Kolobraro – najukletije selo u Evropi: Mjesto gdje se bebe rađaju sa dva srca, a uroci tjeraju češkanjem međunožja!?

Istorija nesreća koje su se odigrale u ovom seocetu je izuzetno bogata. Klizišta, povrede i užasne nesreće, kao i priče o vješticama i djeca koja se rađaju sa dva srca i tri plućna krila,  samo su povećale strah praznovjernih Italijana iz susjednih gradova i sela. Kako kaže Elena Di Napoli, prokletstvo Kolabara pogađa samo turiste koji dolaze u selo

Kada čujete da se u nekom mjestu rađaju djeca sa dva srca i tri plućna krila, da se auta kvare pod sumnjivim okolnostima, te da ulicama šetaju vještice stare i po stotinu godina, najvjerovatnije ćete se svim silama truditi da takvo mjesto zaobiđete u širokom luku.

Međutim, ovakvo mjesto zaista postoji u obliku italijanskog sela Kolobraro na jugu Italije.

Italijani nerado izgovaraju njegovo ime, a policija vas neće kazniti ako vas uhvati kako vozite sto na sat nadajući se da ćete se što prije skloniti sa Kolobradovih ukletih cesta.

Uprkos jezivim pričama koje se poput tamnog oblaka nadvijaju nad ovim mjestom, turisti hrle u ovo mještace sa 1.500 stanovnika. A svakog ljeta, lokalno stanovništvo održava magični festival kako bi privukli turiste iz cijelog svijeta i pokušali im dočarati pravu istoriju njihovog šarmantnog, ali itekako jezivog gradića.

 Za sve je kriv advokat

Obližnji gradovi iz Basilicata regije odbijaju da izgovore ime ovog mjesta pa ga oslovljavaju sa „Grad“, a stanovnici koji su upoznati sa legendom od ukletih Kolobrarovih ruševina bježe k`o đavo od krsta.

Priča o prokletstvu je stara koliko i sam grad, a njegovo ime se vezuje za latinski naziv zmije – „coluber“, za koju se u skoro svim religijama vjeruje da je utjelovljenje zla. Legenda o ovom ukletom gradiću vezuje se za Biagia Virgilia, bogatog i opakog advokata koji nikada nije izgubio slučaj i koji je imao gomilu neprijatelja.

Jedne prilike dok je na sudu branio svog klijenta, kako bi naglasio svoje riječi, Biagia upire prst prema velikom lusteru koji je krasio sudnicu i govori: „Ukoliko lažem, neka ovaj luster sada padne na pod!“. Luster se istog trenutka zatresao i pao na pod. Iako niko nije povrijeđen, Biagiano ime postaje sinonim za zlu sreću, i od tog dana se nad Kolobradom počinju navlačiti crni oblaci prokletstva.

Nekada mirno selo, preko noći je postalo epicentar nesretnih slučajeva, a svaki od njih se povezivao sa advokatovim prokletstvom, čiji su potomci u strahu od osvete pobjegli iz grada. Malo nakon toga, u seoce je doputovao antropolog koji je tragao za vješticom koja bi mu skinula zle čini (vjerovao je da ga je neko pogledao „urokljivo“). Tako je upoznao La Cattre, mršavu staricu dubokih bora i pomislio da je pronašao jednu od čuvenih vještica iz Kolobrara. Međutim, ubrzo su njega i njegove saradnike zadesile neobične i teške nesreće.

Tako su advokat i La Cattre, veruje se u ovom regionu, probudili drevnu kletvu, za koju se smatra da pogađa samo posetioce Kolobrara – ne i one koji u njemu žive. Od tada, Kolabraro postaje poznat kao glavno okupljalište vještica.

Međutim, s tim se ne slaže Elena di Napoli, pra-pra-praunuka ove starice koja kaže: „Moja pra-pra-prabaka nije bila vještica već obična starica koja je možda ličila kao da se bavi magijom.“

Počeši se da zlo ode!

Istorija nesreća koje su se odigrale u ovom seocetu je izuzetno bogata. Klizišta, povrede i užasne nesreće, kao i priče o vješticama i djeca koja se rađaju sa dva srca i tri plućna krila,  samo su povećale strah praznovjernih Italijana iz susjednih gradova i sela. Kako kaže Elena Di Napoli, prokletstvo Kolabara pogađa samo turiste koji dolaze u selo.

  • S obzirom na moje porijeklo, prokletstvo mi ne može nauditi. Sve jezive stvari se dešavaju isključivo ljudima koji prvi put dolaze u selo i koji vjeruju u zlu sreću.

Zanimljiva je i činjenica da je Kolobraro jedino mjesto u ovoj regiji koje je u srednjem vijeku bilo pošteđeno napadima sarakenskih gusara koji su iz nepoznatih razloga ovo selo jednostavno zaobišli… A kako se stanovnici Kolobrara nose sa nezavidnom reputacijom, najbolje objašnjava Geatano Virgallito, koji je radi obrazovanja morao ići u obližnje selo.

  • Ovdje nema srednje škola, tako da sam morao svaki dan ići u selo Turski. Moje kolege iz razreda su me često zadirkivali i zvali me raznim nadimcima poput „Hodajuće nesreće“ i slično – objašnjava Geatano koji sada živi u Rimu.

Kolika je jaka vjera u prokletstvo Kolobrara pokazuje i činjenica da će lokalna policija gotovo sigurno „zažmiriti“ ukoliko vas vidi kako autom jurite ulicama sela u strahu od zlih sila koje bi mogle vrebati uz cestu.

Zanimljivo, muškarci iz obližnjih sela su smislili pomalo smiješnu „odbranu“ od uroka jer svaki put kad neko izgovori riječ „Kolobraro“, oni se počeškaju po međunožju, uvjereni da se tako brane od zla.

„Ovdje nema ničeg zlog“

Ima i onih koji ne vjeruju u ove legende, ali su ih iskoristili da se dobro zabave i, možda, zarade na njima. Naime, svakog ljeta u selu se održava festival gdje izvođači pričaju priče o magiji, čarolijama, nesretnim ljubavima i slavi se duga istorija Kolobrara.

Na ulazu sela se prodaju amajlije kako bi otjerale „zle sile“.

  • Kolobraro je čarobno mjesto, ako dođete ovdje, shvatićete i zbog čega“. Nalazi se na vrhu brda pored mora i ima panorame od kojih zastaje dah. Ovde nema ničega zlog. Sve ove priče proizilaze iz raširenog vjerovanja da donosimo nesreću, i te priče dolaze iz sela koji su ljubomorni na nas i oduvijek su nam zavidjeli. A zavist je zlo – zaključuje Virgallito.

Komentari

komentara