Koralni zamak u Floridi životno je djelo nesretno zaljubljenog imigranta Edvarda Lidskalnina: Kamene blokove od trideset tona dizao pjesmom?!

Za izgradnju Koralnog zamka bilo je potrebno obezbijediti više od hiljadu tona kamena i koralnih stijena koji su težili i do trideset tona. I sve to je trebao bez ičije pomoći premjestiti čovjek nešto viši od metar i po, i težine od 45 kilograma, koliko je Edvard imao za vrijeme ovog nevjerovatnog poduhvata!

U Homesteadu, Florida, nedaleko od Miamia, nalazi se jedna od najfascinantnijih građevina na svijetu. Koralni zamak zapravo nije dvorac, niti je napravljen od korala, ali ga i uprkos tome porede sa građevinskim čudima poput Stounhendža, grčkih hramova, pa čak i piramida u Gizi.

Njegova veličanstvenost leži u jednoj činjenici – zamak je djelo jednog čovjeka, Edvarda Lidskalnina, letonksog imigranta koji je na ovoj izvanrednoj građevini radio do kraja svog života.

Besmrtni zavjet ljubavi

Iako su muškarci od davnina sami gradili svoje kuće, izbor  materijala koji je Edvard koristio ga izdvaja od majstora iz prošlosti. Za izgradnju Koralnog zamka bilo je potrebno obezbijediti više od hiljadu tona kamena i koralnih stijena koji su težili i do trideset tona. I sve to je trebao bez ičije pomoći premjestiti čovjek nešto viši od metar i po, i težine od 45 kilograma, koliko je Edvard imao za vrijeme ovog nevjerovatnog poduhvata!

Postavlja se pitanje šta je Edvarda natjeralo da krene sa ovim epskim poduhvatom. Naime, u brošuri koju danas mogu proičitati mnogobroji tursiti koji posjećuju ovo mjesto, navodi se da je Koralni zamak zapravo simbol besmrtne ljubavi, s kojim se može porediti jedino Tadž Mahal. Kako se ispostavlja, Edvarda je pred oltarom ostavila 16-godišnja vjerenica jer je bio prestar i presiromašan. Duboko povrijeđen, ali i dalje ludo zaljubljen, nesretni Edvard je posvetio ostatak svog života gradnji dvorca u njenu čast, nadajući se da će mu se jednog dana vratiti.

Želja mu se nažalost nikada nije ostvarila. Godine 1951., umro je od infekcije bubrega, a stručnjacima ni dan danas nije jaso kako je jednoj osobi supjelo da bez pomoći mašina izgradi jednu tako nevjerovatnu građevinu.

Edvard pored mašine koju je koristio

 Radio po noći i bez svjedoka

Procjenjuje se da je u izgradnju kula i zidova iskorišteno oko hiljadu tona koralnog kamena. Dodatnih 100 tona je bilo potrebno za izgradnju namještaja i umjetničkih objekata:

  • Obelisk kojeg je Evdard podigao ima čak 28 tona
  • Zid koji okružuje Koralni zamak visok je preko dva metra
  • Kameni polumjesec postavljen je na zidu visine od šest metara
  • Zapadni zid čuva divovska kapija od devet tona
  • Najteži komad stijene koji je iskorišten za izgradnju je težak čak 35 tona
  • Neki komadi kamena su duplo teži od najvećih kamenih blokova koji su korišteni za izgradnju Velike piramide u Gizi

Nakon lutanja Kanadom i Amerikom, Edvarda je zdravlje natjeralo da se skrasi na Floridi. Slomljenog srca, sa izgradnjom je počeo 1920. godine. Početkom 1936., kada je politika raspodjele migrantskih smještaja zaprijetila da ugrozi njegov projekat, Edvard je prenio svoj dom u Homestead, gdje ga je i dovršio.

Dakle, kako je Lidskalnin uspio privesti kraju ovo građevinsko čudo ostaje misterija i iz razloga jer ga niko nije vidio kako radi! Tih i povučen, Edvard je radio po noći, obasjan samo svjetlošću svjetiljke. Zbog toga i nema vjerodostojnih svjedoka koji bi mogli ispričati kako je ovaj sitni i krhki čovjek uspio premjestiti ogromne kamene blokove.

Vremenom su se pojavile brojne čudne priče i teorije koje su nastojale da logički objasne Koralni zamak, a s obzirom da nema svjedoka koji bi ih osporili, svaka od njih je vrijedna razmatranja.

 Tajna umrla sa majstorom

Jedna od teorija kaže da su neki radoznali susjedi uspjeli vidjeti kako je Lesdkalnin premještao divovske stijene. Pričali su kako bi Edvard stavio ruke na stijene i počeo pjevati, nakon čega bi stijene počele levitirati u zraku.  Drugi su tvrdili da je Edvard zapravo vrač sa velikim magijskim znanjem te da je tako uspio dovršiti svoje životno djelo.

Na pitanje kako je mu je uspjelo da završi zamak, Edvard bi odgovarao da je koristio polugu i gravitaciju, slično onome što su koristili Egipćani za izgradnju priamida. Također je tvrdio da je uspio pronaći način da manipušliše magnetima i elektricitetom što mu je olakšalo rad.

Da li je Edvard namjerno svoj uspjeh pokušao objasniti magnetizmom u želji da svemu doda malo misterije? Da li je koristio istu metodu kao stari Egipćani ili je kamenje teško nekoliko tona dizao nekom magičnom pjesmom? Odgovor na ovo pitanje vjerovatno nikada nećemo dobiti, jer je Edvard svoju tajnu 7. decembra 1951. godine odnio u grob.

Danas je Koralni zamak veoma popularna turistička atrakcija, a Edvardova priča i sudbina je inspirisala čuvenog Bili Idola da napiše hit pjesmu Sweet Sixteen.

Edvardova nesuđena draga