-jarca viđali u Teksasu, Viskonsinu i Kentakiju. A, nakon ovih izleta u obližnje državee, čudovište se uvijek vraća u svoju pećinu u ispod starog zahrđalog Governor mosta u Merilendu.

Kako je legenda o Čovjeku-jarcu rasla, istraživači paranormalnog su se zapitali koliko bi ovo stvforenje moglo biti staro i da li je moguće da porijeklo vuče iz drevnog mitološkog svijeta. Naime, postoji nekoliko teorija koje Čovjeka-jarca dovod u vezu sa mitološkim stvorenjima iz grčkih legendi poput Minotaura ili Pana, i koji sa popularnim Goatmanom dijele nekoliko sličnih karakteristika.

Riječ svjedoka

Kako se riječ o Čovjeku-jarcu širila američkim kontinentom, počele su nicati nove priče o sličnim stvorenjima , a najviše pažnje je privukao Čovjek-ovca koji je terorisao mali ruralni grad Vaterford u Pensilvaniji tokom `70-ih godina prošlog vjeka. Mnogi su kasnije počeli vjerovati da su Čovjek –jarac i Čovjek –ovca zapravo isto stvorenje koje je sada došlo da teroriše njihov gradić. Ovo čudovište je navodno vrebalo po farmama u želji da ulovi i rastrga domaće životinje, a zanimljivo je da postoji na stotine svjedoka koji su ovo stvorenje „vidjeli u akciji“.

Merilin iz vaterforda odrasla je slušajući priče o Čovjeku-jarcu koji je u to vrijeme lovio na širem području ovog grada. Jedna je od rijetkih koji su uspjeli da prežive susret sa ovim krvoločnim stvorenjem:

„Kuća u kojoj sam živjela nalazila se na farmi na Bagdad Roudu. Jednog dana dok sam se vraćala kući ugledala sam stvorenje kako prašnjavim putem trči prema staroj pilani koja se nalazila nadomak šume. Bilo je visoko najmanje dva metra, i pravilo je ogromne korake, prevelike za bilo koje ljudsko stvorenje. Bilo je udaljeno barem četrdeset metara od mene, ali sam uspjela raspoznati rogove na njegovoj glavi.

Drugi put sam ga srela kada sam imala sedamnaest godina. Bila je vedra noć kada sam sjela u auto i krenula kući. Dok sam skretala prema svom prilazu, tu je bio on. Zastao je dovoljno dugo da farovima osvijetlim njegovo gusto crno krzno i groteskno lice na kojem su sijale crvene oči. Jurnuo je preko dvoriša i nestao u šumi.“ , prisjeća je Merilin.

Bilo kako bilo, sve dok se ne pojave konkretni dokazi, vjerodostojni video snimci ili čak se neko odvaži pa ulovi legendarnog mostruma, Čovjek-jarac će ostati zarobljen u svijetu legendi, zajedno sa Chupacabrom, Nessie i Bigfootom.

error: Content is protected !!