Koliko su nam zapravo slični naši kućni ljubimci: ONI USVAJAJU I ČOVJEKOVE MANE, UMJESTO DA JE OBRNUTO!

Najnovija istraživanja nedvosmisleno potvrđuju da postoji upadljiva sličnost između aktivnosti ljudskog mozga i mozga kućnih ljubimaca, pa se nameće pitanje da li su “najbolji čovJekovi prijatelji” u opasnosti da usvoje i naše mane? U očekivanju preciznog odgovora na ovo pitanje, stručnjaci preporučuju da se treba potruditi da stil života kućnih ljubimaca što manje liči na čovjekov.

Eksperimenti
Mišljenje da je pas sličan čovjeku obično se prihvata sa rezervom ukoliko potiče od njegovog vlasnika, ali ako je to izjavio neurolog koji proučava moždane funkcije kućnih ljubimaca, onda ova tvrdnja zvuči mnogo uvjerljivije. Američki naučnik Gregori Berns, sa Emori univerziteta u Atlanti, počeo je 2013. godine da proučava moždanu aktivnost pasa pomoću magnetne rezonance. Ova tehnika omogućuje da se direktno posmatraju funkcije mozga i utvrdi koje se oblasti aktiviraju kao odgovor na određene nadražaje.

Prije početka eksperimentalne faze, Berns je utrošio više od dvije godine da bi 12 pasa navikao da uđu u tunel aparata za magnetnu rezonancu i da ostanu nepomični bar 30 sekundi, što je najkraće moguće vrijeme da bi mašina mogla da snimi slike mozga u aktivnom stanju.

Bio je to veoma težak poduhvat, ne samo zbog toga što su životinje bile primorane da nose štitnike za uši, kako bi mogle da podnesu zaglušujuću buku u tunelu, nego prije svega zato što su za uspješno učešće u ovom eksperimentu morale da budu potpuno opuštene, jer u suprotnom, rezultati posmatranja ne bi bili vjerodostojni zbog uticaja stresa.

Berns je na kraju uspio da utvrdi koji se dijelovi psećeg mozga aktiviraju u vezi sa nekim nadražajem, kao što je pokret ruke koja pokazuje hranu, ili miris poznate osobe.

Na osnovu petogodišnjih istraživanja zaključio je da između čovjeka i psa postoji velika sličnost kad je riječ o ulozi jedne ključne zone u mozgu, nazvane repato jezgro, izuzetno bogate receptorima za dopamin, supstancu koja se luči u situacijama vezanim za osjećanje prijatnosti. Prema Bernsovom mišljenju, psi su u stanju da iskuse pozitivna osjećanja isto kao i čovkek.

Sličnosti
U očekivanju da nauka bolje objasni kako životinje “razmišljaju” i o čemu “misle”, tijesna veza u zajedničkom životu sa čovjekom navodi pse i mačke da sve više liče na vlasnike, kako u pozitivnom, tako i u negativnom smislu. Neka nedavna istraživanja pokazuju kako su kućni ljubimci sve više podložni gojaznosti i uticaju stresa.

U svom posljednjem izvještaju iz 2017. godine, američko Udruženje za sprječavanje gojaznosti kod kućnih ljubimaca navodi podatak da u SAD bar 60 odsto mačaka i 56 odsto pasa pati od viška kilograma. Ovaj broj je u stalnom porastu i ide u korak sa sve rasprostranjenijom gojaznošću među stanovnicima Sjedinjenih Država.

Na osnovu ovih podataka, stručnjaci iz ovog američkog udruženja nalaze direktnu vezu između suvišnih kilograma kod životinja i njihovih vlasnika koje smatraju odgovornim zbog toga što su svojim kučnim ljubimcima nametnuli sopstveni stil života.

O tome možda najbolje govori podatak da 33 odsto američkih vlasnika redovno daje svojim kućnim ljubimcima hranljive dodatke i vitamine kojima su bukvalno prezasićeni svi najvažniji prehrambeni proizvodi u Sjedinjenim Državama. A od zalogaja između obroka do bolesti izazvanih gojaznošću i nedovoljnom fizičkom aktivnošću samo je jedan korak.

Veterinarska udruženja bilježe sve više slučajeva mačaka i pasa oboljelih od osteoartritisa, visokog krvnog pritiska, dijabetesa tipa 2 i respiratornih i bubrežnih oboljenja. Ovo se pretvorilo u neku vrstu epidemije koja je posljednjih godina prouzrokovala otvaranje brojnih centara za liječenje pasa i mačaka, gdje se terapije sa trčanjem na pokretnoj traci smjenjuju sa vježbama u vodi i plivanjem, masažom, čak i ležanjem u ljekovitom blatu.

Stres
Upravo zbog toga što oduvijek žive uz čovjeka, osim zdravstvenih problema ove životinje danas dijele sa ljudima i sklonost ka strahu i stresu. Izazivaju ih nedostatak igre i vremena provedenog sa pripadnicima svoje vrste, dugi časovi provedeni u zatvorenom prostoru, u samoći i očekivanju povratka ukućana, ali i pretjerana briga vlasnika koji se prema njima ophode kao da su djeca.

Prema mišljenju Džona Bredšoua, sa Katedre za antrozoologiju, koji u Veterinarskoj školi u Bristolu proučava odose između čovjeka i životinje, domaće mačke su podložne stresu, jer ih vlasnici uporno tretiraju kao pse. Vlasnici ih primoravaju da stalno budu uz njih, da ih maze, a pritom se zaboravlja da je domaća mačka, za razliku od psa koji je socijalna životinja, usamljeni lovac aktivan pretežno u noćnim časovima.

Zbog toga je posljednjih godina sve više veterinara koji se bave psihologijom pasa i mačaka i sposobni su da otklone neke poremećaje u njihovom ponašanju kao i u ponašanju njihovih vlasnika.

Poremećaji
Negativan uticaj čovjeka na životinje iz njegovog najbližeg okruženja ogleda se i u formiranju rasa. Tako dalmatinski pas može da dođe na svijet bez čula sluha, koker spanijel i koli mogu da postanu žrtve atrofije mrežnjače, genetske bolesti koja izaziva sljepilo, njemački ovčar i zlatni retriver često pate od displazije, degerneracije skeleta koja vodi artritisu i izaziva hramanje, dok buldozi i svi brahiokefalni psi, to jest, oni sa spljoštenom njuškom, pate od oboljenja disajnih organa i kardiovaskularnih problema.

To su samo neke posljedice vezane za selekciju kroz parenje u srodstvu, kako bi se dobile rase sa najpoželjenijim fizičkim osobinama. Šar-pej, na primjer, ima nabore na koži dva ili tri puta veće od normalnih, zbog čega je podložan hroničnom dermatitisu, pa su vlasnici ovih pasa primorani da im povremeno pregledaju nabore kako bi utvrdili da li se pojavila neka infekcija.

Za svaku rasu danas postoje precizni standardi u kojima su navedene fizičke osobine i poželjni oblici ponašanja. Srećom, odgajivači izgleda manje vode računa o estetskom izgedu, a više o zdravlju životinja, pa zbog toga daju prednost selekciji rasa sa uravnoteženim osobinama.

Komentari

komentara