Kuda ide ovaj svijet: NAKON USPJEŠNE TRANSPLATACIJE MATERICE KOD ŽENA, JESU LI NA REDU MUŠKARCI?

Novina u transplantaciji može pomoći neplodnim ženama da ostanu u drugom stanju. Govorimo o transpalntaciji materice. Ali i o tome da li će tako nešto pomoći ne samo ženama?!

 

U Švedskoj je nedavno objavljeno da je od 2014. godine do kraja 2017. godine rođeno šestoro zdrave djece koja su na svijet došla nakon začetka i trudnoće u transplantiranoj materici. Nedavno su prvu trabnsplataciju uspjepšno obavili u Beogradu, Kini, a od ranije to rade Britanci, Amerikanci… Očito, projekat transplatacije materice, nakon Švedskog uspjeha, pokreće se na globalnom nivou.

Osnovna svrha ovog zahvata je vratiti plodnosti kod ženskih pacijentkinja koje, uglavnom, funkcionalnu matericu nemaju zbog liječenja od raka i urođene mane.Prije ovakvog uspješnog načina, žena koja nema funkcionalnu matericu mogla je genetički postati majka jedino preko majke-surogata.

Nataša Bursać, se u „Lolamagazinu“ pita nakon uspješne transplatacije materice kod žena, da li je trudnoća sve manje samo ženska stvar? Ona dalje piše:

  • Žena koja je dobila matericu transplantacijom, od dobrovoljne donatorke koja je preminula, rodila je zdravu bebu. I to je ujedno prvo takvo prijavljeno rođenje u svijetu.

Operacija, detaljno opisana u javnosti, pratila je još 10 takvih pokušaja u SAD, Češkoj i Turskoj. Ovo je prva uspješna. A pomogla je jednoj ženi da rodi usprkos činjenici da je (bila) neplodna.

Još od prve transplantacije materice, mišljenja su podijljena, o tome koliko je sama operacija rizična, pa tek onda i uspješna. Jednako tako, da li ovo znači relativizaciju pitanja trudnoće, kao fundamentalno “ženske stvari”?

Vještačka materica

Dodatno se postavlja i izuzetno komplikovano pitanje feminizma. Da li je sav ovaj trud koji je rezultovao jednim “medicinskim čudom” tek još jedan pokazatelj tumačenja uloge žene u društvu, u čijem se strogom centru nalazi rađanje i majčinstvo? Da li je to nova, preformulisana verzija stare definicije uloge žene? I da, ukoliko žena ne može da rodi, uopšte nije dakle to – žena?

Postoji opasnost da se ova kritika odnosi na sve žene, a ne samo one koje su neplodne, ukazala je društvena istoričarka Naomi Fajfer (Naomi Pfeffer).

Ove tenzije nisu novina, naravno. S druge strane, staru ideju vještačke materice, koja se proteže iz 20-ih godina prošlog vijeka, su objeručke prihvatili progresivci, koji su je vidjeli upravo kao oslobađanje žene te “uloge”.

Nadalje je i tokom 1970-ih, Šulamit Fajerston (Shulamith Firestone), autor “Dijalekta polova” (The Dialectic of Sex), naglasio da tek ovom relativizacijom rađanja, žena može da oslobodi društvenih stega te obezbijedi put ka jednakosti. Drugi, pak, smatraju da će taj koncept vještačke materice omogućiti muškarcima da kontrolišu moć rađanja, koja je, uslovno rečeno, u ženskim rukama, te vide ovo kao pokušaj da se ženi uskrati prirodno (isključivo) pravo – rađanje i majčinstvo.

U međuvremenu medicina zanemaruje ova (suštinska) pitanja i fokusira se isključivo na dodatni razvoj ove opcije.

Istini za volju, neplodnost je problem 10% žena u reproduktivnoj zrelosti širom svijeta. Pacijentkinja iz gore pomenute studije, 32-godišnjakinji rođenoj bez materice, usljed tzv. Mayer-Rokitansky-Küster-Hauser sindroma, presađena je materica 45-ogodišnjakinje koja je rodila troje djece prirodnim putem, a umrla je od srčanog udara.

Mayer-Rokitansky-Küster-Hauser sindrom zadesi jednu u 4.500 žena, a u suštini predstavlja nemogućnost materice da se razvije. Ali gdje priroda zakaže, nauka uskače. Problem je “tek” u izolaciji problema  i stavljanju jasne granice na koga se odnosi.

Ali, da li ovo sada znači da će trudnoća biti potencijalno dostupna i, recimo, trans osobama i da će donijeti potpuno novu stukturu porodice, a samim tim, u konačnici, i društva? Jedan od najvećih izazova koji slijede nesumnjivo će biti i taj kako će javnost shvatiti i prihvatiti ove opcije.

–             Ljudi ne poistovjećuju sebe sa svojim bubrezima –  rekao je doktor Alan (Allan) D. Kirk, načelnik hirurgije “Duke University Health System”, koji doduše nije bio uključen u ovo istraživanje. On, dakle, isključuje rizik, ali i društvenu, kao i biološku relativizaciju nastanka života.

–             Ali smo naučili da je transplantacija lica i ruku drugačija. Da li je materica nešto isuviše lično ili je pak organ kao i svaki drugi?”, naglašava on.

 Muška trudnoća

Transplantacije materice živih donora su do sada bile uspješene; najmanje 11 beba je na taj način rođeno još od 2013. godine. Ali procedura transplantacije materice preminule donatoke koja je pri tom sposobna za održavanje života bi mogla biti značajna u domenu transpalntacije organa. Mogla bi, jedanko tako, biti i potpuno nova dimenzija visokorizične trudnoće. Jer, rizik je u ovom slučaju bio veći nego ikada. I po majku i po dijete.

Čini se i po porodicu. I po društvo. Ili se samo čini…

Naučnik koji je bio vođa medicinskog tima u Švedskoj Mats Brannstrom kaže da mu je inboks preplavljen.

–             Dobijam e-mailove iz cijelog svijeta o tome, ima i gej muškaraca koji bi željeli da jedan od njih iznese trudnoću”, kazao je.

Iako bi u teoriji transplantacija materice transrodnim ženama i cisrodnim muškarcima bila i moguća, u praksi postoje anatomske prepreke koje bi se trebalo savladati. U Ujedinjenom Kraljevstvu Zakon o priznavanju pola iz 2004. daje transrodnim ženama koje su promijenile pol ista prava kao i svim ženama.

–             Međutim, u slučaju da transplantacija materice postane klinički tretman u Ujedinjenom Kraljevstvu za žene koje ne mogu iznijeti trudnoću, mogu li transrodne žene tražiti, pozivajući se na taj zakon, svoje pravo na matericu, pita se The Independent.

Iako se na ostrvu povela žestoka rasprava o muškoj trudnoći, čak i da transplantacija materice u muško tijelo postane naučno izvodljiva, jedini način da muškarac iznese trudnoću je, kako su ustvrdili, da se vještački oplođene embrio umetne u utrobu.

U Ujedinjenom Kraljevstvu pak potpomognuta trudnoća kod muškaraca ne spada u zakonski propisanu ponudu koje klinike za plodnost mogu nuditi. Tako da bi usađivanje embriona u muškarčevo tijelo, a bez tih potrebnih dozvola, dovelo do novčanih i zatvorskih kazni.

Podsjetimo kako je gotovo 40 godina prošlo od rođenja Louise Brovn, koja je bila prvo dijete iz epruvete i da je i njeno rođenje podstaklo mnoge pravne i etičke rasprave.

Kako je transplantacija materice naučnu fantastiku unaprijedila u naučnu stvarnost, jasno je da nas reproduktivna nauka gura u nepoznat teritorij gdje su na testu osnovni pravni i etički principi – poput prava na pronatalitetnu slobodu kao i pravo na privatni i porodični život, nose li ta prava u sebi i pravo na iznošenje trudnoće? Takođe, ta prava obuhvataju i pitanje unisek trudnoće, komentarišu mediji.

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!