Kakvu tajnu krije staro groblje u Družinovićima kod Prozora – Rame? Tamo gdje umrli pomažu živima da ozdrave

Križ u kamenu

Nije poznato ko je i kada je u groblju pokopan, ali ostalo je vjerovanje kako ispod nadgrobnih spomenika leže kosti ljudi koji su, zbog ovozemaljskog dobra kojeg su činili, bili i ostali Bogu i narodu mili

Kameni svjedoci

U prozorskoramskom naselju Družinovići, smještenom na starom putu koji se penje prema Šćitu, nalazi se jedno od najstarijih grobalja u ovom dijelu naše domovine. Smješteno je nadomak mjesnog igrališta, u gustoj hrastovoj šumi. Put do nadgrobnih nišana je zarastao u korov i žbunje. Stariji mještani ga zovu „Rkaćko groblje“.

Kameni biljezi

Nije poznato ko je i kada je u njemu pokopan, ali ostalo je vjerovanje u narodu kako ispod nadgrobnih spomenika leže kosti ljudi koji su, zbog ovozemaljskog dobra kojeg su činili, bili i ostali Bogu i narodu mili.

Hodočašće svih naroda

I danas vjernici pale svijeće

Četiri nadgrobna spomenika su pravilno raspoređena, dok su ostali zbog fizičkog ili prirodnog utjecaja promijenili položaj. Među spomenicima na kojima su uklesani križevi, nalaze se i kameni biljezi koji imaju oblike stećaka i nišana,  pa se pretpostavlja da je ovo groblje kao pokopno mjesto služilo u više više vremenskih perioda,a  najsigurnije od srednjeg vijeka do dolaska Osmanlija na ove prostore.

Narodne predaje su jedini putokaz događanja u dalekoj prošlosti. Usmenom predajom s koljena na koljeno prenosio se spomen i na ovo groblje. Kroz povijest ova mjesto su redovno hodočastili narodi svih nacionalnosti.

Katolici su plaćali misu za pokojnike i vjerovalo se kako bi se molitve i prošnje uslišale. Muslimani su učili dove za duše pokopanih vjerujući kako su bili evlije, ali jedno je sasvim sigurno da je ovo mjesto imalo svoju religioznu posebnost u životu običnih smrtnika.

Zabilježeno ostaje

Ljudi svih vjeroispovijesti, katolici, muslimani, pravoslavci, ovo „svito misto“ posjećivali su zbog različitih zdravstvenih problema, pripisujući mu nadnaravnu moć. Kazuje se kako su najčešće dolazilo zbog zdravstvenih tegoba, ali i drugih životnih nedaća. Pričalo se kako su i majke dovodile svoju djecu ako ne bi bila poslušna, ali i nerotkinje koje su molile da postanu majke.

U našem vremenu ostala je zabilježena „pripovid“ izvjesne Nevenke Jelić  – Balta, koja je kao djevojčica živjela nedaleko od groblja:

– Moju tetku su zaboljele noge, maknut nije mogla, ni ustat, a onda se ona zavituje da platiti misu za duše ukopane u groblju. Tako je i učinjeno. Dok su se vjernici iz crkve vratili kući tete je ustala na noge.

Zabilježena je i druga Nevenkina „pripovid“:

„Bio neki Zair, koji je također imao zdravstvenih problema; oči ga bolile, i nije znao šta će i doje mojoj tetki da moli na tom groblju za njega. Ona ti je hodočastila dole na groblje. I obilazilo bi se oko toga gajića u kojem su grobovi.  Nakon par dana ide Zair ponovo i nosi punu kesu svačega, kave, šećera da zafali. Kaže on teti: ‘E hvala ti moja tete, ja sam ko nov’. Ona mu reče: ‘Bogu zafaljivaj sinko’!“

„Svito misto“

I danas se može vidjeti utabana staza koja vodi u groblje u Družinovićima što je najpouzdaniji znak da nije zaboravljeno od živih. Pred jednim od kamenih spomenika, na kome je uklesan križ mogu se vidjeti svijeće koje vjernici pale za duše umrlih, a i danas kruže priče kako se na nekim od nadgromnih spomenika mogu naći metalni novci i druge dragocjenosti

Bilo kako bilo, ali tradicija ovdašnjeg čovjeka je duboko ukorjenjean u vejrovanje kako je ovo mjesto umrlih „svito misto“.

(aura.ba/Mustafa SMAJLOVIĆ/arhiv magazina Aura)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!