Konjičanka Jasmina Sofić, diplomirana ekonomistica čije vrijedne ruke izrađuju i najzahtjevnije figurice od polimerne gline: Što vidi i zaželi, rukama oblikuje!

Prije godinu dana, a u nedostatku posla u svojoj struci, Jasmina počinje ukrašavati šoljice i praviti figure od polimerne gline.

Najbolji posao je onaj koji radimo s ljubavlju, pa makar nam ne bio struka. A kako je u našoj zemlji nakon stjecanja određenog zvanja, vrlo često teško naći posao za koji smo kvalificirani, sve je više onih koji za egistencijom odlaze pod sunce tuđeg neba. Rijetki ostaju i okušavaju se u nečemu drugomu. Među njima je i Jasmina Sofić. Ova 27-godišnjakinja iz Konjica je po zanimanju diplomirani ekonomista. U razgovoru za Auru ispričala je kako se našla u poslu s ukrašavanjem šoljica i izradom figurica od polimerne gline…

-Uvijek sam bila kreativna osoba. Još od djetinjstva sam gledala kreativne emisije i pravila razne stvari. Takođe, lijepo crtam i uvijek sam crtala sestri ono što joj je bilo potrebno za školu. U svojoj sobi imam uramljenu jednu svoju sliku koju sam nacrtala još u osnovnoj školi. Uglavnom,u jednom periodu sam željela da upišem arhitekturu jer me to privlačilo ali sam odustala. Iako lijepo crtam nikada sebe nisam vidjela kao slikara. Bilo je tu uvijek nešto više – prisjeća se Jasmina svojih početaka.

I onda, prije oko godinu dana, a u nedostatku posla u svojoj struci, Jasmina počinje ukrašavati šoljice i praviti figure od polimerne gline.

-S obzirom da sam imala dosta slobodnog vremena, željela sam ponajprije, popuniti nečim konkretnim to vrijeme. Nije dolazilo u obzir da po cijeli dan spavam ili gledam filmove. Nema posla pa šta, naučit ću neki jezik ili nešto iz široke palete rukotvorina – odlučila sam.

I tako se želja za korisnim radom i ona ljubav ka kreativnosti iz najranijeg djetinjstva, objedinila u Jasminin, prvo hobi, a danas, biznis.

– Prije godinu dana, listajući Pinterest, ugledala sam šolju i na njoj je bila figura. Na prvu sam bila oduševljena. Nisam uopšte znala od čega je ta figura napravljena. Sjela sam i počela guglati. Nakon pola sata imala sam sve informacije. Saznala sam da je to polimerna glina i gdje je mogu kupiti. Znala sam da je to to. Nikada prije nisam radila sa glinom ali sam znala da imam dara za to i da ću sigurno savladati tehniku. Nakon nekoliko dana otišla sam u Sarajevo i nabavila materijal. Moja prva šolja nije bila savršena ali ja sam bila ponosna. Ipak, počeci su to. Ali, svaka naredna šolja je bila sve bolja i bolja. Kada su moji prijatelji vidjeli te šolje, odušvili su se. Na njihov nagovor pravim i stranicu gdje predstavljam svoje radove. Malo me bilo strah reakcija, kako će neko prokomentarisati moje šolje, ali, sve je bilo super, bez negative. Bilo je i straha i dvojbe oko toga da li ću uspjeti ispuniti želje kupaca. No, svi su zaista bili oduševljeni.

-Uglavnom, isprva je to baš bio hobi, a danas, godinu dana nakon moje prve šoljice, mogu da kažem da idem ka tome da ovo postane pravi biznis.Dodatni plus je to što se ovakav način ukrašavanja šoljica razlikuje od crtanja na šoljama i samim tim je ovakav način ukrašavanja interesantniji. Dakle, razlika je u tome što morate napraviti zasebno, a potom željeni motiv na šolju zalijepiti. Samim tim je potrebno više vremena za izradu šolje koristeći polimernu glinu, a to opet zavisi od složenosti željene figure. Zbog toga smatram da je ljudima interesantniji ovakav način izrade – priča Jasmina.

Kad su u pitanju želje kupaca, najviše se traže figurice iz crtanih.

– Ljudi naručuju svašta. Od likova iz crtanih, cvijeća, životinja, automobila…Ljudi mi se većinom jave i pošalju sliku željene figure. Ja na osnovu slike pravim figuru. Takođe, kada imam slobodnog vremena ja napravim nešto po svom ukusu. Najteža figura koju sam do sada napravila je definitivno figura bicikla. Ljudi naručuju iz svih gradova BIH, a najviše šoljica sam poslala u Sarajevo i u Banja Luku – kazuje naša sagovornica.

Otkriva nam da inspiraciju pronalazi svuda oko sebe, na internetu, u knjigama, gdje god vidi nešto interesantno, Jasmina zaželi da to i oblikuje svojim rukama.
A za naše čitatelje je opisala postupak nastanka jedne ukrasne šolje.

– Prvo kupim gotovu šolju. Može biti bijela, a može i šolja u boji. Samo je bitno da na njoj ništa ne piše. Zatim pravim figuricu na šolji, dodajući dio po dio. Sve opet zavisi od složenosti figure. Ukoliko je figura složenija, treba mi više vremena za izradu. Po prirodi sam perfekcionista i pazim na svaki detalj. Koristim fimo masu, to je najpoznatija marka polimerne gline i jedina koju možete kupiti u BIH. Nakon što je figurica napravljena slijedi pečenje. Figuru pečem zajedno sa šoljom jer na taj način figura zadržava željeni oblik na šolji. Šolju pečem na 110 stepeni pola sata. Nakon pola sata šolja je gotova. Nakon pečenja šolja se treba dobro ohladiti i nakon toga polako odvojiti figurica sa šolje i zalijepiti ljepilom za šolju. Ja koristim epoksi smolu za lijepljenje.

Završni korak je lak kojim prelakiram figuricu da se sjaji. Ja uvijek ostavim šolju barem 24 sata da se figura dobro zalijepi i nakon toga šolja je spremna za slanje.

Lijepa i vrijedna Jasmina kaže da je ovaj posao ispunjava u potpunosti. Odmara, nadahnjuje…
– Kada sam neraspoložena, prva stvar koju uradim jeste da sjednem i pravim neku figuricu na šolji. Tada zaboravim na sve. Neke od mojih najljepših figurica su upravo nastale na taj način. To me ispunjava. Ispunjava me kada nekome izmamim osmijeh na lice svojom šoljicom. Čitala sam davno da je, čini mi se, neki od pjevača iz grupe Crvena jabuka pričao o nadahnuću, kako dolazi do pjesama. Pa je rekao da neko negativne emocije, stres i brige istrese na bokserskoj vreći, a da on svoje emocije ispolji pišući pjesme. I tako su nastale najemotivnije pjesme ove grupe.
Za kraj, za one koji bi da krenu njenim stopama i oušaju se u ukrašavanju šoljica i izradi figurica, Jasmina ima poruku:

-Ukoliko imate neku ideju, nikada nemojte odustati od nje. Njeno vrijeme će doći. Kad tad. Kao što Viktor Hugo kaže “Ništa nije moćnije od ideje čije je vrijeme stiglo”. Vjerujte u sebe i svoje snove. Oni će se kad tad ostvariti.

– Svaki početak je težak, ali najvažnije da vjerujete u sebe i volite to što rade. Tako će i drugi prepoznati ljubav koju ulože i kvalitet njihovih proizvoda. Od samog početka sam imala podršku svojih najbližih, što mi je dodatno davalo vjetar u leđa. Ali svima koji žele da započnu neki svoj mali biznis ili žele da imaju samo svoj hobi, neka ne slušaju negativne komentare. Držite se samo pozitivnih komentara i vjerujte u sebe, jer samo ako ste samouvjereni i drugi će vjerovati u vas. Svi smo ljudska bića i moguće je da pogriješimo, ali je i moguće ispraviti greške.

(E. K.)