Kuglaste munje: misterija koja još nije riješena

DREVNA MISTERIJA: Jesu li kuglaste munje zbrisale drevni grad Mohendžo Daro?…

Naučnici su više puta dokazivali da stari epovi, mitovi i legende sadrže i podatke o prirodnim pojavama. Jesu li kuglaste munje zbrisale drevni grad Mohendžo Daro?

U starom indijsko epu “Mahabharata” govori se, između ostalog, i o veleljepnom gradu Mohendžo Darou (na hindu – “brezuljak smrti”), koji je naprosto zbrisan sa lica zemlje. Nestao je pod veoma tajanstvenim okolnostima. Na nebu se iznanada pojavilo zasljepljujuće svijetlo, vazduh je snazno zastrujao, a zatim je uslijedila snažna eksplozija. Od visoke temperature okolne vode su prokuhale, a “ribe su izgledale kao pečene”.

OČIMA SREDNJOVJEKOVNOG ILUSTRATORA: Neke kuglaste munje znaju ušetati u kućne prostore kao fantomske pojave

Ruševine ovog tragično uništenog grada pronašli su arheolozi 1922. godine. Iskopine su potvrdile drevna predanja o stravičnoj katastrofi, koja je iza sebe ostavila nevjerovatnu pustoš.

Poput atomske eksplozije

Naučnici su, kao dokaz užasa koji se može porediti sa nukelarnom katastrofom, nalazili otopljeno kamenje i tragove požara. Na rastojanju od jednog kilometra građevine su bile potpuno razrušene. Po položaju ljudskih skeleta bilo je očigledno da su zlosretni stanovnici Mohendžo Dara samo nekoliko trenutaka prije katastrofe mirno hodali ulicama, obavljajući uobičajene dnevne poslove. Zgarište unišenog staroindijskog grada podsjećalo je na Hirošimu i Nagasaki nakon eksplozije atomskih bombi, prilikom koji su udari i radijacija dolazili odozgo, s neba!

OČIMA NAUKE: Nastanak kuglast munje je prirodan fenomen koji se ne može do kraja objasniti!

Teorija o nuklearnom ratu u vrijeme staroindijskih kultura u dolini rijeke Ind, o čemu nalazimo jasne naznake u “Mahabharati”, koju zagovaraju neki istraživači moguće i da je krajnje pretjerivanje. Ruski znanstvenik Mihail Dmitrev, doktor hemijskih nauka, odbacuje tu mogućnost zbog toga što na “Brežuljku smri” nisu nađeni nikakvi tragovi radioaktivnosti. On odbacuje i verziju koja govori o invaziji iz svemira o čemu, takođe, nalazimo naznake u staroindijskom epu. On katastrofu pokušava objasniti zemaljskim, prirodnim uzrocima. Prema njegovoj teoriji, Mohendžo Daro je unistio zastrašujući pljusak – kuglastih munja!

PLJUSAK MUNJA: Kako i zašto neke od njih postaju kuglaste i ponašaju se izvan očekivanih efekata?

Poznato je da su Grci i Rimljani više puta opisivali “duge plamene kočije” koje su se noću pojavljivale na nebu, američki Indijanci sačuvali su sjećanja na “okrugle korpe” na nebu. Starojapanske tradicije svjedoče o fantomskim nebeskim “ladama” sa svjetlećim plamenom. Po svjedočenju Jezekilja, u Palestini je oko 592. godine prije nove ere “zaduvao snažan vjetar sa sjevera, zatim se pojavio veliki oblak iz kojeg je izbijala snažna vatra i neizdrživ bljesak, a iz sredine oblaka pojavila se jarka svjetlost”.

Šta kaže nauka?
Takve su činjenice. A šta kaže savremena nauka? Ustanovljeno je da u zemljinoj atmosferi, pod uticajem kozmičkih zraka i električnog polja, nastaju hemijski aktivne čestice. One su sposobne da se koncentrišu, slijepe, slično grudvi snijega, stvarajući tako lebdeće tvorevine u obliku kugli različitih dimenzija. Takve fizicčohemijske tvorevine – kuglaste munje – kratko su nazvane FHT.

AUTENTIČNI SNMAK: Kuglasta munja snimljena za vrijeme olujnog vremena. Kako nastaje?

Sudeći prema slikarijama urezanim u pećinama i na stijenama širom naše planete, ljudi su kuglaste munje primjećivali i prije 50.000 godina. Njihovo pominjanje moguće je naći i u staroegipatskoj hronici nastaloj za vrijeme vladavine faraona Tutmosa III: “22. godine, u trećem mjesecu zime, u šest sati po danu na nebu se pojavila svjetleća kugla koja se polako kretala ka jugu izazivajući strah kod svih koji su je primijetili”.

Slične opise vatrenih kugli nalazimo i u drevnim etrurskim spisima.
Postoji nekoliko oblika tih prirodnih fizičkohemijskih tvoravina. Jedne su “hladne” i mogu da se održavaju vremenski veoma dugo a da, pri tome, ne oslobađaju energiju i ne ispuštaju svjetlosne zrake. Obično oblikom podsjećaju na ragbi lopte i jasno su danju vidljive na nebu, jer su najčešće – tamne i neprozirne.

Druge, svjetleće, blještavobijele ili kao limun žute, koje se pojavljuju nevezano za bilo kakve olujne aktivnosti, nazivaju se homiluminescentnim tvorevinama – HLT. One slobodno lebde u vazduhu, ostajući dugo na površini zemlje, premještajući se brzo po neobičnim putanjama, tamneći i ponovo svjetleći.

Temperatura aktiviranih HLT dostiže visinu i od nekoliko hiljada stepeni Celzijusa.

Vatromet nad Njujorkom
Bio je 21. septembar 1910. godine kada su žitelji Njujorka (New York) puna tri
sata posmatrali stotine atmosferskih svitaca koji su letjeli nad gradom. Prizor je bio fantastičan i nikad do kraja nije objašnjen. Sličan fenomen se desio u noći 24. avgusta 1978. godine nad gradom Habrovskim, u bivšem Sovjetskom Savezu.

Iznenada se začuo rezak zvižduk koji je podsjećao na reaktivni motor. Odjednom je nebo postalo svjetlo kao da je bio dan. Istodobno, svjetleći se “objekat” postepeno spuštao i na samoj površini zemlje snažno planuo. U zoni “prizemljenja” zemlja se istog časa topila i ugljenisala. Iako je od tada prošlo dosta vremena, ni do danas na tom mjestu nije nista niklo! Zemlja je potpuno mrtva!

Evo još jednog sličnog primjera. Jedne septembarske večeri 1984. godine iznad poljoprivrednog dobra Udmurtskog (Rusija) iznenada se zvjezdano nebo osvjetlilo i sa neba su počele padati svjetleće bijele “kugle”, koje su se poput kakvih sablasnih svjetlećih balona, krivudajući i kružeći, lagano spuštale na zemlju. Međutim, efekat nije bio samo svjetlosni: u prečniku od 20 km ispali su iz pogona svi transformatori i dalekovodi!

Naučnici su ustanovili da HLT i loptaste munje, nakon što eksplodiraju, iza sebe ostavljaju otrovne supstance koje zagađuju vazduh. Kako vidimo, žitelji Mohendžo Dara mogli su stradati ne samo od eksplozije i požara, već i od otrovnih plinova. Proračuni ukazuju da je za vrijeme te prastare katastrofe u atmosferi moglo biti oko 3000 kuglastih munja promjera do 30 cm i više hiljada HLT. Srećom, sličnu katastrofu čovječanstvo ne pamti. Na površini se češće formiraju pojedinačne loptaste munje, a na velikim visinama HLT.

Postavlja se pitanje: da li smo u mogućnosti da se suprotstavljamo opasnim posljedicama ovih prirodnih pojava?

Užasno je i pomisliti šta bi se danas desilo sa savremenim višemilionskim gradom da se nekim čudnim sklopom prirodnih faktora u atmosferi pojavi na hiljade kuglastih munja i ULT. Katastrofa bi se zasigurno ponovila, a posljedice bi bile slične kao i u Mohendžo Daru.

Srećom, čovjecanstvo nije danas tako bespomoćno kao što je nekad bilo. Savremena nauka raspolaže radarskim postrojenjima koja otkrivaju razne oblike nastajanja i aktiviranja FHT. Nadalje, uz pomoć raketnih sredstava moguće je na velikim visinama vještački izazvati, bezopasne eksplozije, ili hemijskim spojevima, reagensima, “obraditi opasne objekte”, usljed čega FHT gube mogućnost eksplozije i brzo se raspadaju.

(bosnic.com)

Komentari

komentara