Kakvu moć kriju djetelina s četiri lista, ljiljan, hrast ili raskovnik!?

Biljke se kroiste u magijskim i religijskim ritualima od pradavnih vremena. Tako su različita indijanska plemena, koja su vjerovala da duh obitava u životinjama, biljkama i mineralima, te u prirodnim pojavama, razvila duhovni smjer zvan šamanizam, koji se smatra jednim od najstarijih vidova religije na svijetu.
Šamani su vjerovali u magijska svojstva biljaka. Ali i kasnije se u Evropi, naročito među narodom, čuvalo znanje o posebnim, čarobnim svojstvima raznih biljaka. Pa i danas čak i ako u to ne vjerujemo, razveselimo se kad nađemo djetelinu s četiri lista jer „to donosi sreću“.
 Djetelina s četiri lista
Vjerovanje vezano uz djetelinu s četiri lista ima istoriju dužu od bilo kojeg drugog vezano uz neku biljku. Njen izvorni naziv trifolium znači „list s tri listića“. Po nekim predanjima, na kartama se pojavila zbog svoje veze sa srećom. Mnogima je djetelina s tri listića simbol ljubavi, vjernosti i nade.


Noću se djetelina „mijenja“: listići sa strane naginju se jedan prema drugome, a srednji listić se pogiba u stav kao za molitvu. Upravo je to razlog zašto se ova biljka toliko cijeni u narodu, te zašto se vjeruje da djetelina donosi sreću i štiti protiv nesreće.
Ponekad se pronađe djetelina sa četiri listića. Svuda se ovo smatra znakom goleme sreće pa zato jedna narodna pjesma glasi:
Jedan list slavi, Jedan list bogatstvu, Jedan list vjernoj ljubavi, Jedan dobrom zdravlju…
A sve to u djetelini s četiri lista.

 Pljuskavica
Ljudi od davnina dijele tijelo od duše. Nakon smrti, znamo što se dešava s tijelom. Ali, šta se dešava s dušom ili duhom, puno je zanimljivije.
Razvijeni su posebni rituali koji su se odvijali u „čast“ mrtvih, ali ne toliko da bi se odala počast preminulom, već više iz bojazni što bi duh koji se odvojio od tijela mogao učiniti živima. Ukratko, ritual je omogućavao da se zaštiti od ljutnje mrtvih. Takođe bi se obavljali i rituali za zaštitu od zlih duhova i nadnaravnih bića.
Posebni rituali mogli su se obavljati i uz pomoć biljaka kojima su se pripisivale magične moći. Među takve biljke spada i pljuskavica (Hypericum perforatum). U anglosaksonskimzemljama je, zbog svog crvenkastog soka, posvećena Svetom Ivanu krstitelju – otud i njen nadimak „biljka svetog Ivana“.
Njen izvorni naziv Hyoericum jasno pokazuje da se smatralo kako biljka ima moć nad zlim duhovima jer se ime sastoji od dvije grčke riječi, hyper i eikon koje znače „iznad“ i „pojavljivanje“. U davna vremena ovu biljku su zvali Fuga daemonum, što je značilo da ona „tjera vragove“.
Prvim kršćanima njeni sjajni žuti listovi su predstavljali sunce. To je „dokazivalo“ da je ona bila učinkovito sredstvo protiv sila mraka i zla. Dakle, vrag i zle sile nisu imale nikakvu moć nad onima koji su nosili talisman od pljuskavice.
Biljka se brala 24. juna, na dan Svetog Ivana, i zatim bi je objesili iznad vrata ili prozora. U nekim zemljama bi je palili u „vatri Svetog Ivana“ u svrhu različitih magičnih ciljeva, ili bi je nosili kao amajliju za sreću.
Iako se pljuskavica još uvijek često koristi kao lijek protiv povreda i nekih bolesti, u početku se koristila za liječenje ludila, posebno kad se mislilo da dolazi od vraga. Neki su narodi zadržali običaj da pale ovu biljku, a vatra i dim su smatrani kao posebno jaka sredstva za tjeranje raznih vrsta loših uticaja.

 Ljiljan, kamilica, hrast, bijeli luk…
Pljuskavica nije jedina biljka koja je posvećena nekom božanskom liku. Bijeli ljiljan je, na primjer, jedan od brojnih cvjetnih oznaka Djevice; besprijekorno bijele latice predstavljaju njeno djevičanstvo, a zlatni prašnici njenu dušu obasjanu božanskom svjetlošću.
Kamilica (Matricaria) posvećena je majci Djevice. Njeno botaničko ime, Matricaria, dolazi od latinskih riječi mater i cara, koje zajedno znače „voljena majka“.
Hrast je bio veoma svet za druide. Pod tim stablom je Abraham primio božje poslanike.


Zle sile mrze tisu, a ni božikovina im nije ništa draža. Tisu često nalazimo na grobljima. A što se božikovine tiče, za prve kršćane njene bobice i lišće s trnjem predstavljali su krunu od trnja i kapi krvi. Zato su i smatrali da ta biljka u kući ima magično svojstvo i štiti ljude od zlih sila koje lutaju zemljom za vrijeme teških zimskih mjeseci.
Po nekim drugim predajama, božikovina je donosila sreću i napredak u kuću, pod uslovom da je ne skidaju s božićnih ukrasa prije Nove godine.
Bijelom luku i luku pripisuju se moći tjeranja loših duhova iz kuće. Poznato je da ih Kinezi, Egipćani i Arapi još uvijek koriste u te svrhe. Odabere se jedna od te dvije biljke i otrgne se čehna koja se zatim objesi ili stavi po sobama kuće. Sljedećeg jutra se ostaci pažljivo pokupe, zatim se spale, a na njihovo mjesto se stavi svježi.
I luk isto tako ima reputaciju zaštitnika kuća za vrijeme raznih epidemija i kuge. Još su i u XIX vijeku brojni liječnici preporučivali da se po kući objesi luk kao preventivna mjera u slučajevima epidemije. Djeca su oko vrata nosila luk koji je štitio od prehlade i drugih zimskih bolesti.
Rutvica se koristila kao talisman protiv crne magije. Po cijelom svijetu nalazimo predanja koja tvrde da se posebno cijenila kao okultna biljka koja je poticala ili naglašavala psihičke sposobnosti. U Tirolu, na priomjer, ljudi su je nosili kako bi „osjetili prisustvo vještica“.
Na Britanskom Otočju rutvica je bila toliko obožavana da su je nazivali „Grakhova biljka“, a misionari su posvećivali svetu vodu stručcima rutvice.

 ČAROBNA VODA OD RUTVICE PROTIV UROKLJIVIH OČIJU

Vjerovanje u zao pogled postoji još i danas, o čemu svjedoče izrazi poput „ledeni pogled“ ili „prostrijeliti pogledom“

Oči izražavaju ljubav i mržnju, mogu isijavati mirom ili agresivnošću, srećom i tugom, tako te se doima logičnim vjerovanje da se neki urok može prenijeti očima – odatle i izraz „urokljive oči“.
Za one koji vjeruju u tu moć, običan pogled može biti dovoljan da izazove razne nesreće; no svi se slažu da posebno prodorne oči treba po svaku cijenu izbjegavati. Fasciniran, začaran, opčinjen – samo su neke od riječi kojima se opisuju posljedice te vražje aktivnosti.
U antici je vjerovanje u uroke pogledom bilo toliko rašireno da su grčki filozofi koji su pokušavali rasvijetliti tu enigmu, došli do ideje da oči isijavaju snažne zrake koje mogu djelovati na predmete. Tek je prije nekoliko godina moderna nauka počela uzimati u obzir sličnu hipotezu.


Tokom jedne diskusije o ljudskoj radijaciji koju je organizovalo Američko društvo za napredak nauke u Njujorku, profesor Otta Kahn iznio je podatak da ljudsko oko može ubiti ćelije kvasca koje se koriste u proizvodnji hljeba! Čaša sa ćelijama kvasca je stavljena pred oči jedne osobe. Bilo je dovoljno da osoba usredotoči svoj pogled i nakon nekoliko minuta ubije ćelije. Profesor Kahn je brzo dodao kako je dokazano da ljudska radijacija može imati i veoma korisne učinke.
U davna vremena koristila su se magična svojstva raznih biljaka kako bi se zaštitilo od zlih pogleda. Neke biljke djeluju svojim mirisom, neke bojom, a neke svojim posebnim oblikom. Palili su ili stavljali po kući tamjan, izmirnu (mirhu) ili sandalovinu.
Pranje očiju u vodi u kojoj se namakala rutvica, predstavljalo je drugu narodnu metodu za otkrivanje i uklanjanje začaranosti. Toj „čarobnoj vodi“ su pripisivali i svojstvo vidovitosti. Rutvica, rutva, ruta, sedef ili petoprsnica (Ruta graveolens) je višegodišnja biljka koja potječe iz Sredozemlja.
Vjerovanje u zao pogled postoji još i danas, o čemu svjedoče izrazi poput „ledeni pogled“ ili „prostrijeliti pogledom“. I dalje se razni incidenti pripisuju „fascinaciji“ ili „očaranosti“. Engleski časopis the Countryman piše kako su, naprimer stariji ljudi uvjereni da „zao pogled“ uzrokuje smrt životinja ili ludilo kod svinja. Prije nekoliko godina pažnju komisije Senata Sjedinjenih Država koja je istraživala uslove rada privukao je jedan događaj kad se poslužio „zlim pogledom“ kako bi spriječili radnike da štrajkuju. Prema izvještaju medija, odvjetnik komisije je izjavio:
Poslodavac je unajmio osobu koja je dolazila jednom do dvaput sedmično među radnike i fiksirala ih je pogledom. Izgleda da je to bilo dovoljno da radnike „zadrži na poslu“.

Mandragora, raskovnik ili đavolja jabuka “jača” od svih nesreća!

 

Mandragora je legendarna biljka iz Južne Europe, Jevreji vjeruju da daruje ženama plodnost, a Arapi je zovu “vražja jabuka”. Mandragoru su koristili u vradžbinama, vjerovalo se da nije bezbjedno isčupati korijen mandragore iz zemlje za osobu koja nije zaštićena.

Malo je biljaka koje su u tolikoj mjeri popraćene predanjima i običajima kao što je to evropska mandragora. Američka vrsta, Podopthylum peltatum. Na balkanskim prostorima naš u narodu je poznata kao biljka Raskovnik”. Ova biljka, vjeruje se u narodu, može da raščini svu zlosreću koja se navalila na pojedinca ili porodicu, može da prizove bolju zaradu, ali i da čuva dobro zdravlje. Vjeruje se da se pomoću Raskovnika može raskovati svaki okov i raščiniti svaka vradžbina.
U Evropi je ova „čarobna“ bioljka poznata kao mandragora, a u botanici je poznata pod imenom Atropa mandragora. Rimljani su vjerovali da je pod zaštitom Atrope, neumoljive Parke, koja je presijecala niti života koje je pravilo Kloto, a čiju je dužinu određivala Lahesis. Grci su biljku posvećivali Kirki, čarobnici zlatne kose koja je bila poznata po svom poznavanju magije.
Malo je biljaka koje su u tolikoj mjeri popraćene predanjima i običajima kao što je to evropska mandragora. Američka vrsta, Podopthylum peltatum, uprkos svom imenu, sasvim je drugačija biljka.
Stara „čarobna“ mandragora iz Evrope je u botanici poznata pod imenom Atropa mandragora. Rimljani su vjerovali da je pod zaštitom Atrope, neumoljive Parke, koja je presijecala niti života koje je pravilo Kloto, a čiju je dužinu određivala Lahesis. Grci su biljku posvećivali Kirki, čarobnici zlatne kose koja je bila poznata po svom poznavanju magije.
Njen račvasti korijen podsjeća na ljudski lik tako da su mandragoru nazivali „lutka iz zemlje“. Ta sličnost je uzrokovala mnogo sujevjerja vezanog uz biljku. Rimljani su je zvali Smihomo, a Grci Antropomorphon; obje riječi aludiraju na sličnost s ljudskim likom. U Njemačkoj su mandragoru zvali „čarobnjakov korijen“, a Arapi su je nazivali „đavolja jabuka“.
Mandragora ima narkotička svojstva slična onima beladone. Nekad su je upotrebljavali za izazivanje povraćanja. S korijenjem su pripremali neki napitak koji je služio kao anestetik pri hirurškim zahvatima. Smatralo se da je vrlo učinkovita protiv ženske neplodnosti.
Uostalom, u Africi i na Dalekom istoku još se uvijek koristi u te svrhe. U Bombaju su indijski istraživači, koji su nedavno proučavali fiziološke efekte nekih biljaka, došli do rezultata da su sterilne žene kojima se davao ekstrakt evropskog mandragore, uskoro počele rađati mušku djecu.
Brojna predanja, koja govore o mandragori, nisu samo dramatična, već ponekad i mračna. Priča se da je biljka rasla samo na tamnim i zlokobnim mjestima ili u sjeni vješala gdje se „hranila izdisajima poubijanih kriminalaca“.
Jedno drugo neobično predanje govori da je biljka bila toliko čvrsto vezana za tlo da je prilikom branja vrištala poput nekog ljudskog bića na mukama i da su njeni krici istog trenutka uzrokovali ili ludilo ili smrt onih koji bi ih čuli. Kako bi izbjegli te kobne posljedice, berači bi stavljali vosak u uši i vezivali psa za drvo. Jedan bi pas umirao slušajući krikove biljke koju su trgali iz tla.

 Moć dobra i zla
Zadivljujuće i čudesne priče, vezane za ovu biljku, kolale su ulicama. Nosili su je u hamajliji, koristili su je za proročanstva i smatrali da je moćan sastojak svih vrsta magija. Pismo koje je 1675. godine napisao gradonačelnik Lajpciga, jasno pokazuje kakva su sujevjerja bila vezana uz tu biljku. Gradonačelnik je saznao da je njegov brat pretrpio čitav niz nesreća i odlučio je kupiti korijen mandragore koji mu je poslao sa sljedećim savjetima:
„Kad lutka iz zemlje stigne u tvoju kuću, ostavi je neka se tri dana odmara i nemoj joj se približavati. Zatim je stavi u tolu vodu. Time zatim poprskaj životinje, pragove vrata i okvire prozora, sve, i uskoro će sve krenuti nabolje i bit će kako ti budeš želio, samo ako se budeš dobro brinuo o lutki iz zemlje. Kupaj je četiri puta na godinu i svaki puta je omotaj nekom svilenom tkaninom, stavi je među najvrijednije stvari koje imaš i to je sve što ti je činiti. Kupka u kojoj se namakala ima posebno dobro djelovanje. Ako trebaš ići na sud, stavi lutku pod desnu ruku i pobijedit ćeš. Bez obzira jesi li u pravu ili ne.“

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!