Katarina S. iz Zagreba: Sreća mi je bila zaključana sa sedam katanaca!

Duhovni iscjelitelj Aljo

Tu bol i čežnju u suprugovim očima nikada neću moći zaboraviti. Čim bi me pogledao, oči bi mu se napunile suzama. Želio je samo jedno. Želio je postati otac. Posljednju godinu dana skoro pa nismo izlazili iz parkova. Samo bi gledao gdje ima djece i žurio da im pokloni čokoladicu, bombon ili nešto sitniša. Nekada bi mi bilo jako nezgodno. Drugi očevi su ga gledali u čudu. Za njih je bio samo stranac koji se u pijesku igrao s njihovim mališanima.

Kolaps

Deset godina smo bili u braku bez potomstva. Doduše, za zlu sudbinu koja nas snašla sami smo bili krivi. Znali smo da je to i neka vrsta Božije kazne. Čim smo sklopili brak požurili smo da skupimo što više novca i bogatstva. Kada bi njegovi ili moji roditelji pokušali da nas posavjetuju kako će biti vremena za novac ali ne i za djecu, oboje bismo se okomili na njih.

  • Naše dijete neće živjeti u neimaštini. Prvo ćemo mu sve obezbijediti sve pa ga tek onda donijeti na ovaj svijet – pravdali smo se.

Otvorili smo prvo mali kiosk, poslije njega još jedan, pa još jedan… Uskoro smo otvorili nekoliko radnji spezijaliziranih za dječiju odjeću, igračke, bižuteriju… Posao nam je išao odlično, ali nismo stizali da jedemo, budemo zajedno, izlazimo… Kupili smo jedan stan, poslije toga i drugi, ali kada je došlo vrijeme da odahnemo i napokon se skrasimo, stigli su nas belaji.

Posao je prije tri godine počeo da propada. Sreća u biznisu se topila a sa njom i bankovni računi. Međutim, to nas nije mnogo obeshrabrilo. Odlučili smo zadržati jednu radnju i započeti malo mirniji život, posvetiti se sebi i rađanju djeteta. Ali, nije išlo. Nikako nisam mogla da ostanem u drugom stanju. Nastupilo je najgore razdoblje u našim životima.

Potpuno zdravi

Svi medicinski nalazi govorili su kako je sa nama sve u redu i da smo potpuno zdravi. Vrijeme je prolazilo. Ništa mi više nije bilo važno. Ni posao, ni prijatelji, pa ni suprug. Izbjegavali smo i leći skupa. Nekako smo se otuđili a sve je to primijetila i moja svekrva.

  • Snaho, da te nešto otvoreno pitam. Sa vama nešto ne valja. Gdje nestade vaša ljubav – iznenadila me jednog dana pitanjem i posavjetovala da odemo potražiti pomoć.

Put nas je donio do iscjelitelja Alje ef. Harića. Otvorio je naše „zvijezde“ i rekao da su nam ljubav, sreća i nafaka zaključani sa sedam katanaca od sihirbaza. Četiri katanca su bačena u rijeku Savu a tri su zaključana na nekom mostu u Zagrebu. Rekao je da se ne brinemo. Sa nas je brzo skinuo zlo. Poslije toga sve je krenulo nabolje. Posao je ponovo krenuo, ja sam trudna, nosim kćerkicu. Živimo za dan kada ćemo je uzeti u naručje.

 

Komentari

komentara