Kako preživjeti nuklearni rat: OPEKA ILI BETON SU NAJBOLJA ZAŠTITA OD ZRAČENJA

 Šta tablete joda mogu, a šta ne mogu u slučaju pojave nuklearnih katastrofa. Kalijev jodid može da zaštiti štitnu žlijezdu od jednog radioaktivnog izotopa – radioaktivnog joda, što znači da kalijev jodid nije tableta za zaštitu od zračenja.

 

Strah od nuklearne katastrofe nesagledivih posljedica uvukao se i među sve stanovnike svijeta, a samim tim i među žitelje BiH i regije. Tokom marta građani su zatrpali zdravstvene institucije pitanjima i traženjem informacija gdje i kako mogu kupiti jod, a traži se i gdje kupiti zaštitne folije u slučaju nuklearnog napada.

Kupovina kalijevog jodida tek je početak onoga što se počelo događati u našem okruženju. Na društvenim mrežama, u kafićima, na cesti, u apotekama, razgovara se o potencijalnoj nuklearnoj opasnosti, a najčešće se priča o mogućim načinima za preživljavanje.

“Ako nuklearni rat bude obavljen onako kako Bog zapovijeda nikakav jod neće pomoći“, kaže nuklearni fizičar Tonči Tadić.

„Kalijev jodid može da zaštiti štitnu žlijezdu od jednog radioaktivnog izotopa – radioaktivnog joda, što znači da kalijev jodid nije tableta za zaštitu od zračenja. Kada se pravilno uzima, kalijev jodid može zasititi štitnu žlijezdu s jodom i spriječiti je da apsorbuje radioaktivni jod. To može pomoći u sprječavanju povećanog rizika od karcinoma štitnjače povezanog s izlaganjem zračenju“ – kaže Aida Omerović-Tahto, magistar farmacije.
Primjena kalijevog jodida predviđena je za osobe mlađe od 40 godina. Za osobe starije od 40 godina rizik od raka štitne žlijezde uzrokovan radioaktivnim jodom – znatno opada. Za tu populaciju uzimanje kalijevog jodida savjetuje se samo u slučaju izuzetno visokih doza zračenja.

Upotreba kalijevog jodida ide onda kada to jave nadležne službe. I onda kada je potrebna primjena – ministarstvo zdravstva nabavlja potrebne doze i količine.
Mehanizam djelovanja: tablete kalijevog jodida zasićuju štitnu žlijezdu privremeno i blokiraju apsorpciju radioaktivnog joda.

Važno je napomenuti i to da suplementi s jodom nisu kalijev jodid ali i to da farmaceuti i ljekari trebaju biti upućeni do kraja i strpljivo objasniti pacijentima sve razlike joda kao suplementa i kalij jodida kao i o bespotrebnoj upotrebi kalij jodida kao prevencije. S druge strane, razumijem strah i paniku ljudi koji se žele osigurati da takve preparate posjeduju u kući u slučaju potrebe samo je kasnije problem kako kontrolisati da li je neko popio i da li hoće popiti taj lijek – kaže magistra farmacije Aida Omerović-Tahto.

Ne postoji jasan način za procjenu utjecaja jedne nuklearne bombe jer zavisi od mnogih faktora, uključujući vrijeme na dan kada je bačena, doba dana kada je detonirala, geografski položaj mjesta gdje udari i je li eksplodirala na tlu ili u zraku. Ali, općenito govoreći, postoje neke predvidljive faze eksplozije nuklearne bombe koje mogu utjecati na vjerovatnost vašeg preživljavanja.

Magistra Tahto

Otprilike 35 posto energije nuklearne eksplozije oslobađa se u obliku toplinskog zračenja. S obzirom da toplinsko zračenje putuje približno brzinom svjetlosti, prva stvar koja će pogodi ljude jeste bljesak zasljepljujuće svjetlosti i toplote.
Video AsapSCIENCE razmatra bombu od jednog megatona, koja je 80 puta veća od bombe detonirane iznad Hirošime, ali mnogo manja od mnogih modernih nuklearnih oružja. Za bombu te veličine, ljudi udaljeni do 21 km doživjeli bi brzu sljepoću po vedrom danu, a ljudi udaljeni do 85 km bili bi privremeno oslijepljeni u vedroj noći.
Te su udaljenosti promjenjive, ne zavise samo od vremena, već i o tome šta nosite; bijela odjeća može reflektirati dio energije eksplozije, dok će je tamnija odjeća apsorbovati. Ipak, malo je vjerovatno da će to napraviti veliku razliku za one koji su dovoljno nesretni da budu u centru eksplozije.
Sama svjetlost je dovoljna da izazove nešto što se zove bljesak sljepoće, obično privremeni oblik gubitka vida koji može trajati nekoliko minuta.

Toplota je problem za one koji su bliži eksploziji. Blage opekotine prvog stepena mogu se pojaviti na udaljenosti do 11 km, a opekotine trećeg stepena, one koje uništavaju i stvaraju mjehure na kožnom tkivu mogu zahvatiti svakoga ko je udaljen do osam km. Opekline trećeg stepene koje pokrivaju više od 24 posto tijela vjerovatno bi bile smrtonosne ako ljudi ne dobiju hitnu medicinsku pomoć.

Oni koji prežive sve to, još uvijek bi se morali nositi s “radijacijskim trovanjem” i nuklearnim otpadom. Trajni učinci na planetu su dugotrajniji nego što biste mogli očekivati.
Uđite u najbližu zgradu kako biste izbjegli zračenje. Opeka ili beton su najbolji.
Skinite kontaminiranu odjeću i obrišite ili operite nezaštićenu kožu ako ste bili vani nakon eksplozije. Nemojte koristiti dezinfekcijske maramice na koži.

Idite u podrum ili u sredinu zgrade. Držite se dalje od vanjskih zidova i krova. Pokušajte održavati udaljenost od najmanje šest stopa između sebe i ljudi koji nisu dio vašeg domaćinstva.
Ako je moguće, nosite masku ako ste u skloništu s ljudima koji nisu dio vašeg domaćinstva. Maske ne nositi djeca mlađa od dvije godine, osobe koje imaju problema s disanjem i oni koji ne mogu sami skinuti maske.
Ostanite unutra 24 sata osim ako lokalne vlasti ne daju druge upute. Nastavite prakticirati socijalno distanciranje nošenjem maske i držanjem udaljenosti od najmanje šest stopa između sebe i osoba koje nisu dio vašeg kućanstva. Porodica bi trebala ostati ondje gdje jeste, unutra. Držite svoje ljubimce unutra.
Pratite bilo koji medij koji je dostupan za službene informacije, na primjer kada je sigurno izaći i kamo biste trebali ići. Radio-uređaji na baterije radit će i nakon nuklearne detonacije. Usluge mobilnog telefona, tekstualnih poruka, televizije i interneta mogu biti poremećene ili nedostupne.

 Šta tablete joda mogu, a šta ne mogu u slučaju pojave nuklearnih katastrofa
1) Davanje visokih doza joda nije smisleno kao prevencija PRIJE bilo kakvog nuklearnog akcidenta.

2) Dodaci prehrani koji sadrže nutritivne doze joda (ispod 1 mg) potpuno su besmislene kod nuklearnih akcidenata, niti njihovo uzimanje ima smisla PRIJE pretpostavljenih mogućnosti nuklearnih akcidenata.
3) Doze koje se daju kod nuklearnih akcidenata su vrlo visoke – 100 mg za odraslu osobu i djecu iznad 12 godina. Takve se doze daju uglavnom JEDNOKRATNO. Ponavljanje doze su rijetkost i preferiraju se druge mjere. Takve visoke doze nisu samo „natjecatelj“ s radioaktivnim jodom već izazivaju akutni Wolff-Chaikoff efekt. To je efekt blokiranja „organifikacije“ joda odnosno ugradnje jod u biološke molekule poput koloida u štitnjači odnosno privremeno blokiranje stvaranje hormona štitnjače. Nesmotreno uzimanje ovako visokih doza joda kroz neki period ili uz ponavljanje može biti iznimno opasno po zdravlje. Samo iskusni medicinski djelatnik/djelatnica vam to može propisati.
4) Odluka o potrebi davanja joda ovisi o udaljenosti od nuklearnog akcidenta te pojavi radioaktivnih izotopa joda. Samo službe zadužene za takve situacije mogu dati jasnu informaciju jer odluka od davanju visokih doza joda mora biti savršeno poklopljena s porastom radioaktivnosti.

5) Preventivno korištenje blokatora unosa joda poput lijeka propiltiouracila za nuklearne akcidente može biti po život opasna za inače zdrave osobe. To nije lijek samoliječenja i samo vam liječnik/ica mogu dati odluku o korištenju tog lijeka uz jasno praćenje terapije.
6) Postoje jasne kontraindikacije korištenja visokih doza joda kod nuklearnih akcidenata, poput hipokomplementarnog vaskulitisa i hipertireoze.

7) Davanje visokih doza joda kod nuklearnih akcidenata gotovo nije indicirano za ljude starije od 40 godina, osim u slučaju vrlo visokih doza radijacije, a odluku o tome treba čuti od stručnjaka.

8) Apsolutno treba paziti na mogućnost višekratnog korištenja bez kontrole i zabune s drugim tabelata ili paziti da bude van dohvata djece i nesmotrenih članova kućanstva. I farmaceuti i liječnici dužni su upozoriti sve o rizicima i postupcima, pogotovo u kontekstu pokušaja „samoliječenja“ i „prevencije“.

9) Druge mjere se moraju implementirati: pažnja pri skupljanju biljaka, izbjegavanje mliječnih proizvoda koji mogu akumulirati jod te nizu drugih mjera.
10) Za vrijeme černobilske katastrofe, javnost je bila vrlo sustavno upozoravana s jasnim činjenicama. Imate pravo tražiti ljude koje plaćate, a to je izvršna vlast, da vas upozna s bitnim informacijama.

121 U slučaju stvarnog nuklearnog rata, tablete joda i kelatori su gotovo bez značenja jer gotovo sigurno takav masovni rat vodi u naše izumiranje.
(izvor: naučni blogQuantum of Science, dr. sc. Stribor Marković, mag. pharm. s referiranjem na smjernice Svjetske zdravstvene organizacije za jodnu profilaksu nakon nuklearnih nesreća.

 Slobodna Dalmacija: Austrijanci za dan pokupovali sve zalihe tableta koje se koriste u slučaju nuklearnog rata

Nakon što je Vladimir Putin naredio vojsci da stavi ruske nuklearne snage u visok stepen pripravnosti, strah od nuklearnog napada zahvatio je i neutralnu Austriju, koji su nešto manje od 500 kilometara zračne udaljenosti od Ukrajine.

Austrijanci se tako ovih dana sve više opskrbljuju dodatnim rezervama brašna, šećera, soli, ulja itd. Ipak, ono što je pomalo bizarno je tamošnja navala na apoteke u kojima se traže tablete kalijevog jodida koje se uzimaju u slučaju teških nuklearnih nesreća i zračenja.

Kalijev jodid, koji pripada skupini lijekova koji se nazivaju antidoti, je sol stabilnog joda koja može spriječiti apsorpciju radioaktivnog joda u štitnjači, organa koji je najosjetljiviji na taj izotop, i zaštititi je od ozljeda zračenja. Nakon uzimanja ne-radioaktivnog joda, štitnjača se zasiti njime što blokira daljnje nakupljanje radioaktivnog joda u štitnjači.

U slučaju eksplozije nuklearne bombe ili topljenja nuklearne elektrane, ispušta se radioaktivni jod u zrak i ljudi u blizini ga udišu. Štitnjača ne može napraviti razliku između kalijevog jodida i radioaktivnog joda i apsorbirati će oboje, ali ima sposobnost zadržati samo određenu količinu odjednom.

Dakle, ako uzmete kalijev jodid, on blokira ulazak radioaktivnog joda kojemu biste mogli inače biti izloženi jer, ako se potonji nakupi u vašoj štitnjači, može uzrokovati rak tog organa. Rizik je posebno visok za dojenčad i djecu izloženu radioaktivnom jodu, što se detektiralo povećanom stopom raka štitnjače među djecom izloženom zrakom i kontaminiranim mlijekom nakon nuklearne katastrofe u Černobilu 1986.Nakon katastrofe Fukushima Daiichi u Japanu, japanske vlasti podijelile su 230.000 jedinica tableta kalijevog jodida centrima za evakuaciju u okolnom području, a na dan katastrofe u Černobilu, sovjetske vlasti u obližnjem gradu Pripyatu podijelile su pilule lokalnom stanovništvu kao dio plana hitne reakcije, koji je također uključivao razdoblje karantene. Prema izvješću koje je sastavila Komisija za nuklearnu regulaciju Sjedinjenih Država u siječnju 1987., ovaj tretman je zaslužan za sigurne razine izloženosti radioaktivnom jodu u 97 posto od 206 evakuiranih osoba testiranih u jednom od centara.

Međutim, iako kalijev jodid može biti važan alat za zaštitu opće populacije od djelovanja radioaktivnog joda, njegova učinkovitost ovisi o tome koliko brzo ga uzmete nakon što ste bili izloženi radioaktivnom jodu, koliko brzo se apsorbira u krv i koliko ste radioaktivnog joda zapravo bili izloženi – među ostalim čimbenicima. Također, ako ste izloženi radioaktivnom jodu, morate nastaviti uzimati tablete kalijevog jodida sve dok izloženost traje.

U slučaju radiološkog incidenta u kojem je prisutan radioaktivni jod, distribucija tableta kalijevog jodida trebala bi biti kritičan dio nacionalnog odgovora na katastrofu, ali to ne bi trebala biti i jedina strategija, a ujedno neće nužno biti od koristi za svakoga. Godine 2004. američka Nacionalna akademija znanosti objavila je izvješće “Distribucija i primjena kalijevog jodida u slučaju nuklearnog incidenta”, u kojem savjetuje da “kalcijev jodid treba biti dostupan dojenčadi, djeci, trudnicama i dojiljama” kao i “svima koji su u opasnosti od značajnih zdravstvenih posljedica zbog nakupljanja radioaktivnog joda u štitnjači u slučaju radiološkog incidenta”; uglavnom, svim mlađima od 40 godina koji žive u neposrednoj blizini nuklearne elektrane.

U izviješću još piše: “Ljudi stariji od 40 godina vjerojatno ne bi trebali uzimati tablete kalijevog jodida nakon nuklearnog incidenta jer nemaju praktički nikakav rizik od razvoja raka štitnjače zbog zračenja, a vjerojatnije je i da će razviti nuspojave od ovih pilula nego mladi.” Nuspojave uključuju poremećaj rada štitnjače, kao što je hipotireoza, posebno kod osoba koje već imaju bolesti štitnjače. Za dojenčad, djecu, trudnice i dojilje te osobe mlađe od 40 godina, međutim, potencijalne prednosti uzimanja navedenih tableta u slučaju radijacije zasigurno nadmašuju moguće nuspojave.

Treba napomenuti da će tablete kalijevog jodida biti od pomoći samo ako je prisutan radioaktivni jod; neće doprinijeti zaštiti od drugih vrsta radioaktivnih izotopa. Iako je moguće da radioaktivni jod bude prisutan u većini stvari koje bi ispustile nuklearni materijal, kao što je nuklearna bomba, prljava bomba ili slučajno te namjerno ispuštanje ili curenje, postoje mnogi drugi radioaktivni izotopi koji također mogu biti prisutni i mogu imati ozbiljne učinke.

(aura.ba)