Kriju li se mitske sirene u dubinama škotskog mora?

  Prvo pominjanje sirene može se pronaći u antičkim sirijskim spisima koji datiraju iz vremena od oko 1.000 godina p.n.e., a prema kojima se smatra da je žena sa imenom Atargatis zaronila u jedno jezero sa željom da postane riba, ali transformisao joj se samo donji dio i umjesto nogu je dobila rep.

Čini se da svaki kutak ovog našeg svijeta ima svog “predstavnika” paranormalnih i misterioznih pojava. Amerika ima neuhvatljivog Bigfuta, Meksikanci se ježe na spomen Čupakabre, Transilvanija privlači turiste svojim poznatim dvorcima vampira, Engleska vrvi od duhova, a čini se da su sirene svoj dom pronašle u moru Škotske. Barem ako je vjerovati brojim izvještajima istraživača i pričama stanovnika koji su daleke 1830. Godine imali priliku da se uvjere u postojanje ovog mitskog stvorenja.

 Kamenom na sirenu

Grupa mještana sakupljala je morske alge na zapadnoj obali ostrva Benbecula, kada im je pažnju skrenulo neobično kretanje u hladnom i sivom moru. Stvorenje nalik na ženu, kao da je plesalo među valovima. Samouvjereno se kretalo u nemirnom moru, vješto plivajući i izvodeći salta pred zaprepaštenom gomilom.

Jedan izvještaj iz tog perioda glasi:

“ Prije nekih sedamdeset godina, grupa mještana je sakupljala morske alge na ostrvu Benbeculi. Jedna od žena sišla je do grebena kako bi oprala noge prije nego što obuče čarape, I tada je čula pljusak u mirnom moru. Podigla je pogled I ugledala stvorenje u obliku žene koje je bilo udaljeno tek nekoliko metara od obale. Uznemirena, žena je brzo pozvala svoje prijatelje. Sirena se nije uplašila. Brzo je plivala u svim smjerovima i skakala iz vode izvodeći savršena salta. Nekoliko muškaraca je zakoračilo u vodu kako bi je uhvatili, ali ona se brzo izmakla njihovim rukama”.

Tada je jedan dječak uzeo kamen i pogodio je direktno u glavu. Morsko biće je ispustilo bolan vrisak nakon čega je nestala ispod bijesnih valova, Gomila je ostala na obali još neko vrijeme čekajući da se sirena ponovo pojavi, ali na površinu nije ništa više izlazilo.

Torzo djeteta, riblji rep umjesto nogu

Nekoliko dana kasnije, nekoliko kilometara sjeverno, na obali mjesta zvanom Culle Bay, pojavilo se nešto krajnje bizarno.

“Gornji dio stvorenja ličio je na torzo dobro uhranjenog četverogodišnjeg djeteta, s nenormalno razvijenim grudima. Kosa je bila duga, tamna i sjajna, a koža bijela, meka i nježna. Donji dio tijela, gdje bi trebale biti noge, bio je poput velikog repa lososa, ali gladak bez ljuski. Ljudi iz svih krajeva zemlje došli su kako bi vidjeli ovo neobično stvorenje, i bili smo jednoglasni u mišljenju da je riječ o pravoj sireni”, navodi se u izvještaju.

Šerif okruga Duncan Shaw je pozvan da istraži ovaj slučaj, a na kraju je I on sam zaključio da se radi o tijelu sirene. Ne znajući šta drugo učinitio, Shaw je naredio da se tijelo zamota u plašt I stavi u posebno izrađen kovčeg, nakon čega je ono navodno pokopano na obali, nedaleko od mjesta gdje je I pronašeno. Sahrani su prisustvovali brojni mještani ostrva.

Nažalost, ako je ikada I bilo nadrgobnog spomenika, isti već odavno ne postoji, a s obzirom na popularnost ove priče, mnogi I danas vjeruju da se tamo negdje kriju posmrtni ostaci sirene.

Ples u valovima

U novinama Paisley Herald & Renfrewshire Advertiser iz 1869. Godine spominje se i sljedeći izvještaj:

“ Sirene su bile prilično časta pojava na obali poluostrva Caithness na sjeveru Škotske. Ljudi sui h često viđali 1809. godine, a jedno od najboljih svjedočenja dolazi od Elize Mackay, kćerke ministra Reaya, koja je vidjela sirenu dok je obalom šetala sa svojom prijateljicom, gospođicom Mackenzie.

Dame su uživale u šetnji kada su ispred sebe na jednoj stijeni ugledali troje ljudi kako sa strahom posmatraju nešto u moru. Bila je to ljudska figura koja je plutala u vodu. Glava, ruke i vrat su bili jasno vidljivi. Ten je bio srebrenkast, prsti dugi i mršavi, a oči sive. Kosa je bila duga, zelenkasta i masna. Više puta je zamahnula rukama iznad glave kako bi otjerala galebove koji su lebdjeli oko nje.

Više od sat vremena su posmatrali sirenu kako se igra u osunčanim valovima, kako skače iz vode poput delfina I pokazuje svoj sjajni zelenkasti rep. Izgledala je kao da pleše. Bila je udaljena od njih tek nekoliko metara. Zatim je iznenada kao što se I pojavila, nestala ispod površine.”

“Evropljanka s ribljim ljuskama”

Žive li sirene oduvijek u vodama naše planete? Možda su stvarno i postojale u pradavnim vremenima kada su iznenada nestale u najdubljim vodama morskog ponora. Njihova propast možda je posljedica iste katastrofe koja je dovela do uništenja dinosaura? Teorija je fascinantna, a u nju treba naprosto vjerovati, kao što se vjeruje u vjerske dogme.

 

Nakon bezbrojnih istraživanja, suočeni sa različitim slikarskim i skulpturskim ostvarenjima tih čudesnih likova što stoljećima nadahnjuju maštu umjetnika, zatim sa neobičnim pričama mornara i ribara, naveli su naučnike da stvar pojednostave do mjere da bi proglasili sirene vrstom ribe, štoviše vrstom morskog sisavca – morske krave ili dugonga.

Zapise o sirenama i o vodenjacima možemo naći već u antičkim pisanim dokumentima. Ova bića javljaju se kao središne ličnosti mnogih mitova i priča kod različitih naroda. Ako je vjerovati i nekim savremenim svjedočanstvima, morske dubine i danas kriju nimfe, kako su ih stari Grci smatrali, božice drugog reda. Tako je južnoafrički dnevnik Pretona News 20. decembra 1977. godine objavio vijest o sireni nađenoj u jednom odvodnom kanalu u Limbali Stageu kod Lusake. Svjedočanstva su bila suprostavljena i teško je bilo zaključiti šta su svjedoci zaista vidjeli. Prema svemu sudeći sirenu su otkrila djeca, a vijest se munjevito proširila i okupilo se mnoštvo. Svjedoci su ispričali reporteru da je stvorenje “gledano sprijeda nalikovalo na neku Evropljanku, dok je ostatak tijela odgovarao, završetku ribe i bio je pokriven ribljim ljuskama”.