Koristi grupne terapije: LAKŠE JE KAD SE PROBLEMI PODIJELE

Dobit od grupne psihoterapije mogu imati ljudi koji su u istoj situaciji, npr. grupe u kojima su članovi oboljeli od karcinoma, grupe žena koje su doživljele zlostavljanje, zatim ljudi koji imaju ozbiljne emocionalne probleme (depresija), razvojni problemi… Grupe posebno pogoduju onima koji imaju interpersonalne probleme i probleme u intimnim odnosima.

Piše: dr. Vahida Djedović, psihoterapeut

Kada u intervjuu članova koji se jave na psihoterapiju, osjetim za kojeg člana bi bilo dobro da dolazi u grupnu psihoterapiju, uglavnom negoduju:

„Ja ne mogu pričati o svojim problemima pred drugima.“ „Ja sam ugledan član društva. Ne želim da drugi znaju da dolazim na psihoterapiju.“ „Mislim da drugi neće razumjeti moje probleme.“ „Ali, moj problem je specifičan.“ „Ja ne funkcionišem u grupi.“, samo su neki od izgovora, koje potencijalni kandidati navode za primjer.

Istina, nije lako susresti se sa osam para očiju (koliko članova broji grupa), kada pričamo o svojim depresivnim epizodama, seksualnim disfunkcijama, strahovima od pauka, prevarama, izdajama, ljenošću…, jer strah od fantazija da su naši problemi posebni i nerazrješivi uglavnom se susreću u grupnim psihoterapijama.

Grupna psihoterapija je zapravo slika vanjskog svijeta, slika društva, zajednice, porodice i nudi nam mogućnost da govorimo o različitim temama, ali i viđenje drugih članova, nas samih. Puno je lakše podnijeti konfrontaciju jednog, odnosno psihoterapeuta u individualnoj terapiji, nego konfrontaciju nekoliko članova odjednom.

Vid ogledala

Međuti, ako se svjesno posvetimo promjeni, grupni rad na može donijeti trajne promjene nabolje. Članov psihoterapijske grupe su ljudi približno istih godina, približnog obrazovanja, a različiti po problemima i spolu. Članovi zajednički rade na razumijevanju i prevazilaženju problema, pridržavajući se pravila grupnog rada u smislu etičnosti, povjerljivosti, iskrenosti i otvorenosti. U grupnoj psihoterapiji svaki član odlučuje kad treba da se uključi i kada treba da govori o sebi, ili nekome drugome iz grupe, dok su ostali članovi kao vid ogledala, jer reflektuju probleme ili konfrontiraju, podržavaju, usmjeravaju člana grupe koji govori o svom problemu ili o shvatanju određene situacije.

U odnosu na individualnu, grupna terapija ima puno prednosti, jer svaki član u grupi može imati pomoćnu ulogu u razumijevanju i razrješenju problema i često se, u grupnoj psihoterapiji, problem brže riješi.

Brojna istraživanja pokazuju da proces grupne psihoterapije proizvodi snažnije i trajnije rezultate za mnoge ljude, u odnosu na individualnu terapiju.

Što više vrijeme odmiče i što su više članovi zajedno, počinje da se stvara sigurnost pri izražavanju svojih emocija, a mnogi članovi sa nestrpljem očekuju iduću seansu.

U grupi najviše pomaže ako članovi govore o svojim osjećanjima, o onim što im se desilo protekle nedjelje, ali i o onome što se dešavalo na prethodnim seansama i odnos prema problemu koji su donijeli drugi članovi, ili pak odnos prema terapeutovim zapažanjima. Drugi članovi mogu reagovati na njene, odnosno njegove  riječi, davati povratne informacije, kritikovati, ohrabrivati ili sklagati se sa osjećanjima ili iznesenim stavovima nekog člana.

Tema grupe se rijetko određuje, izuzev ako se jedna grupa završava, a neki član iznosi ono što je dugo čučalo u njemu. Tada voditelj grupe može da kaže da se sljedeća grupa nastavlja sa Tanjinom pričom, na primjer.

Povratne informacije su, recimo, one kojih nema u individualnoj  terapiji, ili, ako ih ima dolaze od terapeuta.  Povratne informacije u grupi mogu dovesti do toga da član postane svjestan svojih obrazaca ponašanja kroz promjenu ugla gledanja, te da usvoji konstruktivnije reakcije.

Grupna psihoterapija

Dobit od grupne psihoterapije mogu imati ljudi koji su u istoj situaciji, npr. grupe u kojima su članovi oboljeli od karcinoma, grupe žena koje su doživljele zlostavljanje, zatim ljudi koji imaju ozbiljne emocionalne probleme (depresija), razvojni problemi… Grupe posebno pogoduju onima koji imaju interpersonalne probleme i probleme u intimnim odnosima.

Interakcije u grupi omogućuju članovima da identifikuju problem, da dobiju povratnu informaciju, da promijene obrasce ponašanja. Najveća prednost grupne psihoterapije jeste što ona radi po principu „sada i ovdje“ što znači da je voditelj dužan interpretirati sadržaj koji grupa donese i vratiti ga u prostor „sada i ovdje“, na primjer: na koga se ova priča odnosi, šta nam donosi ovaj sadržaj, kome je namijenjen i tako dalje, a sve u ovisnosti od manifestnog sadržaja.

Terapet je odgovoran za grupu i svaki terapet treba da posjeduje diplomu iz grupne psihoterapije. Obrazovanje za grupnog terapeuta traje četiri do pet godina u ovosnosti od psihoterapijskog pravca.

Terapet mora biti osposobljen da prima i razumije signale iz grupnog procesa i da ih u pravo vrijeme interpretira. Ako je grupa dugotrajna i ako članovi sami rade i imaju dobre interpersonalne odnose, terapet se treba držati po strani kako bi članovima omogućio da osjete njihovu sposobnost vladanja situacijom.

Međutim, dešava se da članovi žele napraviti podgrupe, onda terapet treba da se uključi, da ih vrati u situaciju „sada i ovdje“ i onemogući njihov naum. U ovakvim situacijama, uz sposobnog terapeuta, razgovara se o razlozima stvaranja podgrupa.

Terapet također treba da bude sposoban i uključi sve članove u rad, tražeći od svakoga da kaže kako se osjeća u vezi sa datom situacijom, nekada se direktno obraćajući svakom članu, a češće indirektno.

Kada se pojavi konflikt u grupi, terapeut ne zauzima ni jedni stranu, već treba da ohrabri cijelu grupu da razgovaraju o toj temi, na način koji vodi razumijevanju zašto se konflikt pojavio.

Iznad svega, zadatak terapeuta je da grupi pomogne da se razviju u jednu kohezivnu jedinicu.

 

 

error: Content is protected !!