Kako se Kraljević Marko pobratimio s Alijom Đerzelezom pa stijene pomicao?!

Na ovim stranicama objavljujemo zanimljive priče iz knjige “Legende iz starog Sarajeva” koju je priredio Vlajko Palavestra. Riječ je o legendama koje su već počele da blijede i rijetki su oni koji vam mogu ispričati neku od njih.

Ima više od dvjesta godina kako je jedan stari Sarajlija zabilježio predanje o Matijašu, bratu Kraljevića Marka, o kome se pričalo u starom Sarajevu. Zapisao je da u Sarajevu nije bilo nijedne crkve sve do vremena Gazi Husrev-bega. Jednom Husrev-begov rob (sluga) Matijaš zamoli svog gospodara da dozvoli izgradnju crkve, makar i od pletenog pruća. Husrev-beg mu dozvoli gradnju, pa je dugo vremena takva pravoslavna crkva postojala u Sarajevu.

Ali, pričalo se da taj sluga nije bio Matijaš, već Andrija, drugi brat Kraljevića Marka, i da je on izmolio od Husrev-bega dozvolu za gradnju crkve. A treći su kazivali da su hrišćani zamolili Husrev-bega da dozvoli gradnju bogomolje, sasvim malu građevinu, toliku da može stati makar na bivolju kožu. Husrev-beg im tako i dozvoli. Kada je dozvolu dobio, Kraljević Andrija isiječe bivolju kožu na tanku oputu, te na taj način zaokruži jednom jedinom bivoljom kožom povelik prostor na kome je sagrađena današnja Stara crkva u Sarajevu.

Govorilo se da je i Kraljević Marko bio jednom u Sarajevu, kada je tražio svog brata Andrijaša. Pokazivali su kod Bentbaše, kraj Pehlivan stijene, dvije litice između kojih je prolazio stari put za Sarajevo i na njima dvije oznake. Kada je tuda naišao Kraljević Marko, bilo mu je tijesno proći te se, kažu, odupro o jednu stijenu nogom, a o drugu rakom, pa ih razmaknuo i tako prošao. Sve do nedavno mogle su se vidjeti udubine, jedna u obliku opanka, a draga u vidu ljudske šake. To su, vele, uspomene na prolazak Kraljevića Marka.

A govorilo se i to kako se Kraljević Marko pobratio s Alijom Đerzelezom, kako su obojica isti san usnila, pa su krenuli po svijetu da jedan drugog traže. Susreli su se na nekom polju, pa se pobratili i od ljutih neprijatelja postali vjerni pobratimi. O tome su i pjesme pjevale, sve do naših dana.

(aura.ba)

Komentari

komentara