Kako se dogodilo prvo ubistvo u ljudskoj historiji?

Prije 430.000 godina jedan pripadnik ljudske vrste zadobio je dva udarca u glavu. Naučnici su istraživali da li je to i na koji način dovelo do njegove smrti…

U jednoj pećini na sjeveru Španije, arheolozi su pronašli ostatke lobanje stare 430.000 godina, za koju se pretpostavlja da je pripadala osobi koja je nastradala od udaraca u glavu tupim predmetom.

Ako su naučnici upravu, ova lobanja je dokaz o najstarijem poznatom ubistvu u historiji čovječanstva! Kako bi uspjeli da rekonstruišu ovu priču, međunarodni tim istraživača je prethodno morao da sastavi lobanju (nazvanu Cranium 17), koja se raspala na 52 komada.

Lobanja je hiljadama godina bila zakopana ispod gline u dubokoj jami planine Atapuerka. Interesantno je što je ova jama pod nazivom Sima de los Huesos (Jama kostiju), otkrivena tek 1984. godine, a u njoj su pronađeni ostaci 28 ranih neandertalaca koji potiču iz srednjeg ledenog doba, perioda koji je trajao od prije 781.000 do prije 126.000 godina.

Jedini način da se do jame u kojoj je lobanja pronađena dođe jeste kroz vertikalni kanal dubine oko 12 metara. Naučnici nisu sigurni kako su tijela dospjela tamo, ali mnogi sumnjaju da su namjerno bačena. Iako se malo zna o ostacima Cranium 17, uključujući i pol kojem je osoba čija je lobanja pripadala, ova glava kostura se izdvajala od svih drugih ostataka pronađenih u jami. Naučnici su utvrdili da je ova osoba umrla u mladosti, a lobanja je imala dvije karakteristične rupe iznad lijevog oka.

Na prvi pogled, rupe su djelovale kao posljedica udaraca tupim predmetom, ali istraživači nisu mogli da budu sigurni samo na osnovu pogleda.

Kako bi potvrdili svoje slutnje, tim istraživača je podvrgao lobanju rigoroznoj modernoj forenzičkoj analizi.

Nakon što su skenirali materijal i napravili 3D model, stvorili su se uslovi da izmjere ugao pod kojim je došlo do preloma i ponovo odrede putanje udaraca potrebne da bi se proizvele takve rupe, kao i da ispitaju uzorak pukotine ne bi li zaključili da li je do ranjavanja došlo prije ili nakon smrti.

Pored toga, istraživali su kosti ne bi li primijetili nekakve znake liječenja – kao indikator da rane nisu bile fatalne, a zaključili su da je žrtva najvjerovatnije umrla od posljedica ranjavanja.

Zatim, udarci vjerovatno nisu bili slučajni – povrede nastale slučajno obično se nalaze na bočnoj strani glave, dok su namjerni udarci najčešće usmjereni ka licu.

Rane koje su pozicionirane na lijevoj strani lica ukazuju da bi eventualni napadač mogao biti desnoruk, a prethodne studije su dovele do zaključka da je većina hominina pronađenih u Simi de los Huesosu bila desnoruka, prenosi Avaz.

Daljim ispitivanjem skenirane lobanje se došlo do zaključka da je do povreda došlo iz različitih uglova, što ukazuje na dva pojedinačna udarca. Višestruki udarci najčešće ukazuju na to da postoji “jasna namjera da se ubije”, tvrde istraživači.

Tokom ispitivanja drevnih kostura u prethodnim studijama, pojavili su se dokazi o kanibalizmu i povredama, a nijedna od tih smrti se ne može definitivno okarakterisati kao ubistvo. Kao takav, Cranium 17 predstavlja najraniji zabilježeni slučaj ubistva, i otkriva da je “agresija drevno ljudsko ponašanje“, tvrde autori.

Ostaje nejasno da li je ubica sakrio tijelo tako što ga je bacio u jamu ili je tijelo tamo deponovano tokom neke javne ceremonije.

Ako drugi pojedinci čija su tijela pronađena u jami nisu bili žrtve prikrivenih ubistava ili slučajnih padova, moguće je da su ih pripadnici njihovove grupe spuštali u ovu raku. U tom slučaju, Sima de los Huesos predstavlja i dokaz o još jednom prvom, kako autori kažu, “najranijem zabilježenom pogrebu u ljudskoj istoriji”.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!