Kako se hipnoza koristila za izvršenje skoro savršenih zločina: “Lice mu je prekrio čudan izraz i tada smo sletjeli s ceste!”

Šta se u idućim trenucima dešavalo u kući nikad nije sasvim jasno utvrđeno, međutim u jednom trenutku neko je u njen dom pozvao policiju koja je Mari pronašla mrtvu na kauču. Ruke su joj bile prekrštene na grudima, a na licu je imala blagi osmijeh. Gilbert je tvrdio za nije kriv te da je Mari u jednom trenutku jednostavno pala na pod.

Kriminalci često pričaju svakakve izmišljotine kako bi opravdali svoje zločine, ali šta učiniti kada vam uhvaćeni ubica kaže da je zločin počinio dok je čuo tuđe glasove i naredbe u glavi. Vjerovatno biste ga prozvali ludim, zar ne?  Međutim, prošlost je zabilježila na desetine ovakvih slučajeva a vi du nastavku pročitajte neke od najzanimljivijih.

Kada je osoba hipnotizovana, izgleda kao da spava. Ipak, mozak je u tim trenucima mnogo aktivniji nego u budnom stanju, a jedini dio mozga koji spava je precuneus. On je zadužen za svijest o sebi pa za vrijeme hipnoze naša mašta buja, ali smo manje svjesni sebe. Po logici, za vrijeme hipnoze ne bi trebali gubiti slobodnu volju i biti u opasnosti, ali niz neobičnih smrti pod hipnozom priča drugačiju priču.

 Hipnotizirani pljačkaš

Tridesettrogodišnji Pali Vičman Hardup je 29. marta 1951. godine ušetao u jednu banku u Kopenhagenu, izvukao pištolj i od zaposlenika tražio novac. Nakon što su ga odbili i pokušali otjerati, Pali je ispalio nekoliko hitaca u direktora banke Hansa Visboma i radnika Kaja Molera, ubivši ih oboje.

Nakon što je uhapšen, tvrdio je da ubistva i pokušaj pljačke nisu njegova krivica jer ga je dan ranije hipnotizirao Bjorn Nilsen kojim je dijelio zatvorsku ćeliju.  Tokom tri mejseca, Nilsen ga je tri puta sedmično hipnotizirao i učio ga pljački korak po korak.

Prema Hardupovim riječima, Nielsen mu je naredio da od službenika traži novac, a ukoliko  mu ne preda novac, mora ga ubiti i pitati sljedećeg službenika. Hardup je policiji čak priznao i raniju pljačku, kazavši policiji da je sav ukradeni novac morao predati Nilsenu. Bjorn je uhapšen zbog planiranja pljačke i nagovaranja Hardupa da ubije dva bankarska službenika.

Nakon suđenja, Hardup je završio u mentalnoj instituciji, a Nilsen je dobio doživotni zatvor. Oboje su pušteni na slobodu nakon odsluženih osamnaest godina.

Šta je ubilo trudnu Marie

Priča počinje 1938. godine, a trudna 23-godišnjakinja po imenu Mari Kolombos je dane provodila panično razmišljajući o porodu na tradicionalni način i bolovima koji je očekuju. Počela je razmišljati o porodu pod hipnozom pa je kontaktirala Roberta Gilberta poznatiji i pod imenom „Veliki Gilbert“, veterana hipnoze koji je već dvadeset godina hipnotizirao znatiželjnike širom Amerike.

Potaknuta novinskim pričama o tome kako je Glibert nedavno pomogao ženi da se pod hipnozom bezbolno porodi, Mari je zakazala sastanak sa Gilbertom. Kada je nekoliko dana kasnije, tačnije 30. juna Veliki Glibert došao u njen kalifornijski dom, nakon kratkog razgovora započeli su sa prvom seansom i vježbama za porod.

Šta se u idućim trenucima dešavalo u kući nikad nije sasvim jasno utvrđeno, međutim u jednom trenutku neko je u njen dom pozvao policiju koja je Mari pronašla mrtvu na kauču. Ruke su joj bile prekrštene na grudima, a na licu je imala blagi osmijeh. Gilbert je tvrdio za nije kriv te da je Mari u jednom trenutku jednostavno pala na pod. Priznao je jedno da ju je sa poda podigao na kauč.

Gilbert je uhapšen, a na nesretnoj Mari je napravljenja autopsija u nadi da će se otkriti tačan uzrok smrti. To se nikada nije desilo, a nakon što je sahranjena, naložena je ekshumacija kako bi se ponovo pokušao utvrditi uzrok smrti. Ipak, čak ni tada nije bilo jasnije šta je ubilo trudnu Marie. Gilbert se na sudu sam branio tvrdeći da njegova hipnoza nije opasna, ali je bez obzira na to osuđen na dvije do pet godina zatvora. Na kraju, njegova osuda je poništena i pušten je na slobodu zbog nedostatka dokaza.

 

 Direktor škole u smrt odveo svoje učenike

U proljeće 2011. godine North Port srednju školu na Floridi je pogodila nezapamćena tragedija. Nekoliko učenika je izgubilo živote u veoma kratkom razdoblju. Prvi je nastradao Markus Friman, 16-godišnja zvijezda srednjoškolskog američkog fudbala koji je poginuo u automobilskoj nesreći 15. marta. Njegova djevojka koja je u tom trenutku bila s njim, policiji je rekla da je imao neobičan izraz na licu kada je skrenuo sa ceste.

Sljedeći je bio Vesli Mekinli, također šestnaestogodišnjak koji je 8. aprila 2011. godine pronađen obješen na trijemu svoje kuće, a 17-godišnja Britani Palumbu objesila se u svojoj sobi u maju 2011. godine.

 

Dan nakon Veslijeve smrti, Džordž Keni,direktor škole koju je pohađalo sve troje učenika priznao je da je na dan Veslijeve smrti da su mrtvu učenici bili dio grupe od 75 osoba koje je ranije hipnotizirao. Markusa je naučio kako da sam sebe hipnotizira kako bi bolje mogao igrati fudbal. Kako bi pomogao Vesliju da se upiše u Džulijard školu umjetnosti, Keni je hipnotizirao mladog gitarisu jedan dan prije nego što se objesio. Keni je također hipnotizirao Britani kako bi joj izliječio anksioznost. Nakon što joj se ocjene nisu popravile ni nakon pet mjeseci, izvršila je samoubistvo.

 

Keni je najprije suspendovan, a zatim je dao otkaz u junu 2012. godine. Zabranjeno mu je praktikovanje hipnoze na jednu godinu, a roditelji preminule djece su dobili odštetu u iznosu od 200.000 dolara.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!