Ko i zbog čega je mogao nanijeti zlo maloljetnom Maidu iz Kaknja: NESNOSAN SVRAB SKRIVILA JE MAGIJA!

Nisu mu pomogle injekcije, kreme i antibiotici, ništa. No, na prvom tretmanu kod Ramiza Imamovića, čudo se desilo…

Gledajući prirodni tok života, djeca u svojoj ranoj mladost se igrajući sa vršnjacima, stječu osnovna znanja i nisu opterećeni, poput odraslih, teškom svakodnevnicom. Tako je trebao odrastati i, sada već dvanaestogodišnji Maid B. iz Kaknja. No, nije. S polaskom u školu, malenom Maidu javljaju se nesnosne glavobolje.

–  Ljekari kažu migrene, psiholog kaže strah od škole. Ja uzalud tražim lijek, razgovaram s njim, vidim da voli školu. Gotovo dvije godine smo bezuspješno tragali i za dijagnozom i za adekvatanim lijekom – priča nam Sadeta, Maidova majka.

A glavobolje su, saznat ćemo u nastavku, bile tek početak Maidovih muka. Kasnije se pojavio i svrbež.

– Dijete se češalo po cijelom tijelu i bez prestanka. Kao da ima buhe – priča dječakova majka.

Liječnici su sumnjali da je u pitanju alergija. Podvrgavali su ga brojnim ispitivanjima i testiranjima, mijenjali kreme i lijekove. Nažalost, bez ikakvih rezultata. Crvene fleke su bile sve izraženije.

–  Obišli smo sve dermatologe u BiH, pa onda prešli u Hrvatsku, Sloveniju. Tragali za najboljima. Kreme su se mijenjale, tablete, čajevi. Nema šta Maid nije trošio. Ni od čega mu nije bilo bolje.

– Nakon izvjesnog vremena, nevolja nas je natjerala da krenemo i kod alternativnih iscjelitelja. Sve smo obišli, travare, aromaterapeute, hodže, viodovnjake, tarot majstore…

– Prvo smo bili kod jedne žene u okolini Srebrenika. Tamošnja vidovnjakinja je zatražila Maidovu majicu nad kojom je, navodno, izvodila nekakve rituale, no to nije pomoglo. Druga adresa je bio hodža iz Ustikoline. On je sa vodom, natočenom na devet različith izvora, pokušao izliječiti Maida, ali ni on se nije proslavio.

– Ne zna se kome je bilo teže. Maidu ili meni. Srce mi se cijepalo kada bih ga vidjela kako se sam igra, jer druga djeca ga nisu željela u društvu – Sadeta.

– Davali smo dobrovoljne priloge, sadaku, na svakom ćošku. Išli i u manastire, obilazili tekije, crkve, palili svijeću – sve, samo da nađemo lijek.

– Na izmaku snaga, umorni od razočarenja i praznih obećanja, olakšanog novčaika, jedno vrijeme smo mirovali. Prepustili su se sudbini. Međutim, nismo mogli dugo. Dječija nevolja i patnje su bile naša mora. Odlazimo i kod bioenetgičara Ramiza Imamovića. Ah kako nas je taj čovjek dočekao. A tek njegove riječi – melem za naše napaćene uši. Rekao je da zna o čemu je riječ, da se susretao s istim problemom.

– Već za vrijeme prvog tretmana, dječak je imao neobične reakcije. Grčio se, izvijao, preznojavao, plakao…. Na drugom, ali i na svim ostalim tretmanima, scene su bile jednako stravične. Ali, isplatilo se.

– Taj svrbež se povukao. Dijete je sasvim druga osoba; veseo, nasmijan, društven… U roku od mjesec dana i samo pet tretmana njegove tegobe su nestale. Kao majka definitivno vjerujem da su se čudne stvari dešavale sa mojim Maidom. Ramiz nije htio baš reći o čemu se radi, ali, naglasio je da Maidove tegobe nisu za doktora.

Iako sam silno željela saznati ko je naručilac crne magije za mog sina, nisam uspjela dobiti odgovor. Ne znam da li to Ramiz i zna, da li vidi, ipak on nije vidovnjak, već tek bioenergičar čija čista bioenergija i magiju otklanja.

– Rekao mi je da će se jednog dana sve samo razjasniti. U ovom trenutku bilo bi krajnje opasno bilo šta kazati, jer majčinska ljubav i borba za dječije zdravlje mogla bi u meni pobuditi i želju za osvetom.

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!