Kako riješiti problem: Zauzmite stav i na problem gledajte kao izazov

Za aura.ba piše Vahida Djedović: psihoterapeut i književnica

Najbolja situacija za rješenje problema jeste kada osoba prihvati problem kao vlastitu odgovornost. (Ovdje ne govorim o smrti, jer smrt nije problem, nego sastavni dio života.) Ljudi, uglavnom, krive spoljašnje okolnosti na ono što im se dešava i sebe stavljaju u poziciju žrtve, dakle, baba je kriva što se djed svojevoljno ponaša tako kako se ponaša.

U kineskom jeziku postoji nekoliko znakova koji predstavljaju našu riječ problem, a ti znakovi u prijevodu znače, izazov. Neki ljudi na svoj problem gledaju tragično i smatraju da je njihov problem najveći na svijetu.

Jedna klijentica je stalno govorila da je njen problem sigurno najteži i da niko nema problem kao što je kod nje. Zapravo, patila je od nesanice i nije dobro spavala mjesecima. Po njenim riječima, nije imala nekog posebnog razloga za nesanicu, samo je bila previše okupirana poslom. Zamolila sam je da svoj problem ocijeni brojem, na ljestvici od 1-10, gdje 1 označava minimalnu bol, a 10 maksimalnu.
Bez razmišljanja je rekla: “Čista desetka”. Onda sam je zamolila da zamisli situaciju u kojoj neki čovjek, usljed nezgode, oslijepi. “Kolika bi bila njegova bol, na ljestvici od 1-10?”, pitala sam.

“10, vjerujem.”
Svakom je svačiji problem najteži, a ne može se staviti na vagu i izvagati. Kada sam radila istraživanje za svoju doktorsku disertaciju, u jednom četvrtom razredu osnovne škole, na tabli je bilo ispisano tumačenje bajke “Bajka o ribaru i ribici”.

Prethodni čas imali su lektiru, a pisalo je da je baba prokleta, djed pošten i dobar i tako dalje. Ova bajka je napisana 1833. godine, a ljudi se još uvijek identifikuju sa žrtvom, jer je djed, na prvo čitanje, predstavljen kao žrtva. I, umjesto da škole podstiču kreativnost, uče djecu onako kako se učilo kroz stoljeća, a kreativnost ubijaju. Jer, da bismo problem shvatili kao izazov, treba da budemo kreativni i problemu priđemo sa mnogih strana.

Jednolinijsko gledanje

Jednolinijsko gledanje, to jeste, prihvatanje problema onako kako je prostrto, otežava rješenje, pa, ako problem gledamo s jedne strane, uglavnom vidimo negativne ishode.
Za mnogostrani pristup problemu, neophodno je uljučiti mozak i misliti svojom glavom. Naučeni smo da sve tumačimo onako kako nam je predstavljeno, a često, kada se problem riješi, vidimo da i nije bio toliko strašan. A neko vrijeme, oduzeo nam je miran život.
Kada bismo “Bajku o ribaru i ribici” čitali analitički, egzistencijalistički, fenomenološki, formalistički… dobili bismo razne uvide i shvatili da i baba može biti žrtva, ako već govorimo o žrtvi.
Dakle, za rješenje problema, potrebna je akcija, kojoj prethodi intenzivno razmišljanje, a to je težak posao. Ipak, puno je lakši od patnje koju donosi jednolinijsko gledanje.
S druge strane, postoje ljudi koji čekaju da se problem riješi sam od sebe. Neki problemi zaista to i mogu, ali čekanje ili odlaganje problema može biti disfunkcionalna strategija koja pojačava emocionalne tenzije, a koje opet, otežavaju rješenje problema.

Najbolja situacija za rješenje problema jeste kada osoba prihvati problem kao vlastitu odgovornost. (Ovdje ne govorim o smrti, jer smrt nije problem, nego sastavni dio života.) Ljudi, uglavnom, krive spoljašnje okolnosti na ono što im se dešava i sebe stavljaju u poziciju žrtve, dakle, baba je kriva što se djed svojevoljno ponaša tako kako se ponaša.

Stanite u tuđe cipele

Da rezimiramo: da biste riješili problem, potrebno je prvo da ga definišete, a zatim odredite cilj. Odredite i objektivno opišite konkretnu situaciju kada se javlja problem, zatim razmislite o svojim nezadovoljenim željama i koja je nezadovoljena želja na vrhu prioriteta, šta želite postići i koji je vaš krajnji cilj. Zatim, razmislite o željama drugih ljudi, a koji su možda uključeni u vaš problem i pogledajte na problem iz njihovog ugla.

Odnosno, stanite u njihove cipele. Dalje, imajte tačnu predstavu o svojoj želji i tačnu usmjerenost na akciju kojoj težite, kako biste postigli dobar rezultat. Procijenite svoj ugao gledanja i emocije i misli koje dobijate iz tog ugla. Da li je taj ugao pravi ugao gledanja iz kojeg možete ostvariti svoje želje.
Na kraju, kreirajte i procijenite moguća rješenja, donesite odluku da ćete to zaista uraditi i djelujte. Od nas samih zavisi kako ćemo se postaviti na određene nevolje koje nas zadese. Najveća suština je da zauzmemo stav prema određenom problemu, uključimo mozak i djelujemo. Na takav način, problem više neće biti problem, nego izazov.

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!