KAKO SE PONAŠAJU HOROSKOPSKI ZNACI U AUTOBUSU

Pravo je vrijeme za malo razonode uz sjajan tekst koji je napisala astrologinja Vesna Grujić

07:00h, zaustavlja se autobus na prepunoj stanici. Otvaraju se vrata, kad se neko zatrča i upade unutra.
„Ulazite, šta čekate ! Dok svi kilavci uđu, zakasnismo. Ajd’, majstore, idemo, kreći ! Uhvati se za srednju šipku i protegnu se Ovan.
„Uh, što mrzim da čekam bilo šta, a tek ovaj glupi autobus, nemam ja vremena za to. Šta sve danas imam da uradim, a jos nisam ni počeo !“ misli se.

„Još jedan griz“, kažeu sebi Bik, gledajući u topli sendvič, pun ruske i urnebes salate.
„Sve će da se ohladi dok stignem“, tužno pomisli. „Samo još jedan griz.“
Zagrize u sendvič i taman da proguta, opali ga neko od pozadi, ispade zalogaj na asfalt.
„Gre’ota“, pomisli Bik i slegnu ramenima, polako ulazeći i pakujući sendvič.

„Izvinite, oprostite, baš mi je žao, nisam htio, evo sad ću da vam pomognem, sjedite tamo“, protrča Blizanac blagoglagoljivo, kuckajući jos jedan sms.
„Aha, evo i FB notifikacije.“ Izgubi se u masi i nestade.
„Bas mi krivo, al’ sta jede na ulazu, kupiću mu žvake, ako izađemo na istoj stanici“, misli se i kucka i dalje, dok mu iz slušalica trešti muzika.

„Nisam ni kafu popio, al’ mama kuha danas za sve nas, dolazi i sestra i beba. Kako volim kad smo svi tu, na okupu. Jao, vidi, kakva bebica slatka! Kad ću ja da imam bebu, krajnje je vrijeme za bebu, moji bi bili oduševljeni“, misli se Rak, mućkajući sjetno flašicu s vodom u krilu.

„Malo mjesta, svi prema vozaču, vidi koliko još ima. Šta ste se nabili u sredinu ! Eeeej, ti, pusti ovu ženu s bebom da sjedne. Šta me gledaš ?!“
„ Ma, gleda me, nego šta nego će da me gleda“, misli se Lav i provuče ruku kroz kosu i baci pogled na svoj odraz u prozoru.
„Vidiš kako čovjek, čim se sredi, ljudi znaju ko je i šta je, nego ću da idem k’o sirotinja neka i sad sam u autobusu i nikad više, lepo platiš taksi i ideš k’o čovek gospodin“.

„Opet kasnim, kako i da stignem kad sam umorna, ah, toliko sam umorna, jedva na nogama stojim, al’ mora da se radi, nema života bez toga. Kako su prljavi ovi autobusi i kako sad da sjednem?! Gdje da sjednem?“, jada se Djevica i vadi vlažnu maramicu iz torbe da obriše rukohvat i stolicu.
„Ko zna koje ću sad bolesti da dobijem, e i moram da sutra izvadim krv, nije mi nešto dobro, a toliko me posla čeka“, uzdahne naglas.

„Gospodine, da, Vi, sjedite do mene!“, viče Vaga Lavu.
„Kakav zgodan momak“, misli se.
„ Dođite ovamo, čuvam vam mjesto!“
„Da li mi je lijepa kosa ? Ma šta mi fali, lutka.“ Zazvoni joj telefon.
„ Duuušo moja, je li me voliš ? Voliš me? I ja tebe. Aj, ne mogu sad, gužva je ovde, zovem te poslije. Cmok, cmok!“
„Što je lijepo kad te vole i ta ljubav, valjda sjedne ovaj, ima lijepu kosu, ne mogu ja sa svakim da sjedim.“

Za to vrijeme Škorpion se uvuče, prođe kroz gužvu i izgubi se negdje na kraju autobusa, namače kačket i naočare, podižući kragnu.
„Kako mogu ovako, od rane zore, da se raspravljaju. Ko da je bitno ko će gdje da stoji i sjedi. I onako sad smo tu, poslije nas nema, ko da će 100 godina da žive“, razmišlja i gleda kroz prozor.
„ Valjda neće sad i meni da se nakači neko.“

„Znate li vi gdje sam ja sve bio ? Pet godina živio u inostranstvu, sve sam proputovao, kako je lijep svijet i ta sloboda, pa sve stopom, kakvi autobusi, to samo ovde ima. I ova gužva, to nigde nema. Znate kako u Njemačkoj svi čekaju lijepo da uđu, pa u Japanu, eeehee. Malo su Italijani napadni, al’ oni su tu ko mi, Mediteranci ….“, čavrlja Strijelac, smiješeći se od uha do uha Jarcu.

On ga gleda, sjedi još od početne stanice.
„Njima vrijeme ništa nije, ništa im sveto nije, a to sto ja sad ovde dangubim… Treba da se uvede red svuda. Da se zna kad se kreće i stiže. E, tako mi i treba kad nemam auto. Prvo što ću da kupim kad zaradim pare je auto, da ne slušam gluposti. Nemam sad, al’ biće, imaću ih i ja jednom.“

S druge strane Vodolija priča zamišljeno „ Zamislite da smo u Japanu, vozovi idu 300 km/h, dok trepneš si stigao. Znate li da su pričali da ćemo poslije dvijehiljadite svi letjeti ? Da neće vise biti automobila, valjda ću da dočekam to !“
„Jeste, Japan je divna zemlja, sad ću da vam pričam, ja bio tamo“, kezi se Strijelac.
Jarac ih blijedo pogleda, frknu prezrivo i okrenu glavu.

Riba nešto mrmlja sebi u bradu, još se nije razbudila, em je rano, em nije spavala. „Kakvo je bilo nebo noćas, pa zvijezde, ko da spava. Stalno sam neispavana. Al’ te noći zvjezdane me tako čine sjetnom, pa poslije ne mogu da spavam, razmišljam. I sad razmišljam. Što je težak neki dan danas. Samo da stignem svojoj kućici i pustiću neki filmić i kaficu da se oraspoložim.“
Nasloni se Raku na rame i zadrijema.

Autobus kreće, svi su se već smjestili sa svojim mislima, točkovi se vrte …

Komentari

komentara