Kako u Gradišci računaju vrijeme: EEE…. BILO JE TO PRIJE SLIJETANJA RASKINOG AVIONA U SELO!

Bilo je to 1963. godine, Rasim Dindić, kao aviomehaničar, spusti se malim avionom na livadu u rodno selo Dubrave i ode u kafanu. Skupilo se oko 500 duša, sjatilo se i staro i mlado, u školi prekinuta nastava. Od tada u Gradišci računaju vrijeme prije i poslije Raskinog slijetanja avionom u selo

 

Mnogi Dubravci, pogotovo žene, smatraju da je Rasim Dindić, poznatiji kao Rasko, promašio profesiju. Trebao je biti pilot ili barem glumac. Stasit i naočit, kažu da je šezdesetih godina bio naljepši i najpopularniji momak u cijelom srezu. Vrhunac je doživio 1963. godine, kada se avionom četverosjedom spustio u rodno mjesto. Bio je vojnik i činio je posadu malog četverosjeda.

Holivudska popularnost

Rasim je u maju minule godine zagazio u devetu deceniju, prebira po uspomenama, vozika se biciklom po dubravskom asfaltu, ne rijetko i svojim „opelom“ ode na kafu u grad.

Zdravlje ga odlično služi, pamćenje mu ne gubi svježinu.Zimske dane Rasko provodi u Švedskoj i poručuje da se vraća u Bosnu čim ševa zapjeva.

Rasim je nekada važio za najboljeg mehaničara. U vojsci je bio aviomehaničar, popravljao je klipne i mlazne avione, a potom automehaničar. Potvrđuju to brojne diplome, priznanja i odlikovanja izvješena na zidu garaže. Odmah sa lijeve strane Titove slike.

  • Tačno je da sam 1963. godine došao malim avionom, četverosjedom ovdje u Dubrave. Pukovnik je pilotirao, a ja sam bio aviomehaničar. Spustili smo se tu u Đole, odmah do naselja. I potom otišli u seosku kafanu – sjeća se tih trenutaka vremešni Rasko, ne skidajući sjetni osmijeh sa lica.

Kaže da je taj dan bio praznik za cijele Dubrave i okolna sela. Većina ih je prvi put vidjela avion i to izbliza.

  • Za tili čas oko aviona se skupilo više od 500 duša. Škola je prestala sa radom, i učtelji i djeca su došli da vide avion. A mi smo ustvari došli da pronađemo jedrilicu, koja se prizemljila u obližnje Luke.Nakon završene misije smo uzletjeli i pravac tadašnji Titograd. Ubrzo kada sam odslužio vojsku i vratio se u selo bio sam popularan poput holivudskih glumaca – kaže Rasko.

Šmeker

O Dindićevom neobičnom poduhvatu i danas se priča. Stariji to prepričavaju mlađim generacijama.Poslije su se u o neobičnim pričama o Dobravama i ovdašnjim ljudima,  „mjerila“ po „Rasimovom avionu“ – prije i poslije Raskinog aviona.

  • Jesu me voljele djevojke i jeste mi to slijetanje mnogo pomoglo. Postao sam slavan i glavni, ne samo u mojim Dubravama, već u pola sreza. Nije mala stvar doći avionom i spustiti se u svoje selo. I onako u avijatičarskim uniformama se hladnokrvno prošetati do kafane – kaže kroz smijeh Rasko.

Rasim priznaje da ga zdravlje izuzetno služi, da odličnoi vidi i čuje i da svakodnevno održava kondiciju vozeći bicikl kroz Dubrave. Kaže da se danas mnogo lakše, ali i brže živi.

  • E da su tad bili mobilni telefoni i kompjuteri. Zamislite koliko bi se momaka i djevojaka slikalo pored aviona u kome sam bio. Ali, dobro je što se stariji sjećaju toga i to prepričavaju mladim ljudima. Neka se zna ko je tada bio najveći šmeker u Dubravama i susjednim mjestima – kaže Rasko Dindić.

Rasim, Rasko Dindić važi za izuzetno cijenjenog, emotivnog i iskrenog čovjeka. U svojoj garaži, koja ima i  funkciju mini radionice, provodi dobar dio dana. Tu mu dolaze i prijatelji, kojima Rasko održi mini istorijski čas, pokazujući im svoje porodične fotografije, priznanja i dokaze da je nekada bio uvaženi aviomehaničar i da je on davao konačnu dozvolu da li avion može poletjeti ili ne. Lijepa sjećanja iz mladosti i u starosti uz neizbježnu Titovo sliku na zidu daju posebnu draž i dimenziju.

Boško Grgić

Komentari

komentara

error: Content is protected !!