Kako pružiti prvu pomoć: Vještina koja se lako nauči, a spašava život! (Video)

Oko 60 posto slučajeva srčanog udara koji rezultiraju srčanim zastojem dogodi u prisustvu neke osobe koja je, da je znala pružiti srčanoplućno oživljavanje, mogla spasiti žrtvu

Možete li zamisliti da stojite sa strane bespomoćni dok neko koga volite ili čak neki stranac umire pred vašim očima? Statistike kažu da se oko 60 posto slučajeva srčanog udara, koji rezultiraju srčanim zastojem, dogodi u prisustvu neke osobe koja je, da je znala pružiti srčanoplućno oživljavanje, metodu pružanja prve pomoći, mogla spasiti žrtvu. A oko dvije trećine smrtnih slučajeva, uzrokovanih srčanim zastojem, događa se prije nego žrtva stigne u bolnicu.

U prošlosti je podučavanje tehnike pružanja prve pomoći bilo je previše komplikovano.

Koraci pri spašavanju žrtve

U međuvremenu je trening srčanoplućnog oživljavanja pojednostavljen. Treba držati na umu tri stvari:

Dišni put (podignite donju vilicu kako biste otvorili dišni put);

Disanje (kad je dišni put otvoren, s dva prsta druge ruke stisnite nosnice žrtve i polako dva puta upuhnite zrak u usta žrtve, dok se grudi ne počnu nadimati);

Krvna cirkulacija (pritisnite 15 puta na sredinu grudiju, između bradavica, kako bi potisnuli krv na cirkulaciju po čitavom tijelu).

Prvo utvrdite da je osoba bez svijesti. Zatim konstatirajte da ne diše i da nema pulsa (pipanjem karotidne arterije na bilo kojoj strani vrata). Odmah pozovite Hitnu pomoć – ili tražite da to učini neko drugi.

Žrtvu položite na leđa i počnite pružanje prve pomoći redom kako smo je gore naveli. Nakon četiri kompletna ciklusa upuhivanja zraka i pritisaka, ponovo provjerite puls, i ako je prisutan, provjerite disanje. Ako puls postoji, ali nema spontanog disanja, nastavite s pokušajima uspostavljanja disanja, uz stalnu kontrolu pulsa – ako je oboje prisutno, srčanoplućno oživljavanje može biti obustavljeno, ali puls i disanje moraju često biti ponovo kontrolirani, jer srce žrtve može ponovno stati.

Odmah stupite u akciju, vrijeme je dragocjeno

U većini slučajeva, vrijeme potrebno da stignu kola Hitne pomoći je 10 do 20 minuta. Bez pružanja srčanoplućnog oživljavanja nema nade za preživljavanje. Mozak počinje umirati unutar četiri

minute nakon što se cirkulacija zaustavi, a nakon deset minuta, čak ako osoba može biti oživljena, oštećenje mozga će biti znatno. Ne treba se brinuti za to da li se oživljavanje provodi sasvim propisno. Svako oživljavanje je bolje nego nikakvo. Ako treba birati između povreda izazvanih nepravilnom primjenom prve pomoći, kao što je na primjer slomljeno rebro, oštećeno plućno krilo i gubitka života – pravi izbor je očit, piše dnevno.hr.

Vrijedno je čak i samo otvoriti dišni put zabacivanjem čela prema natrag kako bi se podigla vilica dok žrtva leži na leđima. Pa čak i sami pritisci na grudi također pomažu. Kad odrasla osoba kolabira sa srčanim zastojem kisik prisutan u krvi stoji na raspolaganju svega tri do četiri minute – i ako taj kisik cirkulira u organizmu uz pomoć kompresije grudi, dok pomoć ne stigne, to bi moglo biti dovoljno da spasimo žrtvu.

Osim što se brinu o tome da možda oživljavanje obavljaju na „pogrešan“ način, mnogi potencijalni spasitelji strahuju i od izlaganja ozbiljnim oboljenjima, kao što su AIDS, hepatitis ili tuberkuloza, dok pružaju prvu pomoć u disanju metodom „usta na usta“, posebno ako je žrtva nepoznata osoba. Za sada nisu poznati slučajevi prijenosa takvih infekcija tokom srčanoplućnog oživljavanja. Međutim, ako onaj koji pruža pomoć ima nekakvu otvorenu ranicu u ili oko usta teško se odlučuje na osobni kontakt, barem se dišni put žrtve može otvoriti i započeti s pritiscima na grudi.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!