Lara K. (33) iz Beča: Mrtvačka zemlja razorila nam je brak

Oboje smo uzeli i bolovanje. Naša dijagnoza je bila depresivni poremećaj. Liječili smo se bezuspješno. Moja majka me posavjetovala da potražimo pomoć od nekog iscjelitelja. Lutali smo internetom, listali štampu i nekako od svih njih zapazili smo Alju ef. Harića.Odlučili smo da ga pozovemo.

 

To veče mi se nikako nije išlo kod prijatelja na sijelo. Bila sam umorna od posla, a i nisam baš voljela da se družim sa njima. Svakim danom su postajali dosadniji i pri svakom susretu posvađali bismo se barem jedanput. Međutim, suprug je insistirao. Nije želio da odbije njihov poziv. Pristala sam a kamo sreće da nisam! To veče će preokrenuti suprugov i moj život, ali i život naše malene kćerke.

Ž4= Depresivni poremećaj?

Srdačno su nas dočekali. Bili su nekako posebno lijepo rapoloženi. Umjesto kafe ponudili su nam čaj. Poslije toga smo uz večeru popili i malo vina. Čak smo i pjevali. Ujutru me probudila mučnina. Povraćala sam i nisam mogla da prestanem. Suprug se umivao svakih pet minuta i popio je ko zna koliko čaša vode.

– Gorim iznutra – samo je ponavljao. Bila sam sigurna da nam se to dešava zbog vina.

Poslije toga u naš život ušla je nesloga. Nestalo je smijeha, toplote i sreće. Prestala sam da se družim s ljudima, ni sa suprugom nisam komunicirala. Naša kćerka je sve to osjećala. Vremenom se u nas uselio i strah. Razdirao nas je. Budili smo se oboje noću, tačno petnaest minuta do tri sata. Tjeralo nas je nešto u WC ali nismo smjeli da idemo osim zajedno. Od straha nismo smjeli biti sami.

Duhovni iscjelitelj Aljo

Oboje smo uzeli i bolovanje. Naša dijagnoza je bila depresivni poremećaj. Liječili smo se bezuspješno. Moja majka me posavjetovala da potražimo pomoć od nekog iscjelitelja. Lutali smo internetom, listali štampu i nekako od svih njih zapazili smo Alju ef. Harića.Odlučili smo da ga pozovemo.

Ef. Harić je, nakon što me saslušao, rekao da smo pod utjecajem crne magije. Dobili smo je od ljudi koje smo smatrali prijateljima. To su oni isti kod kojih smo to veče pili čaj. U njega su nam nasuli „mrtvačku vodu“. Plakala sam i molila Alju da nam pomogne.

– Bog uvijek svoga časnog roba čuva, ne sekiraj se – tješio me Aljo.

Uključila sam spikerfon, nasula u flašu dva litra vode, sjela sa suprugom za sto… Aljo je učio dove i kada je završio rekao je da popijemo vodu i ponovo ga pozovemo ujutru. Dok smo pili vodu, osjećali smo olakšanje. Tu noć smo spavali kao bebe. Sutradan, kada sam pozvala Alju, rekao je da odemo kupiti crnog, pšeničnog brašna i da od njega napravim domaću pogaču. Za to vrijeme on je učio dove.

Od pogače suprug i ja smo pojeli po komad, a ostalo smo bacili ribama kako nam je Aljo i rekao. Iz nas je tada nešto izlazilo u vidu pjene na usta, oboje smo povraćali. Vrtjelo nam se u glavi, u ušima zujalo. Kada smo se smirili, kao da smo ponovo u sebe udahnuli život. Neki teret je spao sa nas. Prošlo je dva i po mjeseca od liječenja i osjećamo se fenomenalno. Od sada ćemo paziti sa kim se družimo.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!