Kyudo – drevna japanska vještina: Meditacija u kojoj strijela i strijelac postaju jedno!

S naglaskom na meditativnu i duhovnu komponentu kyudoa, Shibata Sensei, samuraj XX generacije, uvodi sljedbenike u svijet gdje nije značajan uspjeh, već je cilj postići mirnoću i bezličnost duha…

Ratni usklik Ki-ai zaparao je tišinu. Nepokretan i koncentrisan, strijelac je usmjerio pogled prema meti. Odapeo je strijelu. Ravnodušan prema uspjehu svog gađanja, u stanju, kako bi Japanci rekli, “izgubljenog srca” – spušta luk, odlazi do mete i vadi iz nje strijelu laganim odmjerenim pokretom.

Tako izgleda kyudo – drevna japanska vještina gađanja lukom i strijelom. Sensei (majstor i učitelj) kyudoa, XX Kanjuro Shibata, ističe kako kyudo nije sport, nego meditacija u stojećem stavu.

   Duh zena – duh početnika

Shibata Sensei kori iskusne strijelce koji u gađanje unose previše želje za pogotkom, dok hvali početnike koji u odapinjanje ne unose mnogo ambicije. I to je u skladu sa učenjem zen budizma, jer duh zena je duh početnika. Tako je svaki početnik bez predrasuda i neopterećen, na neki način na razini majstora, koji takvo stanje postiže vježbom i meditacijom.

Početnici imaju mogućnost da tokom prva dva dana tečaja kyuda nauče tzv. “sedam koordinata”. Tokom dva dana, oni do u detalje uče čvrsto ustaljen redoslijed pokreta i radnji, kao i držanje, da bi tek trećeg bili spremni za prvo odapinjanje strijele. Slijedeća dva dana, polaznici tečaja stiču osjećaj značaja i dostojanstva discipline kojoj su se posvetili, a koja vodi besprimjerenoj hrabrosti japanskih samuraja putem meditacije na način Buddhe.

         Oslobađanje od “onečišćenja”

S naglaskom na meditativnu i duhovnu komponentu kyudoa, Shibata Sensei uvodi sljedbenike u svijet gdje nije značajan uspjeh, već je cilj postići mirnoću i bezličnost duha. Pri tome je središnja tačka oslobađanje učenika od sedam “onečišćenja”: pretjerana radost, bijes, nesigurnost, naknadno promišljanje, osjećaj utučenosti, strah i iznenađenje. Kyudo održava stanje strijelčeva duha, a koji je, inače, opterećen nadanjima i strahovima. U trenutku odapinjanja strijele, njegov duh mora biti smiren, čist, neopterećen, bezličan. On i strijela moraju postati jedno.

Upravo ta težnja oslobađanja od “sedam onečišćenja” razlikuje kyudo od sportskog gađanja lukom i strijelom. Ovdje je gađanje u metu i pogodak i sredstvo, a ne cilj.

Kyudo počinje s duhom i završava s duhom. Majstor kyudoa ne pokušava pogoditi metu. On se čak ni ne nada da će jednom pogoditi. Ali, ako ima dobru ruku, ako mu je duh ispravan, pogodit će metu sve ako je i slijep – ističe Shibata Sensei. (aura.ba)

 

 

 

 

 

error: Content is protected !!