Kineski običaji: AKO MUŠKARAC ILI ŽENA UMRU NEOŽENJENI, VJENČAVAJU IH S DUHOVIMA!

U ruralnim kineskim provincijama kao što su Šansi i Henan prilično je uobičajeno da se dvije preminule duše vjenčaju, ili da se živa osoba uda za duha. Ali zašto bi neko želio tako nešto?

Vjerovanje u zagrobni život je veoma snažno u Kini. Živi rođaci dužni su da prinose ponude duhovima svojih predaka kako bi bili sigurni da su sretni i dobro zbrinuti u slijedećem životu.

Ako muškarac ili žena umru neoženjeni, vjeruje se da će u zagrobnom životu biti usamljeni. Roditelji će ugovoriti brak duhova ne samo zato što vole svoju djecu i žele da ih poštede usamljenosti, već i zato što se plaše da će se nesretni duh vjerovatnije vratiti i progoniti ih.

Bi-Bi-Si je 2016. izvijestio da su brakovi sa duhovima bili posebno popularni u Šansiju jer su mnogi neoženjeni muškarci izgubili živote u industriji rudarstva uglja. Pronalaženje nevjeste za njihovog pokojnog sina za zagrobni život bio je način da mu se nadoknadi što je umro mlad dok je radio da bi izdržavao porodicu.

Prema jednoj legendi, nesretni duh bi mogao izazvati bolest u porodici kao znak nezadovoljstva. Ako se rođak razboli relativno brzo nakon sahrane i za njegovu bolest nema lijeka, može navesti porodicu da potraži supružnika pokojniku.

Iako bi moglo biti primamljivo misliti da pokojnik ne može imati djecu, to nije u potpunosti tako.

Ako je preminuli muškarac naknadno oženjen, onda porodica može usvojiti nasljednika za njega. Poželjno, brat pokojnika će dodijeliti jednog od sopstvenih sinova za nasljednika. Kada se to uradi, sin će naslijediti udio svog novog oca u porodičnom imanju, ali takođe mora dati odgovarajuće ponude svom usvojenom ocu.

U nekim krajevima, neoženjeni muškarac ne može biti sahranjen na istoj parceli sa svojom porodicom jer je osramotio svoje pretke time što nije nastavio njihovu porodičnu lozu.

S tim u vezi, neudatim ženama može biti uskraćena zvanična sahrana. Brak duhova između dvije pokojne duše ijrešiće oba ova problema i omogućiti odgovarajuću sahranu sina i njegove nove žene, donoseći utjehu objema porodicama.

Dok se vjenčanja duhova obično sprovode između dvoje umrlih ljudi, postoji mnogo onih koji se zaključuju između žive osobe i pokojne.
Neudate žene u nekim dijelovima Kine smatraju se ne samo sramotnim već i teretom za njihove porodice. Društvo ih može izbjegavati. Brak sa pokojnikom će poboljšati njen položaj u zajednici i obezijbediti joj mjesto u porodičnoj kući muža.