Legenda o Đavoljoj kolibi koja svoje žrtve navodi na ludilo i samoubistvo: Đavo živi u šumama Luizijane?

Postoje priče o čovjeku koji je prekršio „pravilo od pet minuta“, pa je iz kolibe izašao potpuno nijem, ili slučaj o jednoj ženi koja je umrla od srčanog udara dok je gledala u svoj odraz u ogledalima kabine. Pored tih priča, spominje se i jedan tinejdžer koji je nakon desetak minuta iz kabine istrčao vrišteći, da bi dvije sedmice kasnije počinio samoubistvo…

Prije nešto više od trideset godina, u kinima širom Amerike prikazivao se prvi dio sada već horor klasika Hellrasier, a režiser Klajv Barker je prestravio publiku svojom vizijom pakla na Zemlji. Ova priča o demonima koji se pojavljuju posredstvom misteriozne kutije i ljudima nude zadovoljstvo ili patnju, bila je jedinstevna u svijetu horora.

Ideja da se paklena stvorenja mogu pozvati u stvarni svijet pomoću određenih predmeta ili lokacija koja služe kao portal za pakao, najzaslužnija je za rađanje brojnih urbanih legendi koje su se poput kuge širile Amerikom, ali i ostatku svijeta.

Jedna takva priča počela je kružiti Internetom prije nekoliko godina, a odnosi se na zabačenu kolibu negdje u ruralnoj Luizijani čija je unutrašnjost navodno u potpunosti prekrivena ogledalima, od poda, zidova i plafona. Prema legendi, ukoliko biste se predugo zadržal u kolibi, pojavio bi se đavo koji bi vam uzeo dušu.

Put koji navodno vodi prema ukletoj kolibi

 Pravilo od pet minuta

Ako je vjerovati pričama, za otkrivanje misteriozne kolibe zaslužan je poznati američki istraživač paranormalnog Joshua P. Warren, a zidovi, pod i plafon kolibe su prekriveni ogledalima jednake veličine tako da osoba koja bi se našla unutra sebe može vidjeti iz svih uglova.

Ogledalima su se oduvijek priprisvala mističa svojstva, a u nekim narodnim predanjima postoje zapisi koji navode da su ogledala zapravo portali u druge svjetove i dimenzije. U strašnim igrama poput prizivanje Krvave Meri ogledalo ima centralnu ulogu i služi kao potral kroz kojeg zlo dolazi u naš svijet. Đavolja koliba djeluje na sličan način.

Prema legendi, ako bi ste se predugo zadržali u kabini gledajući svoj odraz u ogledalima, ubrzo biste poludjeli, a u kabini bi se pojavio potral za pakao iz kojeg bi se pojavio đavo koji bi vam uzeo dušu. Zbog ovakvih priča, vjeruje se da se niko u kabini ne smije zadržati duže od pet minuta.

Postoje priče o čovjeku koji je prekršio „pravilo od pet minuta“, pa je iz kolibe izašao potpuno nijem, ili ona o jednoj ženi koja je umrla od srčanog udara dok je gledala u svoj odraz u ogledalima kabine. Poret tih priča, spominje se i jedan tinejdžer koji je nakon desetak minuta iz kabine istrčao vrišteći, da bi dvije sedmice kasnije počinio samoubistvo.

Slučaj je istreaživao i poznati lovac na duhove Joshua P. Warren

 Hoće li katanac zadržati đavola?

Istraživač Warren je prvi put za kolibu čuo od žene poznatu samo kao Erin. Zbog sigurnosti i brige o znatiželjnicima koji bi voljeli da testiraju priče o Đavoljoj kolibi, Warren i Erin nikada nisu otkrili tačnu lokaciju uklete kuće.

Erin je 2014. godine u razgovoru sa istraživačima paranormalnog ispričala kako je koliba zapravo nastala kao atrakcija za Noć Vještica. Za njenu izgradnju bio je odgovoran čovjek kojeg Erin nikada nije imenovala, a ideja je bila da se izgradi drvena koliba bez prozora. Erin se nikada nije usudila da kroči u kolibu, ali tvrdi da je nekoliko ljudi završilo u bolnici nakon što bi proveli nekoliko minuta unutar kuće. Postavljen je i tajmer koji je mjerio koliko minuta je moguće sigurno provesti u kabini, a rekord od pet minuta je postavio čovjek koji je navodno nakon izlaska iz kabine postao nijem.

Unutrašnjost kolibe je potpuno prekrivena ogledalima

U pokušaju da se prikriju brojne povrede i mentalna oboljenja koje izaziva Đavolja koliba, ukleta kuća je ubrzo potom zatvorena. Vrata kolibe su osigurana katancima, ali nije poznato zašto vlasti nisu odlučile da kolibu sravne sa zemljom. Možda su se plašili da onoga što bi moglo biti oslobođeno iz krhotina ogledala…

Iako su posjete ukletoj kolibi vremenom otanjile, ona se i dalje nalazi negdje u šumama Luizijane, a prema Erinom riječima, koliba ne pokazuje nikakve znakove godina i propadanja.

(D.K./aura.ba)