Kontakt očima: ŠTA ĆE SE DOGODITI AKO NEKOGA GLEDATE U OČI 9 MINUTA I 57 SEKUNDI?

Više nam ne trebaju ni opijati da bismo se osjećali „opijeno” – samo prijatelj kom ne smeta da se gledate u oči tačno 10 minuta.Da, dobro ste pročitali, prema istraživanju, zbog dužeg gledanja u nečije oči mogu vas obuzeti halucinacije i disocijativno stanje. Ali upozoravamo vas, ako želite da ispitate istinitost ove studije, nastavite na vlastitu odgovornost.

Naime, gledanje u nečije oči može izazvati čitavu zbrku različitih osjećanja. Ako je to osoba koju volite, vjerovatno ćete dobiti leptiriće kad vas pogleda. Ako stranac bulji u vas, vjerovatno ćete se osjećati nelagodno ili preplašeno.

Kontakt očima je snažan i otkriva mnogo više o nama nego što bismo mogli i pomisliti. Ali sigurno možemo reći da nikada niste „zadržali“ nečiji pogled duže od nekoliko prolaznih sekundi – zapravo, „tačna“ količina trajanja kontakta očima prije nego što postane previše neugodna je 3,3 sekunde.

Ali šta se dogodi kad u nekoga zuriš 9 minuta i 57 sekundi (stvarno precizno!) ili duže od toga?

Prema studiji iz 2015, obuzmu vas halucinacije i disocijativno stanje. Dakle, ako tražite način kako da se osjećate „opijeno“, čini se da vam je potreban samo uporni kontakt očima.

“Studija, koju je proveo Đovani B. Kaputo sa Univerziteta Urbino u Italiji, okupila je 20 osoba (od kojih su 15 bile žene) pri slabom osvjetljenju, što je „omogućilo detaljnu percepciju finih crta lica, ali umanjilo percepciju boja“, kazao je Kaputo.

Zatim je zamolio deset parova da gledaju jedno drugom u oči 10 minuta. Kaputo je takođe osnovao kontrolnu grupu od 20 ljudi koji su se suočili sa zidom umjesto druge osobe. Nakon isteka 10 minuta, učesnici obje grupe izvijestili su o svojim iskustvima kroz upitnike koji su postavljali pitanja o potencijalnim disocijativnim stanjima, kao i o licu njihovog partnera, otkrivajući da je veća vjerovatnoća da će oni u grupi ljudi koji gledaju jedno drugom u oči osjetiti „simptome disocijacije, dismorfne percepcije lica i ukazivanje čudnih lica nalik halucinacijama“.

Disocijacija se događa kada se osoba odvoji od stvarnosti. Dok se disocijativni simptomi obično razlikuju, za one u studiji simptomi su uključivali „smanjeni intenzitet boje, zvukove koji se čine tišim ili glasnijim od očekivanog, te osjećaj da postaju razmaknutiji jedni od drugih“. S druge strane, „pričinjavanja čudnih lica“ uključivala su deformisane crte lica, čudovišta, aspekte vlastitog lica na licu partnera ili lica rođaka.

Prema Kaputu, čudni simptomi mogu imati veze s „povratkom u stvarnost“ iz disocijativnog stanja izazvanog čulnom deprivacijom“. Pretpostavio je da su „ukazivanja čudnih lica“ uzrokovana „psihodinamičkim“ projekcijama nesvjesnih značenja subjekta u lice drugog“.

error: Content is protected !!