Korparstvo je ljubav i zanimanje Halila Baručije iz sela Skradno kod Busovače: Ne znam ti ja besposlen sjediti, moje ruke išću da nešto urade!

Nikad dokon ne sjedim

Nikad dokon ne sjedim

Nemam potrebe da vičem, moja roba se saam nudi – veli ovaj starina koji preko 5o godina plete krošnje i pravi brezove metle

Prepoznaju ga mnogi vozači koje u mjestu Kaonik raskrsnica saobraćajnice usmjerava prema Zenici ili Busovači. Tu, na jednom od proširenja, gdje nikome ne smeta, njegovo je radno i prodajno mjesto. Nadomak njegovih ruku su njegove rukotvorine: brezove metle, sepeti, korpe za drva, obložene staklene boce…

Mušerijama i radoznalim prolaznicima predstaviće se kao Halil Baručija iz busovačkog naselja Skradno. Veli uz smješak koji razvedrava staračko lice:

– Nemam potrebe da vičem, moji proizvodi se sami nude. Biraj, po volji!

Zanat neda ogladniti

Dobročudni starina Halil veli kako je još kao dječak, gledjući kako njegov otac radi, naučio zanat i počeo plesti krošnje i evo to radi i dan danas. Prisjeća se kako je u njegovom selu gotovo svaki odrasliji muškarac znao isplesti sepet ili krošnju kako je još neki zovu.

– U moje vrijeme bilo je pomalo sramota ne znati neki zanat, makar isplesti krošnju, odsjeći drvo i zapeti vile, sklepati grablje ili neki drugi halat, jer sve što se uradilo koristilo je gotovo isključivo za kućne potrebe – veli starina i dodaje kako se preko pedeset godina bavi ovim zanatom koji mu, postarost, valja „suhoga zlata“.

Halilove rukotvorine

Halilove rukotvorine

– Zalud se ne kaže kako zanat ogladniti ne da. Ko bi rekao da će mi zatrebati i u ovim godinama?

Po cijelom dunjaluku    

Halil porani iz svog sela, zaprti se svojom „robom“, pa haj, do Kaonika. Veli, kada je lijepo vrijeme zna osvanuti na cesti. Zašto rani?

– Ranim, da ne dangubim. Ne znam dokon sjediti i moje ruke prosto iću da nešto urade. Ponesem sa sobom i halat, pa pletem dok auta prolaze. Za uhar je svaka korpica i svaka para – kaže i dodaje kako ima razne mušterije.

– Je'ni kupuju moju robu kao suvenire, za vitrine, a je'ni hoće da ih koriste za ličnu upotrebu. Helem, svako uzima što voli, a mojijeh korpi, sepeta, metli i obloženih flaša, ima po cijelom dunjaluku.  Dospjeli su, čujem, nije šala, do daleke Amerike.

brezove-metleHalat i pogodno drvo
Za ovaj zanat su ti najpotrebnije ruke koje znaju plesti i glava koja zna smisliti šta ho'š, a halat je jednostavan: malo žice, lakši čekić, koji ekser. Važno je odabrati pogodno drvo, a najbolja je brezovima za metle, a ljeskovina za sepete. Eto, u tome je cijela mudrost – kaže Halil iz sela Skradno.

(aura.ba/arhiv Aure/Mustafa SMAJLOVIĆ )

Komentari

komentara