Ko su posljedni sedlari u našoj domovini, pa i u regionu? Dok je konja biće i sedlarskog zanata

Zahvaljujući ljubavi prema ovom starom zanatu, ali i umjeću da se održe na tržištu još jedino rade sedlari Mirsad Hrustanović iz Travnika i Esad Helja iz Olova

 

U stara, dobra vremena, kada su brojna domaćinstva uzgajala konje, koji su uglavnom služili za vuču i prijevoz, sedlari su imali pune ruke posla. Drastičnim smanjenjem broja tih plemenitih životinja, sedlarsko – remenarske zanat je osuđen na odumiranje.

Danas u našoj zemlji rade još samo sedlara: Mirsad Hrustanović iz Travnika i Esad Helja iz Olova. Prema nekim pokazateljima oni su i posljednje zanetlije ove vrste na regionu.

 

Samostalni satler

U skromnom dućnu, smještenom nadomak glavne ulice u centru Travnika, radi stari, penzionisani sedlar Mirsad Hrustanović, gdje po potrebi navrati i njegov sin Ismir. Prema Mirsadovim riječima ovaj kožarski zanat bi trebao biti porodična tradicija, ali vremena se mijenjaju. Stari majstor priča:

–. Ovaj posao sam naslijedio od pokojnog majstora Franje i počeo sam time baviti 1985. godine. Izrađivao sam novčanike i sitnu kožnu galanteriju, a rat me je preorijentisao na konjsku opremu. Od 1995. godine samostalni sam satler. Ratnih godina nije bilo goriva, tako da su konji služili da prevoze teret,tako da se moglo pristojno živjeti od izrade konjske opreme.danas da bi opstali na tržištu oslanjamo se i na popularna narodna takmičenja konja u vuči balvana.

 

Horme za konje

U selu Križevići nadomak Olova, u maloj improviziranoj radnji radi Esad Helja, posljednji je kožar u olovskoj općini, ali po svoj prilici i regionu.  Esad uz pomoć svojih sinova izrađuje horme za konje, ali i brojne druge predmete. Reklo bi se, sve što se može napraviti od kože – novčanici, torbice za pištolje, kaiševe, futrole za noževe. Esad veli:

– Snalazimo se kako znamo i umijemo samo da održimo radnju i posao. Kao i svaki zanat i ovaj se voli, iako u nestanku zbog sve manjeg broja konja. Danas krenite diljem Bosne i Hercegovine, nećete pronaći više od pet gazdinstava da imaju konje. Od 1973. godine pravim opremu za konje. Uglavnom hodam po pijacama i “snimam” tržište.

Da ostane tradicija

Posljednji olovski sedlar Esad Helja kaže kada bi ponovo počinjao izabrao bi ovaj zanat koji mu je donio “dobrog hajra”. Kaže:

– Od svog rada i zanata dobro sam živio i volio bih da se ovaj kožarski zanat održi. Znanje sam prenio na sinove i oni su horni raditi, samo da ima pola, ali, nažalost, nejma. Ipak, možda se nešto promjeni da ostane radnja kao porodična tradicija.

 

Mustafa SMAJLOVIĆ/aura.ba

 

Komentari

komentara